Od dječjih zborova i ljubavi prema mjuziklu do studija u New Yorku i vlastite božićne trgovine u Zagrebu – Tea Nuić svoj je profesionalni put gradila slušajući vlastite interese i ne pristajući na ideju da mora odabrati samo jedan poziv. Danas njezini dani uključuju poduzetništvo, kazalište i sinkronizaciju animiranih filmova, a posebno mjesto u toj priči ima Winnie's Christmas Shop, trgovina koja u Zagreb donosi božićnu čaroliju tijekom cijele godine. U razgovoru nam je otkrila kako je nastala ideja za ovaj neobičan dućan, što joj je donijelo iskustvo života u New Yorku, kako bira ukrase za svoju ponudu i zašto vjeruje da se najljepši snovi ostvaruju kada im odlučimo dati priliku.
Vaš životni put prilično je nekonvencionalan – od dječjih zborova i glazbe, preko studija turizma, do akademije za mjuzikl u New Yorku i vlastitog božićnog dućana u Zagrebu. Kada danas pogledate unatrag, kako biste opisali svoj profesionalni put? Jeste li oduvijek znali da nećete odabrati samo jedan životni poziv?
Jedno je sigurno: dok sam bila dijete, pjevanje me je uvijek više veselilo od drugih aktivnosti. Tako je i počeo moj put u zboru Klinci s Ribnjaka. Tamo sam provela predivno djetinjstvo, a zatim sam nastavila u djevojačkom zboru Zvjezdice. Iz ta dva zbora ponijela sam predivne uspomene s proba, putovanja i koncerata, kao i najduža i najljepša prijateljstva koja traju i danas. Ljubav prema pjevanju nakon toga odvela me u školu pjevanja Husar & Tomčić, kamo i danas s veseljem odlazim na satove pjevanja.
Nakon studija turizma odlučili ste napraviti veliki zaokret i otići u New York na American Musical and Dramatic Academy. Što je presudilo toj odluci i jeste li imali strah od napuštanja svega poznatog?
Studij turizma na VERN-u danas mi služi kao dobra podloga za poduzetništvo i sve situacije s kojima se susrećem u poslovnom svijetu. Ipak, prevagnula je ljubav prema pjevanju pa sam nakon položene audicije upisala akademiju za mjuzikl AMDA u New Yorku. To je prilika koja se ne dobiva svaki dan i jako sam sretna što sam imala mogućnost studirati u drugoj državi, posebno u Americi, koja je predvodnica kada je riječ o mjuziklima. Također, tijekom studija na akademiji imala sam priliku učiti od profesora koji su bili ili su i danas velika imena na Broadwayu, kao što su Hope Chernoff, Jim Elliot, Michelle Bruckner, Christopher Stephens i Elaine Petricoff. Straha od nepoznatog nije bilo. Jako sam se veselila novim znanjima, prijateljstvima i svemu što me čeka u New Yorku. Nepoznato mi je bilo, primjerice, samostalno sastaviti krevet i kauč, ali uspjela sam i u tome.
Kako je izgledao život dok ste bili na akademiji? Bili ste jedina Hrvatica u svojoj generaciji – koliko je zahtjevno bilo studirati u međunarodnom okruženju i što vam je to iskustvo donijelo na profesionalnoj i osobnoj razini?
Život na akademiji u svakom je slučaju bio zabavan, a raspored je bio jako gust i naporan. Nakon predavanja dan ne završava – tu su sati i sati vježbanja te učenja novih monologa ili pjesama koje trebaju biti spremne od danas do sutra. Prije mene nekoliko je ljudi završilo AMDA, ali u svojoj generaciji bila sam jedina i to mi je bilo super. Provoditi vrijeme s ljudima iz svih krajeva svijeta je privilegij, a kasnije neke od njih nazvati prijateljima pravo je bogatstvo. Svi smo redovito zvali roditelje, ali ako se razboliš, imaš samo te svoje novostečene prijatelje koji će ti otići u ljekarnu ili te nasmijati ako ti je dan loš. Takvo iskustvo života u inozemstvu neprocjenjivo je – prilagođavaš se novim pravilima, kulturi i načinu života.
New York je grad u kojem mnogi žele ostvariti svoje snove. Kako je izgledala vaša svakodnevica izvan romantične slike koju često imamo o tom gradu? Što vam je bilo najteže, a što najljepše?
Moja svakodnevica uključivala je šetanje psa Winnieja, odlazak na faks, učenje i jako malo sna. Ipak, nekako bih uvijek bila oduševljena kada bih izašla iz zgrade i prisjetila se gdje živim. Taj grad ima neku posebnu energiju. Možda mi je najteže bilo kada su me opljačkali na ulici. Ukrali su mi nekoliko osobnih stvari i to je iskustvo bilo jako ružno, pogotovo kada si toliko daleko od svojih. Najdraže mi je bilo provoditi vrijeme s prijateljima i otkrivati nova mjesta, a New York ti to pruža svakodnevno. Također, uživala sam u posjetima roditelja, bratića i najbolje prijateljice.
Tko je supruga Siniše Hajdaša Dončića? Upoznali su se na festivalu, a na vjenčanju je nosio haljinuJeste li tijekom boravka u New Yorku razmišljali o tome da ondje ostanete i gradite karijeru ili ste se oduvijek vidjeli u Zagrebu? Kako je izgledao povratak i koliko vas je promijenilo iskustvo života u inozemstvu?
Nekako mi je bilo normalno i logično da ću se vratiti kući nakon završetka fakulteta, ali uvijek sam otvorena za nove ideje i avanture pa ćemo vidjeti što život nosi. Povratak je bio emotivan jer se ondje navikneš na život i stvoriš neki svoj novi svijet. Jedna moja prijateljica uvijek kaže: "Najteži dio života u inozemstvu je spoznaja da moraš napustiti dom da bi se vratio kući."
Ideja za Winnie's Christmas Shop rodila se upravo u New Yorku, inspirirana trgovinom The Christmas Cottage. Sjećate li se trenutka kada ste pomislili da biste nešto slično mogli otvoriti u Zagrebu? Što vas je potaknulo da ideju pretvorite u stvarnost?
Tako je, ideja o božićnoj trgovini rodila se u New Yorku. Bilo je ljeto i svoju sam ideju podijelila s prijateljima jer sam često posjećivala The Christmas Cottage, a oni to znaju. Nisu me ozbiljno shvatili, kao ni ljudi iz moje okoline u Zagrebu, ali ubrzo je postalo jasno da sam itekako ozbiljna. Tada su roditelji, obitelj i prijatelji uskočili u pomoć, svatko na način na koji je mogao i znao, i na tome sam im jako zahvalna. Mislim da je takva trgovina Zagrebu nedostajala jer turisti vole ponijeti suvenir ili uspomenu, a sada, nakon godinu dana, mogu slobodno reći da i Zagrepčani vole kupiti pokoji ukras tijekom cijele godine. Mislim da danas nema garancije ni za što, ali vjerovala sam u svoju ideju i nadala se da će je kupci prepoznati.
Koliko je bilo izazovno pretvoriti ljubav prema Božiću u ozbiljan poslovni projekt? Jeste li prije otvaranja imali iskustva s poduzetništvom i što ste sve morali naučiti putem?
Voditi tvrtku ozbiljna je stvar, a posebno je zahtjevno onima koji prije nisu imali iskustva u tome. Ipak, u pomoć su uskočili mama i tata, koji imaju više iskustva u poduzetništvu. Svaki dan naučim nešto novo, a sada smo se već dobro uhodali.
FOTO Lana Ujević Telenta ispala iz showa: Evo tko je osvojio najviše bodovaKako birate asortiman za trgovinu? Na policama se mogu pronaći klasični ukrasi, ali i vrlo neobični motivi poput brokula, banana i krafni. Koliko vam je važno da ponuda odražava vašu osobnost i estetiku?
Asortiman biram na jednostavan način – kvaliteta je na prvome mjestu. Naši dobavljači dolaze iz Nizozemske, Njemačke i Francuske. Kuglice su staklene, bilo da je riječ o tradicionalnim motivima ili motivima banane, patlidžana, nogometne lopte, kroasana ili teglice majoneze. Nešto novo što smo ove godine uvrstili u ponudu su golubice prijateljstva iz studija Johna Perryja, kipara koji ih je originalno izradio za film "Sam u kući". Jako sam ponosna na taj ukras s obzirom na to da su pregovori trajali oko šest mjeseci. Također, u ponudi imamo Bukowski medvjediće koji nam dolaze iz Švedske, a iza kojih stoji dizajnerica Barbara Bukowski. Toliko su predivni da ih već imam nekoliko u svojoj kolekciji, iako prije nisam bila ljubiteljica plišanaca. Kupci ih biraju za krštenja, vjenčanja i rođendane, a kolekcionari dolaze kako bi upotpunili svoju kolekciju novim limitiranim izdanjima.
Izlog trgovine gotovo je poput male kazališne scenografije. Koliko vam u osmišljavanju prostora pomaže umjetničko iskustvo i koliko se vaša ljubav prema kazalištu zapravo isprepliće s poduzetničkom pričom?
Jedna strana izloga, kako je ja zovem, predstavlja tradicionalni Božić. Ondje se mijenjaju kolekcije u tradicionalnim bojama i dizajnu. Druga je strana sezonski izlog. Tako je, primjerice, bio ukrašen kockicama za vrijeme nogometnog prvenstva, zečićima za Uskrs, a sada je tema našeg izloga cirkus. To je ujedno jedan od trendova za Božić 2026. predstavljenih na sajmu u Frankfurtu početkom godine. Izlozi zaista jesu poput malih scena – imaju svoju rasvjetu i ansambl, a priča se mijenja ovisno o sezoni.
Po svojem psu Winnieju nazvali ste trgovinu i on je važan dio vaše životne priče. Koliko vam znači što je upravo on postao svojevrsna maskota jednog tako osobnog projekta?
Winnie je poput male osobe. Živio je sa mnom u New Yorku i bio mi je sjajno društvo. Bilo mi je jako simpatično da se trgovina zove po njemu, a s obzirom na to koliko ponosno ulazi u trgovinu, možda je i svjestan da je zapravo on glavni. (smijeh)
Što je za vas zapravo čarolija Božića? Je li riječ o nostalgiji, obiteljskim ritualima, estetici, osjećaju zajedništva ili nečemu sasvim drugom? Kako izgleda vaš idealan Božić?
Božić je tradicija, okupljanje obitelji i prijatelja. Od prošle godine uvela sam novu tradiciju – na Badnjak radim, a kasnije se pridružim prijateljima u gradu. Navečer s ostatkom obitelji odlazim svojim roditeljima. Božić provodim u krugu obitelji, a navečer, kada sve utihne, volim pogledati "Sam u kući". Mislim da je to kod većine postala tradicija. Kada mi raspored izvan Winnie's Christmas Shopa postane gust, uskaču moje studentice Klara, Tara, Lana i Dorothea, koje vode brigu o tome da sve funkcionira dok mene nema.
FOTO Sjećate li ih se? U showu su se svađali kao pas i mačka, a ovako danas žive: 'Oboje smo tvrdoglavi, ali netko mora popustiti'Uz vođenje trgovine nastavili ste graditi i umjetničku karijeru, od rada u kazalištu Komedija do sinkronizacije animiranih filmova. Kako uspijevate uskladiti toliko različitih interesa i obveza? Osjećate li se ikada kao da morate birati između svojih profesionalnih identiteta?
Umjetnički put gradim malo-pomalo i uživam u svakom projektu i prilici koju dobijem. Sinkronizacija je za mene nešto novo pa sam tako imala priliku posuditi glas u nekoliko crtića, među ostalim i novinarki u crtiću "Psići u ophodnji: Dino otok". U Komediji sam kao članica zbora sudjelovala u nekoliko predstava, među kojima su "Jalta, Jalta", "Velo misto" i "Grofica Marica". Trenutačno sudjelujem u predstavi "Michelangelo Buonarroti" u kazalištu Gavella, u režiji Dražena Ferenčine. Nakon ljetne premijere u Tivtu, u siječnju nas očekuje zagrebačka izvedba. Velika mi je čast biti dio takvog projekta i predivnog kolektiva. Ne moram birati između profesija jer se uspijevam jako dobro organizirati tako da za sve imam dovoljno vremena i volje.
Živjeli ste u New Yorku, puno putovali i upoznavali različite kulture. Koliko su ta iskustva utjecala na vaš ukus, kreativnost i način na koji danas pristupate poslu? Odakle najčešće dolazi inspiracija?
Volim putovanja. Obišla sam oko 35 zemalja svijeta, od Maldiva i Kine do Kanade, brojnih europskih zemalja i Islanda. Također, tijekom studija u SAD-u imala sam priliku putovati Amerikom i obići 11 saveznih država. Bilo mi je jako zabavno posjetiti Nashville, Grand Canyon, San Francisco i Kaliforniju, gdje sam doživjela pravu čaroliju u Disneylandu i Universal Studios Hollywood. Ostalo je još mnogo toga za istražiti u Americi i nadam se da ću uskoro ponovno imati priliku za to.
Kada biste mogli izdvojiti jedan san koji još niste ostvarili, bilo na umjetničkom ili poduzetničkom planu, koji bi to bio? Kako zamišljate sebe i svoje projekte za pet ili deset godina?
Mislim da je san raditi ono što voliš. Svakako me veseli raditi na sebi kako bih bila još bolja i u umjetničkom i u poduzetničkom svijetu. U budućnosti se nadam novim uzbudljivim crtićima i kazališnim projektima, a što se tiče Winnie's Christmas Shopa, nadam se da će ostati mali, cozy shop u kojem čaroliju živimo 365 dana u godini.
Šok u programu uživo: Poznata voditeljica u 60. godini objavila da čeka treće dijete