Po kriterijima krovne nam sportske kuće, 80-godišni Ante Kostelić od sada se više ne smatra vrhunskim nego vrsnim trenerom što pak znači da više neće dobivati naknadu za stručni rad u visini od 11 tisuća kuna neto nego negdje oko osam.
To znači da Kostelić više nije u rangu dvojice trenera Blanke Vlašić (tata Joško i Marinović), još dvojice atletskih trenera (Elkasević, Hanjšek), jedrličara Jakelića i Fantele, vaterpolista Tucka, strijelca Pereglina, gimnastičara Krcea te veslača Srećka Šuka i Nikole Bralića koji je na to i reagirao:
- Čim nemaš aktualni rezultat ti padaš u kategorizaciji što će reći da se ne cijene znanje i prethodna postignuća. Nije Kostelić zaboravio raditi, niti je u prošlom olimpijskom ciklusu išta lošije radio no prije, nego nije imao materijal. Takvom treneru treba dati prostora i vremena da napravi pomak, a ne da ga se gura iz sporta.
Genijalci strahuju od mirovina
Zašto je Kostelić spušten u rang tekvondaša Tomasa, karataša Garibovića, hrvača Lukića, strijelaca Viteza i Čuste..., nastojali su nam objasniti čelnici HOO-a:
- Sport, nažalost, nije trajna kategorija već je neprestano dokazivanje. Kao što sportaš mora ostvariti kriterijski rezultat, to mora i trener. Kod nas to ide tako da nacionalni savez temeljem rezultata sportaša i trenera predlaže kategoriju pa smo mi u tom smislu i održali sastanak sa predstavnicima HSS-a, a oni su nam dali dva prijedloga. Jedan za gospodina Kostelića, a drugi za Capaka - kazao je glavni tajnik HOO-a Josip Čop dok je predsjednik Mateša prirodao:
- Mi smo sustav koji je vezan za rezultat, a ovo o čemu pričamo u Kostelićevu slučaju jest doživotna nagrada za izvrsnost temeljem postignuća neovisno o tome kada je taj veliki rezultat postignut. I ja se zalažem da treneri koji su obilježili hrvatski sport imaju doživotne povlaštene naknade.
A tu dolazimo do onoga što nedostaje u vrednovanju trenerskih postignuća i o čemu smo jednom prilikom pričali i s Kostelićem:
- Kada ja odem u mirovinu ona će biti barem dvaput manja od one koju će imati neki saborski zastupnik bez obzira koliko se on pojavljivao u saborskim klupama i koliko je bio (ne)aktivan.
Isti problem naznačio je i naš natrofejniji veslački trener Bralić:
- Ja sam proizveo 20 sportaša koji nakon 45. godine imaju pravo na naknadu za sportska postignuća, a ja takvo priznanje nemam. I zato bi na državnoj razini trebalo kategorizirati trenere, a u najvišoj bi bili oni treneri s puno medalja poput Kostelića, Rudića, Červara, pokojnog Ivančića...A takvima nije svejedno kada vide da kada akademik ide u mirovinu da on i dalje zadržava svoja primanja pa ne vidim razloga da to bude slučaj i sa vrhunskim trenerima.
E tu sada dolazimo zapravo do onoga što, recimo, postoji u Rusiji ali ne i u Hrvatskoj. Još iz vremena SSSR-a, osim zaslužnog majstora sporta, Rusi svojim stručnjacima dodjeljuju i status zaslužnog trenera, svojevrsnih akademika.
Stvaratelji zaslužuju bolji tretman
A to je nešto, tvrde u HOO-u, oko čega bi se trebala pobrinuti država. No, bivši doministar sporta Petar Skansi misli da se oko toga treba potruditi i HOO:
- To što smo se mi svojedobno izborili za takozvane mirovine sportašima nije završen proces. Mi smo i tada postavili pitanje mirovina za trenere, no zapinjala bi nam diskusija na tome da bi reprezentativni treneri pobrali vrhnje trenerskog rada u klubu. No, treneri poput Kostelića i Bralića nisu izbornici već i stvaratelji i takvi zaslužuju poseban tretman - rekao je Skansi i dodaje:
- Puno je sistemski neriješenih stvari i ja očekujem da se oko toga zajednički potrude i Mateša kao predsjednik HOO-a i Janica kao državna tajnica za sport. Neka zajednički predlože Vladi da pojača izdvajanja za sport za plaće zaslužnih trenera. Žalosno je vidjeti da se jedan Červar, olimpijski pobjednik i svjetski prvak, mora iznova dokazivati u statusnom smislu. Pa zar je on jedini odlučivao o tom dometu rukometaša na zadnjem EP-u? Mi treneri moramo se dokazivati i u poznim trenerskim godinama, a znanstvenici ili umjetnici jednom kada dobiju status akademika više se nikome ne moraju potvrđivati - zaključio je Skansi.
sramota... nema napretka za državu koja ne zna prepoznati i nagraditi najbolje... a kostelići to svakako jesu...