Austraac Lachlan Kennedy postao je najbrži bijeli sprinter na svijetu. Na Igrama Commonwealtha istrčao je 100 metara za 9,85 sekundi. Osvojio je srebro nadmašivši 44 godine star rekord Amerikanca Sama Baskowskog. Naime, Sam je toliko dugo držao rekord kao najbrži bijeli sprinter - 9.89 sekundi. Da je kojim sliučajem istrčao ovaj rezulltat u finalu olimpijskih igara u Parizu 2024. godije, Australac bi bio tek peti.
Prije samo nekoliko godina, ime Lachlana Kennedyja bilo je poznato isključivo u krugovima juniorskog ragbija. Desetljeće je proveo na terenu, noseći loptu uz aut-liniju kao krilo, sanjajući o profesionalnoj karijeri i predstavljajući juniorske selekcije Brisbanea. Atletika mu nikada nije bila glavna preokupacija. Iako je oduvijek bio brži od većine, nije tome pridavao previše pažnje sve do 2020. godine, kada mu je njegov ragbi trener predložio da se okuša u školskoj štafeti 4x100 metara. Vjerovao je da Kennedy posjeduje brzinu koja bi mogla donijeti prevagu. Taj trenutak, gotovo slučajan, pokrenuo je lavinu događaja koja će ga odvesti na potpuno drugačiji put. S posuđenim sprintericama koje je platio 20 dolara i nakon što je zakasnio 30 minuta na kvalifikacijski dan, Lachlan je na travnatoj stazi istrčao 100 metara za 11,6 sekundi, postavši najbrži učenik u svojoj školi. Potencijal je bio očit, a promjena karijere neizbježna. Ljubav prema ragbiju, prema slobodi i otvorenom terenu, polako je ustupala mjesto čistoj, sirovoj privlačnosti sprinta.
Iako je atletika postajala sve ozbiljnija, Kennedy je i dalje balansirao između dva sporta. Tijekom posljednje godine srednje škole, pod vodstvom pronicljivog atletskog trenera Russela Hansena, njegov talent počeo je poprimati ozbiljne konture. Uz samo dva atletska treninga tjedno, koje je kombinirao s tri ragbi treninga, utakmicom i radom u teretani, u rujnu 2021. postigao je zapanjujuće vrijeme od 10,51 sekunde na 100 metara. Godina je bila iscrpljujuća; uz školske obveze kapetana kuće, puno radno vrijeme u dva sporta bilo je, kako kaže, "u najmanju ruku stresno". U bilo kojoj drugoj godini, vrijeme od 10,51 sekunde bilo bi dovoljno za izravan plasman u juniorsku reprezentaciju, no konkurencija u Australiji bila je nevjerojatno jaka. Upravo ga je ta kompetitivna sredina gurnula naprijed.
Njegov uspon nastavio se kroz juniorsku konkurenciju. Tijekom sezone 2021./22. redovito se natjecao, spustivši osobni rekord na 200 metara na 21,16 sekundi. Iako se na australskom juniorskom prvenstvu poskliznuo na startu finala na 100 metara i završio posljednji, sjajno četvrto mjesto na 200 metara bilo je dovoljno da mu osigura mjesto u štafeti za Svjetsko juniorsko prvenstvo. U lipnju 2022. na pripremama reprezentacije, trčao je prvu izmjenu u timu koji je srušio 12 godina star australski juniorski rekord u štafeti 4x100 metara, zabilježivši vrijeme 39,30. Iako je na samom prvenstvu štafeta ispustila palicu, iskustvo je bilo neprocjenjivo. Tijekom sljedeće dvije godine, njegovi osobni rekordi pali su na 10,20 na 100 metara i 20,93 na 200 metara. Vrhunac tog razdoblja dogodio se na Olimpijskim igrama u Parizu 2024., gdje je trčao prvu izmjenu u štafeti 4x100 metara. Iako su za dlaku propustili finale, za samo pet stotinki sekunde, tim je postavio novi australski rekord od 38,12 sekundi, srušivši rezultat koji je stajao od 1995. godine.
Početak 2025. godine bio je apsolutno zapanjujući i označio je Kennedyjev konačni proboj u svjetski vrh. Sezonu je otvorio u siječnju u Canberri, gdje je prvo izjednačio australski rekord na 60 metara s vremenom 6,52 sekunde, da bi kasnije istog dana istrčao nevjerojatnih 6,43 sekunde, postavivši nove seniorske rekorde Australije i Oceanije te se svrstao na deseto mjesto svjetske ljestvice svih vremena. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Nanjingu u ožujku, potvrdio je svoj status osvojivši srebrnu medalju na 60 metara s vremenom 6,50 sekundi, samo stotinku iza pobjednika Jeremiaha Azua iz Velike Britanije. Samo nekoliko dana nakon povratka iz Kine, na Maurie Plant mitingu u Melbourneu, iznenadio je sve pobjedom na 200 metara, srušivši osobni rekord za nevjerojatnih 0,67 sekundi, s 20,93 na 20,26. U utrkama na 100 metara nastavio je pomicati granice, spustivši osobni rekord prvo na 10,17, zatim na 10,03, a potom i na točno 10,00 sekundi u kvalifikacijama australskog prvenstva.
Kruna nevjerojatne sezone stigla je 31. svibnja 2025. u Nairobiju, u Keniji. Tamo je Lachlan Kennedy postao tek drugi Australac u povijesti koji je probio magičnu granicu od deset sekundi, zabilježivši vrijeme od 9,98 sekundi unatoč vjetru u prsa od -0,7 m/s. Taj trenutak potvrdio je da Australija ima novu sprintersku zvijezdu svjetskog kalibra. No, upravo kada se činilo da je njegov uspon nezaustavljiv, tijelo je poslalo upozorenje. Bolovi koje je osjećao oko tog vremena dijagnosticirani su kao stres fraktura u donjem dijelu leđa. Bila je to teška vijest koja ga je prisilila da se povuče iz reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Tokiju, prekinuvši drugu polovicu njegove sezone iz snova. Za mladog sportaša na vrhuncu forme, takva ozljeda mogla je biti poražavajuća. Međutim, za Kennedyja je to bio samo još jedan izazov koji je trebalo prevladati, test njegove mentalne snage i odlučnosti da se vrati još jači.
Nakon oporavka, Kennedy se vratio na stazu u veljači 2026. pobjedom na 200 metara na Hobart Track Classicu, postavivši rekord mitinga od 20,43 sekunde. Bio je to jasan znak da je ozljeda prošlost. Na Maurie Plant mitingu u Melbourneu ponovno je briljirao, srušivši rekord mitinga na 100 metara koji je od 2008. držao Asafa Powell, s vremenom 10,03. Unatoč kišnim uvjetima, kasnije je pobijedio i na 200 metara. A onda je došao 10. travnja 2026. i Australsko prvenstvo u Sydneyju. Na novoizgrađenoj stazi, Kennedy je u kvalifikacijama istrčao 9,96 (+0,2), postavši prvi Australac koji je probio granicu od deset sekundi na domaćem tlu. Sutradan, u finalu, ponovio je isto vrijeme (9,96 uz vjetar +0,5) i osvojio naslov prvaka, potvrdivši da njegov uspjeh nije bio slučajan. Vrhunac sezone dogodio se na Igrama Commonwealtha u Glasgowu. U polufinalu je trčao 9,94, da bi se iste večeri vratio u finalu i u kišnim uvjetima ostvario povijesni rezultat. S vremenom od 9,85 sekundi, osvojio je srebrnu medalju i srušio 23 godine star rekord Oceanije koji je držao Patrick Johnson (9,93). Postao je prvi Australac s medaljom u muškoj utrci na 100 metara na Igrama Commonwealtha još od Michaela Clearyja 1962. godine.
Iza nevjerojatnih rezultata na stazi krije se svakodnevna borba o kojoj malo tko zna. Godine 2018. Kennedyju je dijagnosticiran dijabetes tipa 1, stanje koje, kako sam kaže, "sve što radim čini puno težim, bilo da se radi o jelu, sportu, spavanju, bilo čemu". Stalno mora pratiti svoje stanje, no s vremenom je naučio kako njime upravljati.
- Sada imam bolju kontrolu nad razinama šećera nego ikad prije. Ali uz pomoć mog super trenera Russa i čiste želje da dokažem da me ovo stanje neće zaustaviti u postizanju najboljeg što mogu, želim postati jedan od mnogih sportaša s ovim stanjem i stići na Olimpijske igre te pokazati ljudima da je zaista sve moguće ako to stvarno želite - objasnio je još 2022. godine.
Kennedyjev uspon događa se u vrijeme koje se naziva "novim zlatnim dobom australske atletike". On nije usamljena zvijezda, već dio nevjerojatne generacije sprintera, a njegovo prijateljsko rivalstvo s tinejdžerskom senzacijom Goutom Goutom gura obojicu do novih visina. Iako je Kennedyjev primarni fokus 100 metara, a Goutov 200, njihovi rijetki dvoboji na 200 metara postali su prava poslastica, a Kennedy je dosad izlazio kao pobjednik.
- Mislim da je to rivalstvo, ali i dobro prijateljstvo. Dobro je imati nekoga njegova kalibra protiv koga se možeš natjecati. To je kao situacija u kojoj rastuća plima podiže sve brodove - objasnio je Kennedy.
No, njegov natjecateljski duh ne dopušta mu da bude skroman.
- Uspio sam ga pobijediti većinu puta kad smo trčali i planiram da tako i ostane. Ne planiram mu dopustiti da me pobijedi. Ali hej, volio bih vidjeti da pokuša - rekao je uz osmijeh.
Otvori KEKS Pay
Jedino sto je tu na rubu je da spricku treba uskladit sa dijabetesom. Jer ima diabeticara inace u sportu koliko god treba