Dinamo je slavio 3:1 u Zaprešiću, upisao još jednu pobjedu u ligi i čvrsto drži svoju prednost na tablici. No, u toj pobjedi nad Interom baš se i nije moglo uživati. Ne zato što se dečki, kako jedni tako i drugi, nisu trudili, čak obrnuto, borili su se kao rijetko kad, već zato što nogometnih uvjeta nije bilo. Ni oni u svečanoj loži nisu uživali u toj gladijatorskoj vaterpolo borbi jer je vjetar nosio kišu i pod njihov krov, čak i na novinarska mjesta koja su visoko pod krovom pa smo više spašavali računala nego gledali na teren.
“Moramo i dalje tako igrati”
Nisu u svojoj borbi mogli uživati ni igrači koji nisu mogli znati hoće li lopta stati u lokvi ili se od nje s ubrzanjem odbiti, možda su tek uživali mazohistički nastrojeni fotoreporteri koji vole kad sve pršti na fotografijama pa ih ni prolomi oblaka nisu otjerali.
No, Dinamo je svoje odradio, pobijedio, a onda zajedno s Arijanom Ademijem, koji se uskoro vraća utakmicama, otišao na “grijanje” uz zajedničku večeru u dobrom raspoloženju.
– Nije bilo lako po ovakvom terenu, ali momčad koja se bolje snađe na tome, koja ima veću želju i pravi pristup, uglavnom slavi. Mi smo to imali pa smo je nagrađeni na kraju – kaže kapetan Dinama Domagoj Antolić koji je bio među onima koji je najviše “orao i kopao” po toj natopljenoj njivi. Ako se Dinamo nekad i moglo spočitavati da ne daje dovoljno srca na terenu, za ovu se utakmicu to doista ne može reći, već samo čestitati svim dečkima.
– Znate, jako dobro radimo na treninzima, s puno želje, truda i u Zaprešiću smo to uspjeli pretočiti na teren i to me naročito veseli, taj pristup i zajednička borba.
O taktici se i ne može govoriti koliko god je razne taktičke poteze vukao trener Mario Cvitanović.
– Istina, po onakvom terenu možeš se samo boriti, kad uspiješ na kraju, onda je posebno slatko. Kad je tako borbeno, čak i ne pomišljaš na prekid utakmice kakvi god bili uvjeti. Tko zna, da su uvjeti bili bolji, možda nam pristup ne bi bio tako sjajan, možda bi se pojavio pristup “lako ćemo”.
Sad se od takvog teren treba oporaviti, kaljuža jako troši igrače.
– Ufff, tek ćemo osjetiti posljedice, noge, lože, pogotovu aduktori jako pate po takvom terenu, zbog skliskog terena, teških promjena pravca.
Slijede vam dva gostovanja koja ulaze u sfere lakših utakmica, s Istrom i Cibalijom, a onda slijede tri derbija koja mogu i odlučiti i o jesenskom prvaku, Osijek, Hajduk i Rijeka.
– Istra i Cibalia samo su pod navodnicima lakše utakmice, nije nam nikad bilo lako igrati ni u Puli ni u Vinkovcima. No, bude li pristup kao u Zaprešiću, ako nam tereni budu dobri, moći ćemo nametnuti svoju igru, pa onda idemo dalje – zaključio je Antolić.
Sada dolaze jaki protivnici
I kad se vidi takav Dinamo u nemogućim uvjetima, takav žar i zajedništvo u borbi da se u kaljuži i šumi nogu izbori za loptu, čovjek ne može ne zapitati se zašto takvi nisu bili protiv Odda i Skënderbeua. Sad su pokazali da mogu, da imaju srce za borbu, da mogu disati zajednički i isprike za prije spomenute pristupe “lako ćemo” više neće imati. Dinamo za našu ligu ima kvalitetu, veća je od ostalih, ali ta kvaliteta dolazi do izražaja samo kad se ide maksimalno. I zato je razumljivo i zadovoljstvo trenera Cvitanovića ovom utakmicom jer je dobio ono što je stalno naglašavao – karakter, želju, volju, pristup. E, sad to treba ponoviti u srijedu u kupu u Imbriovcu, pa u Puli sljedećeg vikenda, onda u Vinkovcima, pa u susretima s najvećim konkurentima, Osijekom u Maksimiru, Hajdukom u Poljudu i onda s Rijekom u Zagrebu.
Otvori KEKS Pay
