Za početak, donosimo popis Dinamovih desetki od 1993. godine. Napominjemo kako su tek od sezone 1995./1996. brojevi igrača na dresovima postali nepromjenjivi, pa smo Joška Jeličića uvrstili na ovu listu zbog toga što je taj dres primjerice nosio u glasovitim susretima sa Steauom 1993. godine, odnosno bio je čest njegov vlasnik u sezoni 1993./1994..
Evo tog popisa igrača kojima u samostalnoj Hrvatskoj bio dodijeljen najuzvišeniji Dinamov dres:
- Joško Jeličić
- Marko Mlinarić
- Edin Mujčin
- Luka Modrić
- Sammir
- Paulo Machado
- Ante Ćorić
- Lovro Majer
- Bruno Petković
- Martin Baturina
- Gabriel Vidović
Nagradni zadatak mogao bi glasiti – pronađite na ovom popisu uljeza. Uz ne prevelik napor mogli biste zaključiti da su svi ovdje nabrojani – osim jednoga – bili barem jednom A reprezentativci Hrvatske ili nekih drugih zemalja, na primjer BiH i Portugala. Taj jedan koji nije bio A reprezentativac je naravno Gabriel Vidović, danas 22-godišnjak, s ne naročitom perspektivom da se probije u vatrene.
Najveći među spomenutima svakako je Luka Modrić, najdulji staž u Dinamu imao je Edin Mujčin (288 nastupa), najomiljeni među navijačima bio je legendarni Mlinka, a najneomiljeniji sigurno Paulo Machado – igrač koji je Dinamovoj publici pokazao srednji prst.
Na žalost, spomenuti uljez, Gabriel Vidović, ovdje ispašta ni kriv, ni dužan. Nije dečko kriv što ga je Dinamo ponovno vratio pod svoje okrilje, pritom za njega izdvojio 1.2 milijuna eura, niti je kriv što je netko u njemu prepoznao da može uskočiti u sveti Modrićev dres.
Gabriel Vidović prvi put se u Dinamu pojavio u sezoni 2023./2024., te sudjelovao u osvajanju dvostruke krune s čak 40 nastupa u svim natjecanjima; postigao je devet pogodaka i imao tri asistencije. Nastupao je s brojem 72 na dresu. U HNL-u je postigao sedam pogodaka, protiv Slavena (2), Rudeša, Osijeka, Istre i Varaždina (2), dakle ni u jednom derbiju – protiv Rijeke i Hajduka – nije bio prevaga. Jedini zapravo vrijedan Gabrielov gol bio je onaj vodeći protiv Astane u gostima, kada je završeno 2:0.
Gabriel je u HNL-u u toj sezoni bio deveti u poretku najbolje ocijenjenih Dinamovih igrača, s prosječnom ocjenom 7.10 po Sofascoreu. Među ostalim, bolji učinak od njega imali su Perković, Kaneko, Bulat i Brodić.
Stoga je u travnju 2024. godine – nimalo iznenađujuće – bilo objavljeno kako Dinamo nema namjeru otkupiti Vidovića od Bayerna. Tada se (po)javio bundesligaš Mainz i uzeo Vidovića na posudbu, te mu u jesen 2024. – do studenog kada se GB ozlijedio - dao ukupno 48 minuta na terenu. U zimskom prijelaznom roku Bayern je odlučio vratiti GB-a u München, pa je kod trenera Kompanyja u proljeće 2025. nastupio u četiri utakmice u prvenstvu i Kupu i na terenu proveo ukupno 22 minute. Zbrojimo li tu minutažu s onom u Mainzu od 48 minuta, dolazimo do zaključka kako je Dinamo prošlog ljeta za 1.2 milijuna eura kupio igrača koji je u prethodnoj sezoni u dresovima dva kluba igrao samo 70 minuta!?
Tko zna kako, zašto, s kojim referencama, po čijoj je preporuci i naklonosti, pa i – za igranje na kojoj poziciji - Gabriel Vidović ponovno došao u Dinamo. I dobio desetku. Kad sagledamo sve ove činjenice, još jednom nam ne preostaje zaključiti: neprimjeren je, pa i neprihvatljiv gnjev Dinamovih navijača prema Gabrielu – manifestiran nakon utakmice u Danskoj. Ta čudna prošloljetna priča o novoj lepršavoj, lucidnoj plavoj desetki iz Bayerna, s potencijalom i perspektivom, od početka ne pije vodu. To govore i Vidovićeve brojke u ovoj sezoni: 18 nastupa, 1 gol. 2 asista, najveća minutaža u jednoj utakmici: 69 minuta (Vukovar, 8. kolovoza 2025.).
I što sad Dinamo i Gabriel mogu učiniti? Ništa. Osim nadati se da će se – kao i slučaju zalutaloga i neprilagođenoga Dejana Ljubičića – pojaviti neki novi Schalke.
Otvori KEKS Pay
Posljednji reprezentativac SFRJ je zapovjedio 4:3:3 i nema mrdanja. Posljednji reprezentativac SFRJ je Vidovića kupio Dinamovim novcem za 1.2 milijuna eura. A 10% od toga je 120.000 eura. Nije loše, niti se mučiš niti znojiš.