Vukovar Film Festival ove će godine obilježiti veliko, 20. izdanje, a od 2. do 5. rujna ponovno će pretvoriti grad na Dunavu u jedno od središta domaće filmske scene. Festival koji je 2007. pokrenut u gradu bez funkcionalne kinodvorane u međuvremenu je prerastao u jednu od prepoznatljivih kulturnih manifestacija Vukovara i važan dio njegova suvremenog identiteta. Jubilarno izdanje donosi bogat filmski program, nove suradnje i posebna događanja. Zaštitni znak festivala i dalje su atraktivne gradske lokacije, od perivoja dvorca Eltz do Vukovarskog vodotornja, koje Vukovar pretvaraju u prirodnu filmsku scenografiju. O tome kako se VFF promijenio tijekom dva desetljeća, što donosi jubilarno izdanje i kakve ambicije festival ima za budućnost razgovarali smo s njegovim direktorom Darkom Puharićem.
Ove godine Vukovar Film Festival slavi 20. izdanje. Kada pogledate dva desetljeća festivala, što smatrate njegovim najvećim uspjehom i koliko se današnji VFF razlikuje od festivala kakav je bio u svojim počecima 2007. godine?
Kada se vratimo u 2007. godinu, zapravo najbolje vidimo koliko je Vukovar Film Festival napravio velik put. Discovery Film i Grad Vukovar tada su pokrenuli festival s vrlo jasnom namjerom - Vukovaru, uz domaću, dati i novu međunarodnu dimenziju kulturnog života te filmom pridonijeti obnovi grada, ne samo fizičkoj nego i društvenoj. U gradu tada nije bilo funkcionalnog kina, kino-dvorane bile su uništene u Domovinskom ratu, a stasale su generacije mladih Vukovaraca koje praktički nisu poznavale osjećaj zajedničkog gledanja filma na velikom platnu. Upravo iz te situacije rodila se jedna od najljepših ideja festivala - kino na riječnom šlepu na Dunavu. VFF je od samog početka pokazao da neće biti klasičan festival zatvoren između četiri zida, nego događaj koji koristi Vukovar kao svoju prirodnu scenografiju. Dvadeset godina poslije mislim da je najveći uspjeh upravo to što je festival postao sastavni dio identiteta grada. Promijenili su se program, opseg, lokacije i produkcijska razina, ali nije se promijenila njegova osnovna ideja - vratiti filmu publiku i publici iskustvo zajedničkog gledanja filma. Posljednje četiri godine, koliko imam čast voditi festival, pokušavamo napraviti novi razvojni korak. Proširili smo službenu konkurenciju pa danas, uz dugometražni igrani i dokumentarni film, ponovno imamo kratkometražni igrani film, a uveli smo i animirani film. O nagradama odlučuje čak devet članova stručnih žirija, imamo nove lokacije i, ono što mi je možda najvažnije, višestruko povećali gledanost festivalskih projekcija. Perivoj dvorca Eltz postao je srce festivala i mjesto na kojem se događa nešto što smatram jednom od najvećih vrijednosti VFF-a - publika nakon projekcija ostaje, razgovara, druži se s glumcima, redateljima i drugim filmskim autorima. Nestaje ona barijera između publike i ljudi koji stvaraju film.Ako bih najveći uspjeh VFF-a morao sažeti u jednu rečenicu, rekao bih: Vukovar se za vrijeme festivala probudio i živi film. A svi koji poznajemo ovaj grad znamo koliko to svima znači.
Jubilarno izdanje održat će se od 2. do 5. rujna. Što ste pripremili posebno za 20. rođendan festivala i po čemu biste željeli da publika pamti upravo ovogodišnje izdanje?
Dvadeseti rođendan obvezuje. Dva puna desetljeća festivala nisu samo lijepa obljetnica nego dokaz da je jedna ideja preživjela različita vremena, izrasla i postala trajna kulturna vrijednost Vukovara. Zato smo željeli da ovo izdanje bude dostojno jubileja. Od 2. do 5. rujna donosimo iznimno snažan filmski program, od nagrađivanih autorskih ostvarenja s najvećih svjetskih festivala do filmova koji mogu privući vrlo široku publiku. Ali možda najveći iskorak jubilarnog izdanja nije samo na filmskom platnu. Svečanost otvorenja 20. VFF-a prvi će put uživo prenositi Hrvatska radiotelevizija. Time Vukovar Film Festival postaje tek drugi domaći filmski festival čije će svečano otvorenje uživo prenositi nacionalna televizija, a ove godine jedini. Za nas je to veliko priznanje, ali još više prilika da Vukovar i festival predstavimo publici diljem Hrvatske. U srijedu, 2. rujna, od 21 do 21.45 sati, otvorenje iz perivoja dvorca Eltz moći će pratiti i publika pred televizijskim ekranima na Trećem programu HRT-a. U sklopu ceremonije nastupit će i pijanist i skladatelj Matej Meštrović te bubnjar i skladatelj Borna Šercar. Posebno mi je važno da taj televizijski prijenos ne gledamo samo kao prijenos jedne ceremonije. To je 45 minuta tijekom kojih cijeloj Hrvatskoj pokazujemo Vukovar u jednom drukčijem svjetlu - kao grad kulture, filma, elegancije i susreta. Volio bih zato da se dvadeseto izdanje pamti po osjećaju da je VFF napravio još jedan veliki korak naprijed. Da oni koji dođu kažu: “Vrijedilo je biti u Vukovaru”, a oni koji nas budu gledali na televiziji pomisle: “Sljedeće godine želim biti tamo.”
Koje biste filmove, goste i posebna događanja izdvojili kao najveće adute jubilarnog 20. Vukovar Film Festivala i što je bilo presudno pri njihovu odabiru?
Prije svega, kvaliteta filma. Pred našim žirijima ove će godine biti izuzetno zahtjevan posao jer je selektor Dragan Despot sa svojim programskim timom pripremio zaista snažan program. Svakako bih izdvojio “Očevinu” Pawela Pawlikowskog sa sjajnom Sandrom Hüller, film nagrađen za najbolju režiju u Cannesu, kojim ćemo svečano otvoriti festival. Tu je i “Minotaur” Andreja Zvjaginceva, ovjenčan Velikom nagradom žirija u Cannesu, kao i rumunjski film “Žuta kravata” Sergea Ioana Celebidachija sa Seanom Beanom, Mirandom Richardson i Johnom Malkovichem, koji će u Vukovaru imati hrvatsku premijeru. Ali jubilej smo željeli obilježiti i sadržajima koji nadilaze samu filmsku konkurenciju. Posebno sam ponosan na uspostavljanje kulturne suradnje sa Sarajevo Film Festivalom, najznačajnijim filmskim festivalom jugoistočne Europe. Sarajevo i Vukovar gradovi su prijatelji, a sada to prijateljstvo dobiva i vrlo konkretan filmski sadržaj. Tako je nastao novi programski ciklus “Srce Sarajeva u Vukovaru”, kroz koji će vukovarska publika imati priliku pogledati odabrane filmove povezane sa Sarajevo Film Festivalom. Suradnja je zamišljena dugoročno - kroz razmjenu programa, nove zajedničke projekte i međunarodnu promociju naših festivala. Tu je i suradnja s Danima hrvatskog filma Ivo Gregurević u Orašju, čime VFF dodatno otvara vrata povezivanjima s drugim festivalima, ali i čuvanja lika i djela mnogih velikih imena hrvatske glume i kinematografije poput Ive Gregurevića. Mladima moramo sačuvati naše nasljeđe. Posebnu večer pripremamo i s CMC-om i Croatia Recordsom pod nazivom “Glazba koja traje - CMC/Croatia Records”. Prikazat ćemo glazbeno-dokumentarni film “Hitmaker - Đorđe Novković, nakon čega slijedi koncert Borisa Novkovića. Croatia Records će tijekom zatvaranja drugu godinu zaredom dodijeliti i Nagradu za poseban doprinos filmskoj glazbi. Nismo zaboravili ni najmlađe - četvrtu godinu zaredom održava se Dječji VFF, koji je već postao nezaobilazan dio festivala. Želimo da jubilarni VFF bude puno više od niza filmskih projekcija. Želimo da tih nekoliko dana cijeli grad osjeti festival.
Posljednjih ste godina naglašavali spoj festivalskog, autorskog filma i naslova koji mogu privući širu publiku. Koliko je teško pronaći ravnotežu između umjetničke vrijednosti programa i filmova zbog kojih će projekcije biti pune?
Drago mi je da ste to prepoznali jer smatram da je upravo to jedan od najvažnijih smjerova razvoja VFF-a posljednjih godina. Festival poput našega mora imati jasne profesionalne kriterije. Moramo čuvati kvalitetu autorskog filma, poštovati pravila i standarde selekcije te prikazivati filmove koji nešto znače filmskoj struci i industriji. Bez toga ozbiljan filmski festival gubi svoj smisao i identitet. Ali postoji i druga strana koju nikada ne smijemo zaboraviti - festival postoji zbog publike. Možete napraviti programski savršeno posložen festival, ali ako pred platnom nemate gledatelje, nešto nedostaje. Zato je potrebno pronaći ravnotežu između zahtjevnijeg autorskog i festivalskog filma te naslova koji imaju potencijal privući širu publiku i napuniti festivalske stolice. Mi tu ravnotežu gradimo kroz revijalne programe, gostujuće festivale, posebne projekcije, filmove izvan podunavskog prostora te laureate Cannesa, Berlina, Venecije, Toronta i drugih velikih svjetskih festivala. Na taj način možemo zadržati profesionalnu i umjetničku razinu VFF-a, a istodobno publici ponuditi filmove zbog kojih će željeti provesti večer s nama. Mislim da smo posljednjih godina pokazali da je to moguće. Najbolji dokaz nisu naše riječi, nego pune stolice, osobito u prekrasnom perivoju dvorca Eltz. Publika je prepoznala taj smjer i svojim nam dolaskom rekla da nastavimo. I nastavljamo.
Festival je posljednjih godina rastao i organizacijski. Koliko je publika VFF-a danas veća i drukčija nego prije nekoliko godina i gdje još vidite prostor za rast?
Publika je definitivno brojnija, ali ono što me posebno veseli jest da postaje i sve raznovrsnija. Imamo vjernu vukovarsku publiku, ljude koji dolaze iz drugih dijelova Hrvatske, filmske profesionalce, goste festivala, mlade, obitelji i djecu kroz Dječji VFF. To je upravo ono što želimo – da festival nema samo jednu vrstu publike. Izuzetno sam ponosan i na programsko i organizacijsko širenje posljednjih godina. Uveli smo nove kategorije, povećali broj sadržaja i uključili Vukovarski vodotoranj kao dodatnu, izuzetno atraktivnu festivalsku lokaciju. Danas imamo festival koji istodobno živi na nekoliko prepoznatljivih mjesta u gradu. Naravno, iza toga stoji velik broj ljudi i zato mi je važno zahvaliti cijelom timu, posebno umjetničkom ravnatelju Draganu Despotu, programskoj koordinatorici Ivi Cikojević i koordinatorici festivala Mirjam Rakinac, kao i Gradu Vukovaru, osnivaču i pokrovitelju festivala, na povjerenju i prilici da četvrtu godinu vodim ovaj događaj. A prostora za rast uvijek ima. Sljedeći veliki korak vidim prije svega u međunarodnim festivalskim partnerstvima. VFF se mora još snažnije povezivati s relevantnim europskim i regionalnim festivalima, razmjenjivati programe, autore i iskustva te stvarati zajedničke projekte. Drugo veliko područje razvoja jesu popratni programi. Film mora ostati središte VFF-a, ali ozbiljan suvremeni festival živi cijeli dan i cijeli grad. Tu imamo još mnogo prostora za razvoj. VFF je neraskidivo vezan uz Vukovar i projekcije na atraktivnim gradskim lokacijama jedan su od njegovih zaštitnih znakova. Koliko festival danas nadilazi samu filmsku manifestaciju i koliko je važan za imidž Vukovara, turizam i stvaranje slike grada kao kulturnog središta?
VFF je jedinstven upravo zato što ga ne možete odvojiti od Vukovara. Možete imati odličan film, veliko platno i savršenu tehniku, ali ne možete replicirati ono što imamo ovdje - Dunav, dvorac Eltz, zvjezdano nebo i njegov perivoj, Vodotoranj i atmosferu grada. Vukovar je scenografija našeg festivala. Mislim da VFF danas definitivno nadilazi granice filmske manifestacije. Nekoliko dana u godini grad mijenja ritam. Dolaze gosti, filmaši, novinari i publika iz drugih gradova i država, pune se terase, ljudi šeću između festivalskih lokacija, razgovaraju o filmovima i susreću autore. To je kulturni događaj, ali istodobno i turistička i promocijska vrijednost za grad. Ovo radimo za Vukovar. Vukovar to zaslužuje i može biti ponosan što je postao nezaobilazna festivalska destinacija na filmskoj karti Hrvatske, a naša je ambicija da bude sve vidljiviji i na europskoj karti. Vukovar je oduvijek bio elegantan, građanski i povijesno važan grad. Njegova povijest je neizbrisiva, ali grad istodobno mora stvarati i svoju suvremenu priču. Kultura i film u tome mogu imati ogromnu ulogu. Pred nama su nova vremena i novi izazovi kojima se moramo prilagođavati, ali ne smijemo izgubiti ono zbog čega festival postoji: podijeliti emociju, uživati u filmu, slaviti umjetnost i otkrivati priče koje nas mijenjaju. Ako VFF kroz filmsko platno Vukovaru svake godine donese nekoliko dana dobre energije i pokaže tisućama ljudi jedan živ, elegantan i otvoren grad, onda smo napravili nešto puno veće od samog filmskog festivala.
Kada biste morali odabrati samo jedan trenutak iz svih dosadašnjih izdanja VFF-a koji vam je ostao urezan u pamćenje, koji bi to bio i zašto?
Postoji jedan trenutak koji nikada neću zaboraviti. Prije tri godine, kada sam preuzeo vođenje festivala, tehnička ekipa postavljala je stolice u perivoju dvorca Eltz za svečano otvorenje i film otvorenja. Bilo je pripremljeno oko 400 mjesta. Pogledao sam prostor i rekao ekipi: “Postavite još 400 stolica. I pripremite još 200 iza projekcijske kućice, za svaki slučaj.” U jednom trenutku prišao mi je gospodin kojeg tada nisam poznavao, Vukovarac, pogledao sve te stolice i rekao mi: “Da mi je znati za koga vi to postavljate.” Ta mi je rečenica ostala urezana. Došla je večer. Perivoj dvorca Eltz bio je prepun. Izbrojali smo 880 popunjenih mjesta. Za mene je to bio trenutak u kojem sam dobio odgovor na mnogo pitanja. Bio sam tek preuzeo festival i zajedno s ekipom pokušavao napraviti nešto novo, podići produkcijsku razinu i vratiti velik broj ljudi pred festivalsko platno. Tih 880 ljudi bilo je najveće priznanje koje smo mogli dobiti već u prvoj godini. Danas je takva slika postala gotovo očekivana, ali ja taj prvi put ne zaboravljam. VFF je u međuvremenu postao uhodan, svečan i elegantan filmski festival. Namjerno kažem elegantan, jer mislim da upravo takav mora biti u ovom gradu. Mnogi festivali moraju graditi spektakularne kulise kako bi stvorili atmosferu. Mi ih ne moramo graditi. Naša scenografija je Vukovar.
Otvori KEKS Pay
