Početkom lipnja, točnije 7. lipnja, očekuje nas novo izdanje dugogodišnje sportsko-rekreativne manifestacije, Večernjakove biciklijade. Nakon ulaska u cilj u sportskom centru Vugrinščak u Samoboru natjecatelje će čekati velika fešta uz brojne sadržaje, a za zagrijavanje atmosfere na pozornici će biti zaduženi Minea, Vojko V i novo glazbeno lice na mainstream sceni – Peconni. Riječ je o mladom kantautoru iz Zaprešića, Petru Radiću, koji se raznim žanrovima glazbe bavi već dugi niz godina, no s novim imenom, novim stilom i pjesmom 'Mislim', s kojom je nastupio i na ovogodišnjem Zagrebačkom festivalu, skrenuo je pozornost šire publike na svoje stvaralaštvo. Uoči velike fešte porazgovarali smo s Peconnijem, a razgovor je počeo upravo na temu njegova nastupa na Večernjakovoj biciklijadi.
– Itekako se veselim. To će biti moj prvi javni nastup pred toliko ljudi, čuo sam da ih se očekuje mnogo. Pripremio sam goste i neke objavljene, ali i neobjavljene pjesme, za koje se nadam da će uspjeti dotaknuti ljude. Od gostiju će tu biti moji studijski ljudi, duo Nuzpojave koji čine Zdarki i Š. Nema razloga da ne bude dobra vibra i dobar nastup.
U glazbi ste više od 10 godina, ali tek ste odnedavno promijenili svoje umjetničko ime i imidž te postali Peconni. Kako je zapravo počeo vaš glazbeni put?
– Cijeli život sam se zanimao za glazbu, a negdje sredinom srednje škole počeo sam raditi produkciju i otkrivati programe za produkciju. Prvo sam se učio uz house i elektroničke žanrove, a onda sam razvojem situacije i žanrova počeo slušati trap iz regije te krenuo pisati i producirati takve tekstove i pjesme. Umjetničko ime mi je bilo El Patron jer je ono više pasalo uz tu neku scenu trap i reggae glazbe koju sam volio raditi. Gurao sam tu priču jako dugo, a paralelno sam bio i DJ. Međutim, nisu to bile stabilne situacije i morao sam uz to raditi redovan posao. Sada sam otišao all-in, što se vidi i po potpunoj promjeni imidža i stila glazbe koju radim.
Kako je i zašto onda uopće došlo do promjene? Kako je El Patron postao Peconni?
– Ne bih rekao da se dogodilo glazbeno sazrijevanje, nego prije zasićenje stilom koji sam radio. Kad sam prije pola godine radio na pjesmi 'Mislim' s producentom Shallom i čuo te gitare u pozadini, bilo mi je to toliko dobro nešto toliko starinski, a opet svježe. Takvog nečeg trenutačno nema baš kod nas. Prije toga sam imao spreman album od 12 pjesama koje su trebale biti objavljene i bile su u trap, reggae ili reggaeton stilu, ali sam to sve šutnuo sa strane i prebacio se na novu priču. Ne mogu reći da su te neobjavljene pjesme loše, ali ovaj novi stil mi je jednostavno unikatniji.
Već jako dugo blisko surađujete s izvođačima iz poznate hrvatske grupe Connect, pogotovo s Gidrom. Kako je uopće došlo do te suradnje i kako je ona nakon toga tekla?
– Tada sam imao 17 godina i Jura iz Connecta u Zaprešiću je vodio noćni klub. Došao sam tamo kao nadobudni klinac s USB-om, stavio na njega 20-ak svojih instrumentala, došao do Jure, predstavio mu se i dao mu USB. Nakon godinu dana nazvao me je jer sam u bilješkama ostavio svoj broj telefona i pozvao me u njihov studio. Tada je sve počelo i postali smo nerazdvojni, posebno Gidra i ja. Ne samo da smo kliknuli što se tiče glazbe, nego si odgovaramo i kao ljudi. Skoro smo svaki dan u studiju cijeli dan, i tako već godinama. Otkako smo počeli, nije bilo nijedne pjesme na kojoj nismo radili zajedno, i radit će se i dalje. Jako mi odgovara ta suradnja, jer često sam surađivao s mlađim izvođačima i producentima, a sada kada surađujem s Gidrom točno se vidi iskustvo, što za procjenu pjesama, što za pristup ljudima i glazbi.
Već ste u nekoliko intervjua isticali žanrovsku raznolikost, i kao izvođač i kao slušatelj. Jednom ste čak rekli da biste pukli kad biste stalno slušali jedan žanr. Otkud ta raznolikost?
– Prvo sam počeo sa sviranjem gitare, a nakon toga sam slušao punk-rock dok sam vozio skate. Onda sam se i toga zasitio pa sam počeo s houseom. To je pak prešlo na trap i drill, što me 'vozilo' par godina, pa nakon toga na reggaeton i dancehall i sada sam evo u nekom pop-rocku. Mislim da čovjek nikad ne smije biti isključiv. Poštujem svaki žanr i smatram da nema lošega, u svakom žanru pjesma može biti kvalitetna ili ne. I to je najveća istina. Recimo, po mojem ukusu ima nekih žanrova koje nikad neću slušati, ali jednostavno ih moram poštovati. Kako ne očekujem da će se moja glazba svidjeti svima, tako ne očekujem da će se meni svidjeti svaka glazba. Uopće ne volim razgovarati s ljudima koji su po tom pitanju ograničeni.
Sa svim tim na umu, zašto je baš pjesma 'Mislim' bila ta s kojom ste odlučili krenuti kao Peconni?
– Jednostavno je bio pravi tajming. Ona je prvotno bila napisana prije četiri-pet godina na afro ritam, i u ženskom licu, mislio sam je potencijalno prodati nekoj izvođačici. Još mi je tada Gidra govorio da je to pjesma za muški rod, za mene, ali nije mi nešto odgovaralo u instrumentalu. Na kraju je nikome nisam prodao, ostala je u ladici pa smo igrom slučaja u studiju došli do ovog zvuka. Uz to, budući da je Shalla radio na jednoj pjesmi za Sašu Lozara za Zagrebački festival, rekao sam 'pa što se ne bih i ja prijavio s ovom pjesmom' i tako se na kraju i dogodio nastup na Zagrebačkom festivalu, koji mi je dao toliko motivacije da sam odmah krenuo pisati nove pjesme i raditi na albumu, čak i prije festivala.
Najavili ste još nekoliko singlova na ljeto, a zatim debitantski album u rujnu. Što u glazbenom smislu možemo očekivati od albuma?
– Prvo imam pjesmu koja će biti kao Rudimental, u žanru drum'n'bass, onda pjesmu koja je nalik na Nirvanin stil, pa funk koji sliči stilu Dine Dvornika, onda pjesmu koja zvuči kao Daft Punk. Nijedna pjesma na albumu ni po čemu neće biti slična jedna drugoj – zaključio je Peconni.
Otvori KEKS Pay
