Rumunjska je drugu godinu zaredom potvrdila da je ekonomski uspješnija od Hrvatske, a ako se u sljedećem desetljeću nastavimo razvijati sličnim tempom kao i u prethodnom, preskočit će nas i Bugarska. Promatra li se Hrvatska iz zagrebačkih Vrbana, opatijskog lungomare ili s dubrovačkih zidina, tada se u tvrdnji o rumunjskom uspjehu i hrvatskom neuspjehu mogu naći mnoge rupe. Hrvatska je zemlja velikih nejednakosti i razlika u razvijenosti pa i u standardu, Zagreb i Istra tri su puta razvijeniji od mnogih kontinentalnih županija, tako da je teško naći poveznicu među njima.
Posve druga priča dobije se ako živite u nekom gradiću Požeško-slavonske županije i ni na koji način ne osjetite blagodati mora i novih prometnica, gdje je sve donedavno svaka treća osoba u radnoj dobi bila bez posla. Bili bi i danas da ljudi nisu otišli. Cijene su manje-više svugdje iste bez obzira na to živite li od socijalne pomoći, zastupničke plaće, turističke rente ili nesigurne nadnice po slavonskim poljima.
U prosjeku, kupovna moć hrvatskih građana među nižima je u Europi jer smo, integrirani u globalne procese, vrlo brzo ulovili korak s europskim cijenama, jednim dijelom i zbog turizma, ali nam je sve drugo zapelo u domaćim katakombama. Imamo skupu državu, raširenu korupciju, velik utjecaj politike, dvostruke standarde za političku elitu i ostale, znatnu sivu ekonomiju zbog čega jedni mogu i dalje s podsmijehom gledati na usporedbu s Rumunjskom, a drugi sa sjetom uspoređivati cijene hrane ovdje i tamo.
Visokim cijenama pridonijele su i marže, prema računici poreznog stručnjaka udvostručene u nekoliko godina, jer su trgovački lanci zacijelo procijenili da to i njihovi biznisi i potrošači mogu podnijeti. Baš kao što su i političari procijenili da mogu što hoće i kako hoće jer se hrvatsko biračko tijelo i dan-danas dijeli i opredjeljuje prema tome gdje su im djedovi bili 1945., a ne tko od njih radi za javni, a ne privatni interes. Tako će i nastavak ove godine biti u znaku predsjedničkih, a iduće parlamentarnih izbora, a uzroci zaostajanja teško da će doći na red.
VIDEO Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj:
Stalno primamo iste preporuke od relevantnih gospodarskih međunarodnih organizacija - problem je u javnom sektoru, antipoduzetničkoj klimi, te u zadnje vrijeme, energetici. Uvijek isto, već godinama... A naši vrli političari i dalje vode istu politiku gdje gospodarski smjer dogovaraju sa sindikatima državnih i javnih struktura. Ta politika nas je dovela na dno EU-a, a te strukture na samo svjetsko dno. I to nije dovoljno, i dalje sve isto, a krivac je uvijek netko drugi... Ta politika ne samo da je uništila generacije od rata do danas, već je od države napravila uhljebistan bez ikakve šanse da se nešto promijeni u slijedećih 20-30 godina. Time su uništili i buduće generacije, koje nisu blesave, te radije traže sreću negdje drugdje jer je ovdje neće naći... Ta politika nas je dovela do toga da nemamo niti teoretske šanse postići više stope rasta od nekih 2%, dovela nas je do toga da nema šanse da se standardom približimo prosjeku EU-a slijedećih 20 godina, a najmanje šanse imamo da postavimo BDP na zdrave temelje...