Dvadesete godine prošlog stoljeća pamte se kao zlatno doba sportskih junaka u Americi. Dok su bejzbolskim terenima dominirali udarci Babea Rutha, a boksačkim ringovima vladao Jack Dempsey, pažnju javnosti plijenio je jedan potpuno drugačiji sportaš. Riječ je o trkaćem konju po imenu Man o' War, koji je svojom brzinom i snagom postao prava nacionalna ikona. Njegova popularnost pomogla je oživjeti konjički sport koji je u to vrijeme prolazio kroz tešku krizu zbog raznih zabrana klađenja i posljedica Prvog svjetskog rata.
Oždrijebljen u ožujku 1917. godine na ergeli u Kentuckyju, ovaj kestenjasti pastuh ubrzo je dobio nadimak Big Red zbog svoje impresivne veličine i boje. Uzgojio ga je August Belmont mlađi, no zbog odlaska u rat odlučio je prodati cijelu generaciju jednogodišnjaka. Kupio ga je zaljubljenik u sport Samuel D. Riddle za iznos od pet tisuća dolara, što se pokazalo kao jedna od najboljih investicija u povijesti utrka. Iako je na početku bio divljeg temperamenta, iskusni trener Louis Feustel uspio ga je smiriti i pripremiti za natjecanja.
Njegova trkaća karijera bila je relativno kratka, ali iznimno dominantna. Nastupio je u 21 utrci i pobijedio u njih 20, postavivši pritom brojne rekorde i zaradivši 249.465 dolara. Jedini poraz doživio je na hipodromu Saratoga od konja ironičnog imena Upset, i to ponajviše zbog lošeg starta i spleta nesretnih okolnosti. Zanimljivo je da nikada nije sudjelovao na poznatoj utrci Kentucky Derby jer je njegov vlasnik smatrao da je ta staza preduga za mlade konje na početku sezone.
Vlasnik ga je umirovio nakon treće godine života jer bi u daljnjim utrkama morao nositi rekordne težine koje bi mu otežale trčanje i potencijalno izazvale ozljede. Tada su mu nudili okruglih milijun dolara za njega, ali je Samuel D. Riddle tu ponudu glatko odbio. Umirovljenjem je završila njegova sportska dominacija, ali je započelo potpuno novo poglavlje. Njegova prava veličina i utjecaj na ljude pokazali su se tek kada je napustio trkaću stazu i stigao na farmu Faraway u Kentuckyju.
U godinama koje su uslijedile, farma na kojoj je boravio postala je mjesto hodočašća za ljubitelje sporta iz cijelog svijeta. Procjenjuje se da je oko milijun i pol ljudi posjetilo imanje samo kako bi vidjeli slavnog pastuha. O njemu se najduže brinuo konjušar Will Harbut, koji je svakodnevno vodio turiste u obilazak i s puno ponosa govorio o njegovim uspjesima. Harbut ga je redovito opisivao kao "najvećeg konja koji je ikada postojao", a njihova povezanost bila je toliko poznata da su zajedno završili na naslovnici uglednog časopisa.
Iako je bio velika zvijezda, Man o' War je imao i svojeg najboljeg prijatelja, konja imena Major Treat. Radilo se o umirovljenom izložbenom konju koji je boravio u susjednom boksu i čija je prisutnost smirivala slavnog šampiona. Važnu ulogu u njegovom rasplodnom životu odigrala je i Elizabeth Daingerfield, stručnjakinja za uzgoj, koja je postala njegova prva menadžerica na farmi. Bila je to rijetkost u to vrijeme, no njezin blag pristup pokazao se iznimno uspješnim za konja koji je nekoć bacao jahače sa sedla.
Nacionalna žalost i radijski prijenos
Životna priča ovog velikana došla je svom kraju 1. studenoga 1947. godine, kada je uginuo od srčanog udara u dobi od 30 godina. Zanimljivo je i pomalo tužno da je preminuo samo mjesec dana nakon svog vjernog konjušara Harbuta. Kako bi mu odali dužnu počast, vlasnici su odlučili balzamirati tijelo životinje. Njegovo tijelo od 1.300 funti položeno je u veliki hrastov lijes obložen crnim i žutim platnom, što su bile službene trkaće boje njegovog vlasnika.
Njegov pogreb bio je događaj bez presedana za jednu životinju u to vrijeme. Oko dvije tisuće ožalošćenih ljudi okupilo se na farmi kako bi se oprostili od legende, a cijeli je događaj uživo prenosio nacionalni radio uz čak devet posmrtnih govora. Trkaće staze diljem Amerike spustile su zastave na pola koplja i održale minutu šutnje točno u 15 sati. Počast su mu odali i pripadnici američke Prve konjičke divizije, a tri tisuće japanskih konjanika zastalo je tog dana u Tokiju kako bi mu iskazalo vojne počasti.
Trideset godina nakon smrti, njegovi posmrtni ostaci i velika brončana statua premješteni su u konjički park u Lexingtonu, gdje i danas privlače brojne posjetitelje. Man o' War ostao je upamćen ne samo po brzini koja je rušila svjetske rekorde, već i po radosti koju je donio ljudima u teškim vremenima. Njegova priča ostaje jedan od najsjajnijih primjera ljubavi između čovjeka i plemenite životinje.
Otvori KEKS Pay
