Nikola Jerkan, bivši hrvatski reprezentativac, donedavno skaut u našoj nacionalnoj vrsti pod Zlatkom Dalićem, pozorno prati sva zbivanja oko hrvatskog nogometa. Naravno, nije propustio zadnju utakmicu Hrvatske na gostovanju u Češkoj...
– U prvom smo dijelu izgledali dosta kompaktno, za razliku od određenih razdoblja u drugom poluvremenu kada smo malo popustili. Ne u zadnjoj liniji, ali ostavili smo prostora suparniku koji je do tog trenutka bio dosta bezopasan. U drugom su nam dijelu napravili nekoliko šansi na kontranapade – počeo je Jerkan.
Kada govorimo o nekim stvarima koje moramo kalibrirati, to je sigurno način funkcioniranja kada izlazimo u presing, da su sve linije potpuno sinkronizirane. A to, naravno, nije lako izbalansirati, kada vezni red ne izlazi dovoljno precizno na oduzimanje, onda u pravilu zadnja linija ostane na širokom prostoru, a baš nam se to događalo u jednoj fazi utakmice.
– Da, obrana je ostajala na širokom prostoru. No, presing smo dugo igrali, a teško je cijelo vrijeme igrati visoki pritisak. Taj visoki ritam u prvom dijelu sigurno nas je dosta potrošio. Možda smo zbog toga u nastavku malo osjetili umor. Za razliku od suparnika koji je bio potpuno bezopasan, do trenutka kada je, kod rezultata 1:1, imao veliku šansu. Ipak, na kraju smo, adekvatnim promjenama, osvježili momčad i zasluženo pobijedili.
Sučić me iznenadio
Kako vam se čini Bilićeva ideja igre, odnosno kako izgleda ta uža obrana?
– Imamo dva mlada i perspektivna stopera visoke kvalitete. Protiv Češke nisu baš najbolje riješili situacije u kojima su se nalazili. No, nije to bila isključivo njihova krivnja. Ostajali su na dosta širokom prostoru. Naravno, treba vremena da se takve stvari uigraju, ako Bilić misli s njima igrati. Vidjeli smo neke situacije u kojima su kasnili, izgubili neke duele koje ne smiju, to su stvari koje se trebaju rješavati na puno bolji način. Gvardiol je mnogo vremena igrao na dvije pozicije, stoper i bek. To mijenjanje pozicija utjecalo je na njegovu standardnost, iako je on polivalentan igrač i kao takav drag je svakom treneru koji koristi privilegij da ga može staviti na više pozicija. Dakle, vidjeli smo neke nedostatke u ovoj utakmici s Češkom. Stoga, ne bi me iznenadilo da protiv Španjolske Ivan Perišić zaigra na krilu, Gvardiol na lijevom beku, a Josip Šutalo na stoperu. No, iznenadila me pozicija Petra Sučića koji je bio visoko, pritiskao protivnika. Jer, on je po svojim karakteristikama defenzivniji vezni koji dolazi iz drugog plana – naglašava Jerkan.
Kako ćemo, dakle, morati protiv Španjolaca?
– Gledajući protivnika koji dolazi, trebat ćemo pojačati vezni red jer su Španjolci momčad kojoj je baš taj dio igre jača strana. Mi ćemo morati biti kompaktni. To neće biti ni približno utakmica kao s Česima i teško možemo očekivati da ćemo Španjolce pritiskati gore. To moramo biti u stanju samo trenutno, a onda se vratiti u obrambeni blok. Zato mislim da će Petar Sučić igrati povučenije, a priliku bi mogao dobiti i Josip Mišić...
Kako bismo, dakle, trebali igrati u veznom redu?
– Ne znam hoće li igrati Luka Modrić, igrao je protiv Čeha cijeli susret. U tim okolnostima, dvije šestice mogle bi biti Josip Mišić i Mateo Kovačić, a Petar Sučić na poziciji osmice, Perišić na lijevom krilu. Za desno krilo Slaven Bilić ima više opcija, može posegnuti za Marcom Pašalićem ili Lovrom Majerom ako ga gurne u sredinu. Ne znam koga će staviti u vrh napada. Gledao sam utakmicu Engleske i Španjolske gdje su Englezi bili u podređenom položaju, ali su napravili dva kontranapada. Dakle, treba nam jedan brzi napadač, ako ne klasičnog napadača, onda nekog brzog iz drugog plana. Jer, znamo kako igraju Španjolci, kao kopija Barcelone izlaze dosta visoko i znaju ostaviti dosta prostora iza leđa i može im se pobjeći pravim ulaskom iz drugog plana...
I mi imamo sličan problem?
– To se vidjelo i protiv Češke. To je rizik s kojim Španjolska može igrati jer napravio 10-15 šansi po utakmici. Oni su momčad koja nikada nije nervozna, bez obzira gube li ili vode i stvaraju šanse. Ali, svaka momčad koja je kompaktna i dobra, napravit će im dvije šanse na utakmici. Oni pritišću nakon izgubljene lopte, najvažnije je biti u stanju izići iz tog presinga. Ako to uspijemo kvalitetno odraditi, onda se može napraviti puno problema protiv ovakve Španjolske. U takvim se okolnostima uvijek može naći prostora iza njihovih leđa, to su im napravili i Englezi koji su stvorili probleme s dvije-tri kontre.
Kada govorimo o mehanizmima izlaska iz presinga, koja je napadačka opcija najadekvatnija?
– Možda Petar Musa ili Igor Matanović koji je agilan, koristi prostor. Ili možda posegnuti za dvije polušpice koje ulaze iz drugog plana. To je svakako sada na Biliću, ali imamo više mogućnosti i dosta kvalitetnih igrača.
Prvi rezultati reprezentacije pod Slavenom Bilićem su važni, no važnije je ono što će njegova ideja donijeti dugoročno?
– Dobro je što je Bilić kazao da će mu jedna od smjernica biti potencijal domaćih igrača. Jer, većina ih je stasala u našem sustavu i sigurno treba dati priliku igračima koji se ističu u našim klubovima. Kao što je to slučaj s Josipom Mišićem koji je godinama bio zapostavljen u reprezentaciji. Ipak je dobio priliku, bez obzira na godine, koje nisu važne, već stanje u kojem se igrač nalazi. U toj konkurenciji vidim i Luku Stojkovića koji je isto tako kvalitetan igrač i sigurno može biti od pomoći. Imamo nekolicinu igrača u mladoj reprezentaciji koji su isto tako na vratima A selekcije. U prvom redu mislim tu na Segečića i Jagušića. Nedostaje nam igrača koji su brzi po bokovima, da mogu pobjeći, koji znaju napraviti višak u situacijama jedan na jedan. To su karakteristike koje u modernom nogometu čine razliku. No, svjesni smo što nam nedostaje, kao što smo svjesni da je naša igra prepoznatljiva – kaže Jerkan.
Ali uvijek smo imali određene nedostatke, još iz vašeg vremena, brončane generacije iz Francuske, priča se o detaljima po kojima zaostajemo za modernim svjetskim trendovima. No, uvijek smo tu negdje, konstanta na svjetskoj razini gdje konkuriramo unatoč nedostacima i činjenici da nam više leži taj antiintenzitet?
– Nismo nikada bili brza momčad, to je činjenica. Uvijek nam se to predbacivalo. Dobro, imali smo ranije Alena Bokšića, Gorana Vlaovića, Roberta Jarnija iz drugog plana, pa su kasnije došli Ivica Olić i Mario Mandžukić. No, mi ipak gajimo posebnu vrstu nogometa koja funkcionira. Oduvijek znamo što nam nedostaje, stalno tražimo, oskudijevamo na nekim pozicijama, to je vidljivo. No, uvijek, kada dođe važna utakmica, mi funkcioniramo. Naša je reprezentacija uvijek znala igrati na punu obranu protivnika, a to je najteže. I uz to smo znali ostvarivati dobre rezultate u povijesti. To nam nitko ne može uzeti.
Sve je obitelj
Nikola Jerkan trenutačno živi u Španjolskoj. Šest je godina proveo igrajući za Real Oviedo. Na razini La lige ostavio je značajan trag gdje je, u razdoblju kada je igrao najbolji nogomet, bio i na meti madridskog Reala. Kako Španjolci dočekuju Hrvatsku i što je osnovna premisa njihovih autoriteta uoči utakmice s vatrenima?
– Španjolce dobro poznajem. Prvi pomoćnik Luisa de la Fuentea je Juanjo González, moj dobar prijatelj iz Gijona. Bio je pomoćnik Luisa Enriquea, znam kako dišu i što žele. De la Fuente je sada počeo stvarati koncept koji smo mi pod Zlatkom Dalićem stvorili prije dosta godina. Naime, počeo je o španjolskoj reprezentaciji pričati kao o obitelji. Dakle, složnost i svi su tu jedan za drugoga, a taj koncept ranije nije postojao u furiji. Nisu takvo što ni spominjali, a to je bilo vidljivo na terenu. Oni sada dišu potpuno drugačije kao momčad.
Dakle, De la Fuente je kopirao “the family” koncept Zlatka Dalića?
– Tako je. To je prva sintagma koju De la Fuente koristi – obitelj! – zaključio je Nikola Jerkan.
Otvori KEKS Pay
