Nekako se poklopilo da je najveći slovenski nogometni derbi pao pet dana poslije jednog od najvećih uspjeha naših zapadnih susjeda, trećeg plasmana Maribora u Ligu prvaka.
Kako izgleda najvažnija utakmica u zemlji koja ima sudionika najjačeg europskog natjecanja i Aleksandra Čeferina, čovjeka na čijim vratima u Nyonu piše “president of Uefa”. Što ima slovenski klasiko Olimpija – Maribor (0:0), a što nema naš Dinamo – Hajduk koji smo gledali početkom kolovoza? Za početak, krov nad glavom...
1. Stadion Stožice
Kad se sredinom prvog poluvremena zadnjeg maksimirskog derbija spustila kiša, publika je počela bježati kao da je oglašen znak opće opasnosti. Naravno, jer kišobrani se odavno ne smiju unositi, a tko još želi kisnuti na nogometu.... Kad se oko 50. minute isti takav pljusak spustio nad Ljubljanom, nitko se nije pomaknuo. Svaka je sjedalica natkrivena, a mali, moderni stadion u odnosu na većinu naših izgleda kao hotel s pet zvjezdica.
Stožice ne primaju puno, koju tisuću više od obližnje dvorane, ali u nedjelju je bilo više gledatelja (13.000) nego u Maksimiru – 9500. Nije stvar samo u krovu... Ispod i pored stadiona nalazi se podzemni grad, “labirint garaža” u kojem nećete naći mjesta samo ako dođete prekasno. Tu je zapravo i glavno okupljalište navijača.
2. Sudac Skomina
Dovoljno je reći “sudi Skomina” i nemate razloga sumnjati da nešto neće biti u redu. Slovenski derbi jedan je od onih u kojima je sudac nešto veća zvijezda od glavnih sudionika dvoboja. S pravom. Ove je godine taj agent za prodaju nekretnina iz Kopra sudio finale Europske lige, a Daily Telegraph njegovu je arbitražu opisao epitetom “masterclass” naglasivši: “Od prvog do posljednjoj zvižduka Skomina i njegovi pomoćnici odradili su finale besprijekorno, gotovo bez pogreške, od odluka do samog vođenja utakmice.
Pustio je igru, nije mu ništa pobjeglo kontroli, a njegova moć procjene kad treba dosuditi prekršaj jako se rijetko viđa subotom popodne u Premijernoj ligi. Zapravo bi engleski suci mogli učiti od Skomine, naročito kako steći respekt igrača.”. Tako je bilo i sada. U Sloveniji se sjećaju samo jedne veće pogreške u derbiju, prije pet godina. I nije bahat na terenu, niti radi šou od samoga sebe.
3. Trenerska imena
Slovencima ne možemo poreći da imaju trenersku školu. Darko Milanič treći je nakon Prašnikara i Šimundže koji je uveo Maribor u Ligu prvaka, a tu su još Matjaž Kek i Srečko Katanec koji su odvodili Sloveniju na velika natjecanja. Izvrsni taktičar, učenik Ivice Osima, vodio je i Leeds United, donio je Mariboru pet naslova prvaka u dva mandata, a tek je nakon trijumfa u play-offu Lige prvaka doživio prve ovacije Ljudskog vrta. Prvi Bišćanov derbi došli su vidjeti prijatelji i bivši suigrači Silvio Marić i Hrvoje Čale, a talentirani je zagrebački stručnjak zasad oduševio struku i navijače, nisu mu uzeli za zlo rano ispadanje od Finaca kad je tek došao u klub.
– Odlično je raditi s Bišćanom. Kao klinac sam ga gledao na televiziji, čovjek je od kojeg se puno može naučiti. Puno razgovara i radi s nama, svi su dečki prezadovoljni. Jako puno znači kad trener ima veliki autoritet iz igračkih dana, Bišćan ima milijun derbija iza sebe, prenosi nam sva moguća iskustva, naročito nama veznima jer je igrao na toj poziciji – kaže Dario Čanadžija koji je u Olimpiju došao iz Rijeke i standardan je u prvih 11.
4. Navijačko nadigravanje
Uh, baš se ne vole. Na stadionu na kojem su sve tribine spojene ništa se ne prepušta slučaju pa je zbog 200 navijača gostiju kapacitet smanjen za tri tisuće, što je puno za Stožice. Derbi Olimpija – Maribor službeno je rođen tek raspadom jugolige...
– Da, jer do tada smo igrali samo prijateljske utakmice, oni su bili druga liga. Ali, nisu nas mogli smisliti, kao igrač sam se bojao ići tamo – sjeća se legendarni Brane Oblak koji je podgrijao atmosferu uoči derbija prisjetivši se anegdote iz igračkih dana...
– Zvali su me potkraj karijere da dođem u Maribor. Rekao sam im da je jedina dobra stvar koju imaju u Mariboru autocesta u Ljubljanu. Time su nekako i završili naši pregovori.
Baš čudno. Uglavnom, vrijeđanje je obostrano, što skandiranjem, što transparentima među kojima je bilo i inspirativnih. Na meti je Zahovič, mlađi Luka koji nije igrao zbog ozljede i stariji koji je crvena krpa još otkako je napao Katanca da u “reprezentanci” mijenja samo Štajerce. “Pozdrav ponovno iz Lige prvakov”, istaknuli su viole transparent i dobili odgovor tribina: “Boli nas k...!”. Slovenski je derbi, bar ovaj u nedjelju, pošteđen ratova protiv saveza, uprava, rasizma, nacionalnih manjina... Šef Mandarić uživa u loži.
5. Momčad iz Lige prvaka
Možemo misliti o toj igri, a riječ je o dorađenoj verziji talijanskog lokota, što hoćemo, ali Maribor je u Ligi prvaka. I obično u njoj i ne ostane na nula bodova ili čak nula golova. U premijernom je izdanju pobijedio Dinamo u Kijevu, prije dvije sezone je triput remizirao (Sporting, Schalke u gostima i Chelsea, sve utakmice 1:1), pa se ne bismo iznenadili da i sad osvoji koji bod.
Iako je derbi uz puno tempa bio pomalo dosadan po broju prilika, pa je Bišćan na presici zavapio “da je bar bilo 2:2”, vidi se da ljubičasti znaju kako do rezultata. Imali su najbolju priliku na utakmici, kad je sam pred vratara zmajčeka izišao Kramarič. Da je bio Kramarić, Olimpija bi pala... Kronični nedostatak klasnih strijelaca Slovenci nisu riješili. A onda fali i golova.
predlažem autoru članka da iznad kreveta kamo katolici obično vešaju kršćanske motive stavi sliku dežele kako bi orgazam bio izdašniji