Prošlo je točno dvadeset godina otkako su mnogi prvi put čuli za ime Dorijana Elezovića, koji je vrata medijskog svijeta otvorio zahvaljujući svom sudjelovanju u prvom hrvatskom realityju "Story Supernova". Bivši televizijski voditelj, a danas uspješan PR stručnjak, od prošle godine svoje znanje, ali i bogato medijsko iskustvo prenosi i na mlađe generacije. Naime, Elezović je prihvatio dodatni angažman u jednoj zagrebačkoj gimnaziji u kojoj učenicima predaje medijsku kulturu. Kakav je kao profesor, nedostaju li mu televizijski projekti, ali i s kime je od poznatih lica iz "Story Supernove" i dalje u kontaktu, Elezović je otkrio u intervjuu za Večernji list.
Dugo vas nema u medijima, a zapravo vi od medija nikada niste pobjegli. Kako danas izgleda vaš život?
Nikako nisam pobjegao. Sada i više radim s medijima nego prije. U stalnoj smo vezi, rekao bih. Ipak, kada radite za sebe, drukčije si organizirate život pa tako mogu reći da mi je danas život mirniji. Imam PR agenciju Redakcija, koja zahtijeva puno disciplina i, kada radite za sebe, mozak vam radi cijeli dan, no ipak je drukčije kada si sami postavljate tempo. Napravio sam balans u životu i trudim se ravnomjerno i raditi i uživati, iako meni je moj posao užitak pa stoga mogu reći da više uživam. Zapravo, zaljubio sam u marketing. Najviše volim osmišljavati priče za klijente.
Svoje dugogodišnje znanje i iskustvo prenosite i na mlađe generacije. Malo je onih koji znaju da predajete u jednoj zagrebačkoj gimnaziji. Kako je došlo do tog angažmana?
Tako je, predajem u Općoj privatnoj gimnaziji. Evo već drugu godinu i sa zadovoljstvom svoja znanja prenosim na mlađu generaciju na poziv kolege snimatelja Dejana Tatomira. S njim sam godinama radio na Novoj TV pa mi je predložio da nastavimo suradnju u školi. Predajemo medijsku kulturu, s time da sam ja zadužen za teoriju, a kolega za fotografiju i video. To je izvannastavna aktivnost i imam oko 20 učenika. Ipak, ovo mi je tek dodatni angažman, PR mi je osnovni posao.
Kako je surađivati s učenicima i koji je njihov stav o medijima? Jesu li kritični ili pak uzimaju sve zdravo za gotovo?
Baš volim svoje učenike. Jako su otvoreni prema svemu i zainteresirani za širenje vidika. Ta mlada generacija toliko puno zna da se često iznenadim koliko su napredni. Njima mediji nisu nepoznanica jer su svakodnevno na društvenim mrežama, ali treba ih usmjeriti da ih koriste pametno. Jako ih zanima kako mediji stvaraju, kako bolje komunicirati, kako napraviti dobar video i fotografiju… Područje interesa im je golemo i brzo svladavaju gradivo.
Jeste li strog profesor? Kako izgleda vaša nastava? Na čemu je fokus?
Ne bih rekao da sam strog. Nikada nisam volio strogoću niti sam smatrao da je ona dobra metoda. Treba biti autoritet, ali treba imati prijateljski pristup. Učenik vam mora vjerovati i sa zadovoljstvom vas slušati. Ako ste strogi i naporni, tko će htjeti učiti... U mojoj učionici vlada dobra atmosfera, puno se smijemo, šalimo na vlastiti račun, argumentiramo, slušamo jedni drugi. Iako učimo kako napisati vijest, napraviti intervju, kako se služiti društvenim mrežama, imamo govorne vježbe… fokus je na komunikaciji. Cilj je da nakon predavanja budu upoznati sa svime što mediji i društvene mreže nose, ali da prije svega budu odlični u komuniciranju jer dobra komunikacija uvelike im može olakšati život na svim poljima. Imam sjajne rezultate i jako sam ponosan na učenike kojima predajem.
Učenicima ste jednom prilikom kao gostujuću predavačicu doveli i Mineu. Kako je protekao taj sat? Što ih je najviše zanimalo?
Bilo je to prošle godine. Minea ih je oduševila, a oni su iskoristili da postave čim više pitanja iz privatnog života. Bilo je zabavno i njima i Minei. Ona im je približila svijet televizije i glazbe, život poznate osobe, a oni su upijali i bili nevjerojatno zainteresirani za sve što im je Minea govorila.
Neminovno je da učenici uče iz vašeg bogatog medijskog iskustva, a što ste vi naučili od njih?
Naučio sam kako nove generacije razmišljaju, kako funkcioniraju, kakav imaju pogled na svijet, na obrazovanje… Oni su mene naučili kako im pristupiti i predavati. Već sam i prije predavao kao gost, ali svaka je generacija drukčija i golema je razlika iz godine u godinu. Naučili su me i nekom novom humoru, imaju drukčiji smisao za humor. Sjajni su.
Prepoznajete li već neke medijske talente?
O, da. Među polaznicima imam učenike koji idu na glumu, na pjevanje, bave se profesionalno sportom, ima tu i djece političara… I te kako oni imaju potrebu za komunikacijskim vještinama i među njima ima sjajnih govornika. Nema sumnje da će im ova predavanja dobro doći u budućnosti.
Godinama ste bili prepoznatljivo TV lice. Je li bilo teško te 2019. godine donijeti odluku o odlasku s televizije i je li ikada vaš ego patio zbog toga?
Da se razumijemo, svi danas imamo problem s egom. Samo netko mu zna stati na rep, a netko ne zna. Osobno ne volim kada ego prevlada i trudim se biti okružen ljudima koji svoj ego znaju i mogu kontrolirati. Odluka o odlasku s televizije nije bila teška jer sam dugo htio promjenu, bila je to potreba, da se tako izrazim, za evolucijom. U medijima sam bio više od dvadeset godina i htio sam kapitalizirati svoje znanje, imati nove izazove, a opet smanjiti stres. Mediji su sjajan posao i nauče vas puno više nego ijedan drugi posao. Iskustvo koje se u medijima stječe neprocjenjivo je, ali trebao sam mirniji tempo života. Zapravo, ja sam i dalje uz medije, bavim se PR-om, savjetovanjem, osmišljavanjem marketinških kampanja, pa eto i prenosim svoje znanje na mlađe. I danas me zovu da vodim različite događaje i, kad imam vremena, i taj dio posla odradim. Nisam ja rekao televiziji ne niti sam ikada u svojoj glavi zatvarao vrata, već sam samo krenuo smjerom koji mi je tada odgovarao i zadovoljan sam tim odabirom.
Nekako paralelno s odlaskom s televizije uslijedile su i promjene na privatnom planu. Iz Zagreba ste se odselili u Samobor. Koje su najveće prednosti života u manjoj sredini?
Htio sam otići živjeti na more, ali to ne bi imalo smisla jer baviti se marketingom ipak ima više smisla ako ste u većoj sredini. Veće su mogućnosti iako moji klijenti nisu samo iz Zagreba. Surađujem i s tvrtkama iz Splita, Rijeke, Vinkovaca, Pule, Koprivnice… iz cijele Hrvatske. Ipak, kad je riječ o tom mirnijem životu koji sam tražio, htio sam da on bude mirniji u svakom segmentu. Samobor je sjajna lokacija. Blizu je Zagreba, na samo nekoliko minuta, a život je drastično drukčiji. Kada žele otići na izlet, ljudi se spremaju, voze, planiraju… a život u Samoboru je takav da samo izađete iz stana i vi ste u šumi. Puno je prirode, grad ima sve i nemate potrebu odlaziti u Zagreb, sve brzo obavite, grad je čist, uredan, uvijek nađete parkiralište… Preporodio sam se u Samoboru, u svakom smislu.
Vrata medijske scene otvorio vam je show "Story Supernova", u kojem ste se pojavili prije točno dva desetljeća. Kako danas gledate na to iskustvo? Što vam je donijelo, a što oduzelo? S kime ste od bivših natjecatelja i danas u kontaktu?
Uskoro, točnije 10. svibnja, bit će točno dvadeset godina da je Marin Tironi pobijedio u tom projektu. To je divno iskustvo koje mi je otvorilo mnoga vrata. Puno sam ljudi upoznao, puno putovao, a neki od ljudi koje sam upoznao i danas su mi veliki prijatelji. U tom trenutku bila mi je oduzeta privatnost i tada sam se teško nosio s time jer se sve dogodilo preko noći. Bilo je teško i trebalo je vrijeme da svladam sve novine koje mi je taj projekt donio. Danas to ne bih ponovio, ali se toga rado sjetim jer je puno lijepih uspomena. Anja Alavanja i ja i dalje smo u odličnim odnosima, također sjajne odnose imam s Monikom Olujić (djevojački Kravić) i Ivonom Perišom. Marina Tironija rijetko viđam, ali izuzetno ga cijenim jer je divan i uvijek kažem da je u ono vrijeme zasluženo pobijedio. Iako se s nekima slabo viđam, i dalje imam lijepo mišljenje o Predragu Šuki, Barbari Radulović, Paoli Valić… Ma bila je to sjajna ekipa dobrih ljudi i odlično smo se zabavljali. S kime god da se sretnem, ne pružamo si ruku, već se zagrlimo.
VIDEO Parni Valjak i prijatelji osvojili Porina za Album godine
