Tekst Vjeke Alilovića Frane Frleta prvi je put pročitao prije nekoliko godina, no tek kada mu se ponovno vratio, doživio ga je na potpuno drugačiji način. „Valjda čovjek kroz život sazrijeva pa iste riječi doživljava drugačije“, kaže Frleta, voditelj klape i autor glazbe.
Pjesma je nastala iz razmišljanja o ljudima koji odlaze iz svojih krajeva, ali u sebi cijeli život nose ono iz čega su potekli. Upravo tu poveznicu između odlaska i povratka, doma i uspomena, Frleta je želio pretočiti u glazbu koja neće biti opterećena velikim produkcijskim efektima, već će emociju staviti u prvi plan.
U razgovoru za Večernji list Frane Frleta govori o nastanku pjesme, suradnji s Vjekom Alilovićem, ali i o tome što danas znači stvarati klapsku glazbu. Osvrće se na vrijeme kada je klapska pjesma doživjela veliki popularni val, njezin današnji položaj te pitanje kako tradiciju sačuvati živom, ne samo ponavljanjem onoga što je već poznato, nego stvaranjem novih pjesama koje bi jednog dana i same mogle postati dio tradicije.
A što bi volio da ostane slušatelju nakon pjesme? Ne nužno samo melodija, već želja da nazove roditelje, posjeti noniće, dida ili baku, prošeta mjestom u kojem je odrastao i nakratko se podsjeti na ljude i vrijednosti koje ga čine onim što jest.
1. Nova pjesma klape Sveti Jakov, "Tu u zemlji dide", nosi snažnu emociju pripadnosti. Što Vas je inspiriralo da upravo sada napišete ovakvu glazbu?
Ova pjesma nije nastala zato što je sada došlo vrijeme za nju, nego zato što sam tek sada bio spreman napisati je. Vjeko Alilović napisao je ovaj maestralan tekst još prije nekoliko godina. Nisam ga odmah prepoznao u njegovoj punoj vrijednosti, ali kad sam mu se ponovno vratio, pročitao sam ga nekim drugim očima. Valjda čovjek kroz život sazrijeva pa iste riječi doživljava drugačije. Istodobno sam kroz svoj posao upoznao mnogo ljudi koji su otišli iz svog kraja i uvijek me fasciniralo koliko ih jedna pjesma ili običan razgovor o domu mogu vratiti tamo odakle su krenuli. Shvatio sam da se puno govori o odlascima, a premalo o onome što čovjeka cijeli život vuče natrag. Iz toga je nastala ova pjesma.
2. Čini se da danas više nego ikad osjećamo potrebu govoriti o korijenima. Mislite li da glazba može podsjetiti ljude na ono što je u životu doista važno?
Rekao bih da može. Živimo u vremenu u kojem je vrlo lako izgubiti fokus na ono bitno. Svakodnevno smo zatrpani informacijama, sadržajima i obvezama pa čovjek ponekad zaboravi tko ga je odgojio, kojim je jezikom progovorio ili uz koje je pjesme odrastao. Glazba ima jednu posebnu moć. Ona ne uvjerava čovjeka, nego ga podsjeća. Nekad je dovoljan jedan stih ili nekoliko tonova da se vratite u djetinjstvo, osjetite miris doma ili se sjetite ljudi koji su vas oblikovali. Ako ova pjesma uspije probuditi takav trenutak, onda je ispunila svoju svrhu.
3. Koliko Vam je bilo važno da pjesma ostane jednostavna, iskrena i bez velikih produkcijskih efekata, a da emocija bude u prvom planu?
To mi je bilo presudno. Danas tehnologija, pogotovo umjetna inteligencija omogućuje da se gotovo sve može napraviti i to strašno brzo, ali ne vjerujem da produkcija može zamijeniti emociju. Uvijek polazim od toga da glazba i stihovi moraju uzajamno egzistirati. Ako aranžman počne privlačiti više pažnje od priče koju pjesma nosi, onda smo promašili bit. S druge strane, i on mora nositi svoj dio težine priče. Htjeli smo da slušatelj prije svega čuje poruku, osjeti atmosferu i saživi se s onime što pjevamo. Smatram da svaki element, glazba, stihovi, aranžman i naposljetku, ono najvažnije, izvedba, moraju uzajamno služiti jedan drugome.
4. S Vjekom Alilovićem već ste stvorili nekoliko zapaženih pjesama. Što ovu suradnju čini tako posebnom?
Povezuje nas sličan pogled na umjetnost i životne vrijednosti općenito. Ni jedan ni drugi ne razmišljamo o tome kako napisati hit, nego kako napisati dobru pjesmu. Vjeko ima dar da vrlo jednostavnim riječima kaže velike stvari, bez potrebe za velikim parolama ili patetikom. Njegove stihove za klapu Sv. Jakov dosad su, osim mene, vrlo uspješno uglazbljivali i Robert Grubišić u pjesmi Barba Jere te Bruno Krajcar u pjesmi Smokva, a da ne spominjemo njegove hitove koje svakodnevno slušate na radijskim postajama. Vjeko je čovjek koji je iskren u onome što radi, baš kao što i mi nastojimo biti iskreni u onome što stvaramo. Mislim da upravo zbog toga naše pjesme nastaju prirodno, bez previše kalkulacije.
5. Što biste voljeli da slušatelj ponese sa sobom nakon što prvi put posluša "Tu u zemlji dide"?
Volio bih da se na nekoliko minuta vrati sebi. Da nazove roditelje, posjeti noniće, dida ili baku, prošeta mjestom u kojem je odrastao ili jednostavno osvijesti koliko vrijede ljudi koje ima oko sebe. Mislim da ljubav prema obitelji, domu i vlastitim korijenima nije nešto staromodno. Upravo su to vrijednosti na kojima gradimo svoj identitet. Ako ova pjesma nekoga na to podsjeti, onda smo napravili puno.
6. Može li jedna pjesma postati svojevrsna posveta generacijama koje su stvarale domove i ostavljale nam vrijednosti koje danas često uzimamo zdravo za gotovo?
Mislim da može i volio bih da ova bude upravo takva. Često govorimo o velikim povijesnim događajima, a zaboravljamo da su naše živote najviše oblikovali obični ljudi. Nonići, roditelji i svi oni koji nisu ostavili velike spomenike iza sebe, nego su nam ostavili jezik, običaje, pjesme i način na koji gledamo svijet. To su vrijednosti koje se ne nasljeđuju same od sebe. Svaka ih generacija mora ponovno živjeti i prenositi dalje. Ako ih prestanemo živjeti, neće ih biti dovoljno samo pamtiti.
7. Prije nekoliko godina dogodio se pravi 'klapski boom'. Smatrate li da se on i dalje zadržao ili se dogodilo malo zatišje?
Dogodilo se prirodno smirivanje, ponajviše zbog golemog razvoja društvenih mreža koje su raspršile pažnju publike. Svaki glazbeni izričaj prolazi razdoblja velike popularnosti i razdoblja kada se malo povuče iz glavnog fokusa. To nije ništa neobično. Klapa danas možda nije dominantan glazbeni izričaj, ali to ne znači da je manje popularan ili da je izgubila svoju vrijednost. Dapače, rekao bih da je ostala publika koja je istinski voli, a to je zaista lijepa brojka ljudi.
S druge strane, mislim da klapska glazba ima odgovornost stvarati novi repertoar. Tradicija nije nešto što stoji pod staklenim zvonom niti je dovoljno da bude zaštićena kao kulturna baština. Tradicija je živa samo dok je obnavljamo i dok se njome aktivno bavimo. Zato vjerujem da klape trebaju njegovati ono što jesu, ali istodobno stvarati nove pjesme koje će jednog dana možda postati dio iste te tradicije.
Video spot: https://www.youtube.com/watch?v=Z7ISFXz0ijE
Otvori KEKS Pay
