Promatrajući jučerašnji Zagreb Open, na kojem je sudjelovao 91 hrvač iz 15 zemalja, uvjerili smo se da je naše hrvanje u daleko boljem stanju no što je bilo 90-tih godina prošlog stoljeća odnosno u prvih 10-tak godina poraća.
Božo Starčević (80 kg) i Dominik Etlinger (71 kg) osvojili su ovaj Grand Prix turnir, a Ivan Huklek (85 kg), Ivan Lizatović (59 kg) i Antonio Kamenjašević (75 kg) bili su treći, a dobre borbe pružio je i petoplasirani Janečić (71 kg).
Hrvači bi trebali dobijati više
Naš dojam o uzlaznj putanji našeg hrvanja ilustrirao nam je i predsjednik Hrvatskog hrvačkog saveza Vladimir Bregović, inače gradonačelnik Vrbovca:
- Od 1990. do 2009. mi smo osvojili samo četiri medalje u svim uzrastima, a od 2010. pa do danas toliko osvajamo godišnje. Najveći proboj u smislu vidljivosti napravili smo s olimpijskim polufinalom Bože Starčevića, a da je on osvojio i medalju onda bismo imali i status za koji se još moramo boriti.
Trideset i jednu godinu nakon olimpijskog zlata Vlade Lisjaka, prvu medalju s velikih natjecanja donio je Neven Žugaj (bronca EP), kojem se potom priključio i njegov brat Nenad pa su blizanci u Hrvatsku donijeli pet medalja. No, Žugajevima su 33 godine pa se Hrvatska mora osloniti na nove snage o kojima priča trener reprezentacije Davor Lukić:
- Naši sadašnji aduti su Starčević, Etlinger i Janečić, a stasavaju i sjajni dečki kao što su Kamenjašević, Huklek i Puklavec. Besparica jest, no ne možemo se žaliti na uvjete, Savez nas dobro prati. Jest da bismo mi voljeli otići i na turnir na Kubu, no u Europi smo prisutni svugdje. Nedostaje nam jedino više novca u džepovima tih momaka, jer dio njih su već i obiteljski ljudi, imaju djecu. Evo Boži supruga treba svaki čas rodit, pa joj je rekao nemoj još dok ne osvojim turnir. Dakako, nedostaje nam još i jedan šampion, kakvog su, recimo, Srbi dobili u olimpijskom pobjedniku Štefaneku.
S obzirom da svatko svoga konja hvali, pa tako i organizatori svoj turnir, za mišljenje o Zagreb Openu zapitali smo olimpijskog pobjednika iz 1976. Momira Petkovića, danas voditelja američkog olimpijskog centra u Colorado Springsu.
- Mi ovamo dolazimo redovito, a ovo izdanje turnira doista je bilo kvalitetno. Ugodno sam iznenađen i s cjelokupnom organizacijom i čini mi se da je svake godine sve bolje.
Srbija 16, Hrvatska 8 medalja
Ustvrdio je to i predsjednik Hrvačkog saveza Srbije Željko Trajković, šef saveza koji je od raspada bivše SFRJ osvojio 16 medalja s velikih natjecanja, što je dvostruko više od Hrvatske:
- Kada se zbroje naše i hrvatske medalje, pa to je više medalja nego što je osvojeno u bivšoj SFRJ 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća. S olimpijskim zlatom Davora Štefaneka mi smo ušli u u prvu kategoriju sportova, a Štefanek je otprije u razredu zaslužnih sportaša što mu donosi tri prosječne plaće pa može vrlo pristojno živjeti. Zapravo, s onim što dobije od grada i kluba, njegova mjesečna primanja dosegnu 2000 eura.
Naš Božo Starčević zarađuje manje, no niti on se ne žali jer skromni su to ljudi. Uostalom, koliko su ti ljudi spremni žrtvovati za ljubav sporta govori vam i to da je Božo nastupio na turniru iako se moglo dogoditi da mu supruga rodi sina baš na dan turnira:
- Obećao sam joj da ću biti uz nju na porodu pa sam ju “molio” da “odgodi” trudove za poslije turnira zbog čega i nije dolazila u dvoranu da zbog uzbuđenja ne bi sve krenulo.
