Sjajiš Luce, baš sjajiš - dometnula je Luciji Šerbedžiji u prolazu jedna kolegica kada smo je za potrebe ovog intervjua fotografirali u holu Zagrebačkog kazališta mladih. Vrijeme je bilo ružno, hladno, “trulo i slinavo”, rekao bi Krleža, a Lucija Šerbedžija u svom kaputu boje kolovoškog sunca baš je sijala, dobro je to kolegica zamijetila.
A kako i neće, kada na svom primjeru dokazuje istinitost one stare latinske poslovice. Post nublia Phoebus, poslije oblaka dolazi sunce. Nakon sablasno teške dvije godine, pogotovo za teatar, gledališta su ponovno puna, a maske su opet samo dio redateljske mašte, a ne obavezan asesoar publike. I ne samo to, za Luciju Šerbedžiju, uz blistave uloge poput one u hitu Paola Magellija “Ja sam ona koja nisam”, one u “Halo, halo, ovdje radio Zagreb” ili “Čarobnjaka iz Oza”, tu je i novi album.
Barem ona i njezina obitelj znaju sto znaci parazitirati na najbestidniji nacin