Sedamdeset pet godina gitare Fender Telecaster i danas je dokaz trajnosti jednog od najznačajnijih instrumenata u povijesti. Podatak da i danas mnogi sviraju baš taj model, pokazuje vizionarski duh Lea Fendera koji je svojom tvornicom instrumenata i pojačala omogućio nastanak suvremene glazbe kakvu ju danas poznajemo. Fender Telecaster jedna je od najpoznatijih električnih gitara u povijesti glazbe. Iako na prvi pogled izgleda jednostavno, njezin nastanak označio je ogromnu promjenu u svijetu električnih gitara i novog zvuka koji se s njom mogao postići. Telecaster je nastao početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama, a tijekom desetljeća postao je jedan od najvažnijih instrumenata u povijesti rocka, countryja, bluesa, popa i mnogih drugih žanrova.
Prva godina proizvodnje modela Telecaster bila je 1951., kad je na glavi gitare (headstocku) bilo ispisano danas poznato ime. Naziv Telecaster uveden je u katalog proizvoda u lipnju, a predstavljen je na sajmu gitara NAMM u srpnju 1951. godine u Los Angelesu, ali prve gitare s oznakom "Telecaster" na glavi počele su se isporučivati tek u kolovozu ili rujnu 1951. Može se reći da je Leo Fender proizvodima iz svoje tvornice snova doslovno omogućio američkim glazbenicima, a kasnije svima širom svijeta, da svoju imaginaciju pretoče u konkretan rad.
FOTO Oni su mladi, zgodni i traže ljubav! Ovih 10 kandidata ulazi u novi dating show: Očekuje ih putovanje života
Ujedno, Leo Fender stvorio je osnove "pravopisa" i zakonitosti po kojima su kasnije vagani kriteriji, vrijednosti i mogućnosti električne gitare. Prije Fendera u domenu električnih gitara nije bilo ničega, a velikim praskom između 1949. i 1954. stvoreno je praktično sve. Ukratko, od Broadcastera i Nocastera 1950..,Telecastera 1951., do Stratocastera 1954., električna gitara punog drveta postala je stvarnost i temelj za nadolazeću revoluciju u kojoj je Gibson držao pozicije "masnog", a Fender "prozračnog" i lepršavog zvuka.
Lester William Polsfuss je s Gibson gitarama koju godinu kasnije odigrao presudnu ulogu u "ratu" s Leom Fenderom iz konkurentske tvrtke, pri uvođenju gitara punog tijela (drva) na svjetsko tržište početkom pedesetih godina 20. stoljeća. A to puno tijelo s dodatnim pickupima dovelo je do sasvim novog zvuka zbog kojeg je rock glazba, ni manje ni više, postala to što jest. Nastanak rock and rolla sredinom pedesetih imao je, dakako, prirodnih saveznika - poput rastuće televizijske industrije koja je uz radijske stanice bila glavni popularizator nove glazbe - ali je ponajviše korespondirao s obnovom industrije instrumenata. Poput izuma električne gitare koju je uveo Leo Fender s Broadcasterom 1950., pa zatim Lester William Polsfuss s Gibson Les Paul gitarama 1952..
Za razliku od Fendera koji je od početka krenuo s taktikom jeftinijih instrumenata na "sklapanje", tj. "šarafljenje", Gibsonovi proizvodi bili su po tehničkim specifikacijama kompleksniji. Ne nužno i bolji, jer obje tvrtke dale su vlastite, različite vizije i drugačiji zvuk, Gibson je od Les Paul modela gitara (kasnije nazvanih Standard i Custom), stigao do modela preko 335, SG i mnogih drugih, s novim humbucker pickupima od 1957. godine, jer do kada su bili P90 pickupi. S druge strane, Fenderove gitare karakterizirali su "singl coil" pickupi, manje "masnog" i "debljeg" zvuka od Gibsonova, ali su zato prozračni tonovi i "zvečeći", otvoreni efekt dolazili na svoje u rukama mnogih.
Leo Fender nije bio klasični graditelj instrumenata, nego je po struci bio radio-tehničar i poslovni čovjek. Upravo mu je njegovo znanje elektronike pomoglo razmišljati drugačije od tradicionalnih proizvođača gitara. U to vrijeme električne gitare uglavnom su se izrađivale po uzoru na akustične instrumente, imale su šuplja tijela, bile su zahtjevnije za izradu i često su stvarale probleme s neželjenom "mikrofonijom", kada bi se pojačale na veliku glasnoću.
Leo je želio napraviti potpuno drugačiji instrument i zajedno s Georgeom Fullertonom - zbog čega zlatno doba Fender gitara i jest ono iz te prve tvornice Fullerton - razvio je gitaru s punim tijelom punog drva, bez šupljina. Ideja je bila napraviti gitaru koja će biti jednostavna za proizvodnju, izdržljiva i pogodna za profesionalne glazbenike. Prvi prototip nastao je krajem 1940-ih, a model je početkom pedesetih krenuo u proizvodnju. Prva verzija gitare nije se odmah zvala Telecaster. Model je najprije nosio ime Fender Broadcaster, ali problem je nastao jer je tvrtka Gretsch već imala registriran naziv "Broadcaster" za jedan od svojih proizvoda. Zbog toga se prvih nekoliko godina mijenjao naziv modela; Leo Fender prvo je privremeno uklonio naziv s glave gitare, a instrumenti proizvedeni u tom kratkom razdoblju 1950. poznati su kao Nocaster i vrlo su rijetki i cijenjeni među kolekcionarima. Nakon toga gitara je 1951. dobila ime Telecaster, po kojem je poznata i danas.
Telecaster je bio revolucionaran prvenstveno zbog svoje jednostavne konstrukcije. Imao je ravno tijelo, najčešće izrađeno od jasena ili johe, pričvršćeni vrat i dvije jednostavne single-coil magnete. Vrat je bio pričvršćen za tijelo vijcima, što je omogućilo lakše sastavljanje, servisiranje i eventualnu zamjenu dijelova, a taj postupak bio je sasvim različit od dotadašnjeg tradicionalnog načina izrada akustičnih gitara. Telecaster nije niti pokušavao izgledati poput tradicionalne akustične gitare, a dizajn mu je bio jednostavan i funkcionalan; gitara je imala karakterističan izrez na tijelu koji je gitaristu omogućavao lakši pristup višim pragovima i upravo će taj inovativan dizajn zadržati svi i i utjecat će na razvoj svih drugih električnih gitara.
Zvuk Telecastera također je postao njezin zaštitni znak, jer je poznat po jasnom, prodornom i vrlo izražajnom tonu koji, kako to glazbenici vole reći, "reže kroz miks" i jasno se čuje bez obzira na okolne instrumente. Posebno je prepoznatljiv pickup kod mosta gitare koji ima oštar i svijetao zvuk, dok pickup kod vrata gitare proizvodi topliji i mekši ton. Upravo ta kombinacija omogućila je gitaristima da relativno jednostavan instrument koriste u velikom broju glazbenih stilova i u različitim žanrovima. Stoga su Telecaster koristili brojni poznati gitaristi, a među njima su i oni najpoznatiji "manekeni Telecastera", Keith Richards iz Rolling Stonesa, Bruce Springsteen, Andy Summers iz The Police, Muddy Waters, Roy Buchanan, Albert Collins, Jimmy Page u nekim razdobljima karijere, te mnogi drugi. Primjerice, iako prepoznatljiv po svom Les Paulu iz 1959. Jimmy Page koristio je isključivo Telecaster pri snimanju prvog albuma Led Zeppelina, a i kasnije se mogao vidjeti u njegovim rukama. Praktično nije bio poznatijeg rock gitarista koji barem nekada nije viđen s Telecasterom.
Industrija reizdanja gitara postala je golemi posao od osamdesetih naovamo. Primjerice, Fenderov Custom Shop pažljivom rekreacijom originalnih instrumenata na tržištu nudi desetke verzija Telecastera, uključujući i one "uništene", tj. namjerno postarane da izgledaju poput starih traperica, kao da su proizvedeni u zlatno doba pedesetih. Pa možete pronaći razne varijante Nocastera i Telecastera, neke u slobodnoj prodaji, a neke u manjim serijama, među kojima su redovito i "signature" modeli napravljeni po specifikacijama originalnih instrumenata poznatih gitarista, koji su replicirani za potrebe nove publike.
Dakako, staro drvo i stari pick-upovi nemaju cijenu, tj. one su vrlo visoke, pa za originalne primjerke iz pedesetih i šezdesetih morate izdvojiti par desetaka tisuća eura, ovisno o stanju i originalnosti instrumenta za koji je poželjno da "nije diran", tj. da je sačuvan u izvornom obliku. Ima li uz to i originalni kofer, eto vam još par tisuća više cijene, ali zadovoljstvo kolekcionara ne poznaje granice, a bogme niti paprene cijene nekima nisu problem.
Telecaster nije važan samo kao prvi model električne gitare punog tijela, nego je predstavljao prekretnicu u načinu na koji su se električne gitare proizvodile i koristile. Leo Fender pokazao je da gitara ne mora biti komplicirana da bi bila revolucionarna. Njegova ideja spojila je elektroniku, praktičan dizajn i potrebe glazbenika. Rezultat je bio instrument koji je mogao izdržati godine korištenja, lako se servisirati i pritom proizvoditi karakterističan i prepoznatljiv zvuk.
Vječno pitanje je li prije bila kokoš ili jaje, u slučaju električnih gitara ima jasan odgovor; tek s izumima Lea Fendera i Lestea Polsfussa, u društvu s novom vrstom pojačala, gitaristi su mogli razviti zvuk koji je dopuštao mnogo više kombinacija od ranijih i koji je postao temelj suvremene glazbe svih žanrova, a pogotovo rocka.
FOTO Brad Pitt nije skidao osmijeh s lica: S 29 godina mlađom Ines izmjenjivao nježnosti na tribinama US Opena
Otvori KEKS Pay
