Prije 20 godina, gotovo u dan (14. rujna 2000. protiv Brøndbyja), Nenad Bjelica poveo je Osijek u nezaboravnu europsku jesen. Dva desetljeća kasnije to će pokušati ponoviti kao trener.
– Pamtim sjajnu atmosferu, pun stadion i naravno da to budi emocije. Pokušat ću nastaviti svoj niz europskih pobjeda u Gradskom vrtu – vratio se Bjelica u prošlost uoči utakmice 2. pretkola Europske lige protiv Basela, inače četvrtfinalista tog natjecanja prošle sezone.
Bjelica je u velikom stilu započeo povratničku eru u Osijeku, a tako želi i nastaviti bez obzira na ime protivnika.
– Imamo kvalitetnog protivnika, ali vjerujem da su nam šanse velike odigramo li na vrhunskom nivou. Vjerujem u svoju momčad, a ona je uvjerena u pobjedu... U utakmici ne pobjeđuju sustavi igre već energija na terenu, a ja očekujem da će naša biti puno bolja – poručio je Bjelica kojem je prihvatljiv samo jedan ishod.
– Nismo vježbali kaznene udarce jer to se, uostalom, ne može naučiti na jednom treningu. Ne razmišljamo o neriješenom ishodu, već samo o pobjedi – poručio je menadžer Osijeka koji je, baš kao nekad, u rodnom gradu opet probudio nogometnu emociju, gotovo euforiju. Tema broj jedan opet je nogometni klub i, kao nekoć, Nenad Bjelica.
Prazan okvir u muralu
Na zidu u Wilsonovoj ulici koja vodi prema Gradskom vrtu stoji mural na kojem su oslikani navijačima najdraži nogometaši koji su dres Osijeka nosili u različitim klupskim epohama – Pavo Majer, Ivan Lukačević, Ivica Grnja i Bakir Beširević. Na muralu posvećenom legendama do prije nešto više od dvije godine nalazio se još jedan lik, no danas je na tom mjestu tek u bijelo prebojeni okvir. Lica Nenada Bjelice – koji je među navijačima Osijeka uživao bezrezervni status ikone i jednog od najvoljenijih nogometaša u klupskoj povijesti – više nema. Precrtan je još iste večeri nakon što je ustoličen kao trener Dinama, a jutro poslije njegov lik je i prebojen; ostao je samo okvir u kojem se nalazio. Uvijek je najteže oprostiti onom koga se najviše voli.
Nedaleko od murala, svega nekoliko stotina metara dalje, u osječkom naselju Sjenjak odrastao je Nenad Bjelica. S 10 godina došao je na prvi trening kluba u kojem je izrastao u jednog od najomiljenijih nogometaša u klupskoj povijesti. Stih “Jedan je Bjelica Nenad!” pjevao se u Gradskom vrtu još godinama nakon što je odigrao posljednju utakmicu za bijelo-plave. Status koji je uživao u Osijeku, gdje su mu navijači dolazili pjevati pod prozor, nije imao nitko ni prije ni poslije njega. Njemu u čast, a tada je već bio nekoliko godina izvan Osijeka, za vrijeme jedne utakmice iznad stadiona je kružio zrakoplov koji je za sobom vukao transparent “Jedan je Bjelica Nenad”. Takvu razinu štovanja, zapravo obožavanja, rijetki nogometaši dožive za svoje karijere. A za sve je “kriva” sjajna europska jesen otprije 20 godina i jedna od najslavnijih epizoda u klupskoj povijesti, u kojoj je Bjelica imao glavnu ulogu.
Za Nenada Bjelicu 2000. je imala nevjerojatan epilog. Početkom te godine bio je bez kluba, vratio se u Hrvatsku i vježbao u Višnjanu u nadi da će ga netko od domaćih klubova zapaziti. Srećom, tadašnji predsjednik Osijeka, danas pokojni Antun Novalić ugrabio je priliku. U Kupu Uefa u jesen 2000. redom su padali Brøndby (1:2, 0:0), Rapid iz Beča koji je u momčadi imao Dejana Savičevića (2:1, 0:2), a u 3. je čekala praška Slavija.
Nakon 2:0 u Osijeku već se počelo slaviti proljeće u Europi, put Praga je krenulo čak 2.000 navijača, ali Nenad Bjelica je zamalo ostao kod kuće. Iz svoga je džepa navijačima platio dva autobusa, no zaboravio je onamo staviti osobne dokumente. Naime, pred čarter let iz Zagreba shvatio je da sa sobom nije ponio putovnicu! Ali onda se dugogodišnji klupski operativac Milan Španjić domislio kako Bjelicu prokrijumčariti u Češku. Na putovnicu vozača autobusa uveo ga je u zrakoplov u Zagrebu, a ono što je tada napravio Španjić može biti opisano kao ludost i hrabrost, ali i genijalnost, jer na koncu je u maniri najvećih svjetskih iluzionista proveo svoga najboljeg nogometaša pred nosom češkim pograničnim organima.
– Nakon što smo sletjeli u Češku, odlučio sam da Bjelica ide odmah iza mene, a iza njega poredao sam Almira Turkovića, Bakira Beširevića i Dumitrua Mitua. Čim smo prišli šalteru, službeniku sam rekao da imam problem. “Kakav?”, pitao me on. Rekoh: “Imam dvojicu Bosanaca i Rumunja i ne znam valjaju li im vize”. I otrči on brže-bolje do njih trojice, a mene i Bjelicu pusti bez gledanja. Naravno da su ovima vize bile u redu.
Zamalo dvoboj s Barcelonom
Te anegdote Bjelica se vjerojatno ne prisjeća rado, jer u Pragu se dogodio jedan od najtragičnijih poraza u klupskoj povijesti. Svega pet minuta dijelilo je bijelo-plave od europskog proljeća i mogućeg dvoboja s Barcelonom ili Liverpoolom. U 90. minuti Osijek je gubio 3:1 što je i dalje bio rezultat koji ga je vodio u idući krug, no u košmarnoj završnici primio je još dva pogotka i doživio težak poraz.
Nevjerojatno zvuči, ali sve te rezultate Osijek je ostvario u vrijeme dok svlačionica nije primala plaću, a vodstvo je bilo obezglavljeno jer je tada prvi čovjek kluba Novalić uspjehe proživljavao u zatvoru u kojem se te godine našao zbog slučaja Gradska banka. Bjelica je, pak, godinu koju je počeo bez kluba završio kao najbolji nogometaš Hrvatske u izboru Večernjeg lista. Dobio je glasova gotovo koliko i Zvonimir Boban, Davor Šuker i Robert Prosinečki zajedno, a već idućeg dana prodan je u Kaiserslautern za milijun eura. Bio je to drugi put da je Osijek zaradio na transferu Nenada Bjelice.
Godinama kasnije, na jednom od suđenja Novaliću, otkriveno je kako je prilikom transfera Bjelica Osijeku oprostio dug od 80.000 DEM-a. Novac od transfera brzo je potrošen, a skupo je “platio” rezultat jer su se šampionski snovi rasplinuli preko noći.
Dva desetljeća od odlaska, Nenad Bjelica vratio se u Osijek kao formirani trener s impresivnom biografijom kako bi ostvario ono što mu u matičnom klubu nije uspjelo kao igraču. Basel mu je prvi izazov.
Video - Izgradnja novog stadiona NK Osijeka na Pampasu
Sjećam se te utakmice Osijeka sa Slavijom. Bila je ogromna reportaža u časopisu "Nogomet", koji je tih godina izlazio i bio izrazito kvalitetan sa sjajnim pričama. Jedna od definitivno najtužnijih priča je taj Osijekov poraz od Sparte. Imali su Osječani strašnu ekipu. Igrači poput Neretljaka, Prišća, Vuke, Gašpara, Bjelice, Milardovića, Turkovića, mogli su sa svakim igrati. Nikada prije ni poslije Osijek nije imao tako posloženu ekipu.