Osvrćući se na antidemonsku propovijed koju je u Šibeniku na dan svetog Mihovila održao kardinal Josip Bozanić, svećenik i saborski zastupnik Ivan Grubišić je rekao: "Glavna istina koja se danas događa jest civilizacijska tekovina sekularizacije. To je proces koji napreduje, koji okuplja sve više mladih i tu Crkva ne zna što će. Crkva se s time ne zna nositi pa zaziva demone. Sekularizacija je gori neprijatelj crkvenosti od komunizma i fašizma". Dakle, poziva se na mlade, jer je to probitačno – oni su budućnost. Međutim! Sutradan poslije te Grubišićeve izjave, koja zloguko sekularizaciju što se oslanja na sve više mladeži vidi kao opasnost za Crkvu veću od komunizma i fašizma, mediji su objavili ovu vijest: samo u zagrebačkim srednjim školama trebat će oformiti 50 razreda za vjeronauk više nego lani zbog povećanog interesa za taj predmet.
Tako je mladež, koja je kao nekad Titova omladina, kao nositelj naprednih ideja i liberalnih svjetonazora, kao uzdanica svakog bezboštva i razularenosti, razvrata i izopačenosti, kao presudni čimbenik sekularizacije, iznevjerila sve one koji bi je tako rado upregnuli u moralni rasap nacije. Bog se "prokrijumčario" tamo gdje ga bezbošci najteže podnose, u uzrast koji bi im "po prirodi" trebao biti najbrojnija i najvjernija publika. Učenici, i to učenici srednjih škola na pragu zrelosti, nadomak stjecanja trajnih i odlučnih životnih uvjerenja i načela, žele da ih vodi vjera koja je više od tisućljeća vodila njihove pretke.
Kao i golema većina hrvatske djece, rastao sam i u školu išao u izrazito katoličkoj sredini, u Dalmatinskoj zagori. Redovito sam išao na vjeronauk, nekoliko sam godina bio ministrant, pa i legendarnom imotskom franjevcu Vjeki Vrčiću koji je nedavno umro u 101. godini. Za vjeroučitelje sam imao nekoliko svećenika i nemam baš nijednu negativnu uspomenu na nauk kojim su nas upućivali u život. Dapače, taj nauk nije bio nikakva protivština ili prepreka našoj dječjoj zaigranosti, mladenačkom erosu i mladenačkim sklonostima, niti nas je učio mržnji prema bilo kome. Stric mi je bio partizan, ali mu je žena bila praktična vjernica, pa kad bi fratar dolazio blagoslivljati kuće, on bi nekamo otišao da slobodno i bez nelagode blagoslovi i njegovu. Činio je to znajući ono u što smo se mi školarci na opipljiv način uvjeravali na vjeronauku – da su vjera i Crkva u selu uvijek i za sve bili pronositelji dobra. Njegovi su drugovi zla činili Crkvi i svećenicima upravo zato što to dobro koje je uz njih držalo narod nisu mogli podnositi.
Vjeronauk se iz mog školskog vremena bitno ne razlikuje od današnjega u cijeloj Hrvatskoj i, dakako, u Zagrebu. Jedina je razlika što ga onda nije bilo u školama. Ali je činjenica da ga, i to baš u školama, želi što više učenika (i roditelja). Samo zavist i zloba kraj takva stanja mogu govoriti o sekularizaciji koju nose mladi. Sekularna smo država, ali to na crkvenost i vjerništvo države ni u čemu bitnome ne utječe. Samo što mnogi oni koji je naglašavaju tu sekularnost poimaju kao bezboštvo, što se jasno vidi i kad je kao opasnost za Crkvu izjednačavaju s ideologijama koje su Crkvu nastojale iskorijeniti. Dok predsjednik Josipović, a kadšto i premijer Milanović nastoje Crkvi i vjernicima ići uz dlaku, istodobno, od početka svojih mandata, ohrabruju različite "sekularizatore", od ateističkih udruga do pokreta koji traže raskid ugovora s Vatikanom, koristeći se pri tome i fizičkim nasiljem koje podsjeća komunistički teror.
Novac koji Crkva dobiva iz proračuna zanemariv je u usporedbi sa svekolikom proizvodnjom i potrošnjom novca u zemlji te zaduživanjem, a troši se za potrebe milijuna vjernika te je samo neuvjerljiva izlika za ateističku agresiju. Ta agresija izgubila je uporišta s padom komunizma, a ni poslije tolikih godina potpore u lijevim medijima i lijevim vlastima nije uspjela pridobiti mladež. Premda u svojim rukama još drži nadmoćno javno oružje, komunizam je u Hrvatskoj pobijeđen. Pobijedila ga je mladež.
>> Dokumentarac o zločinima Udbe: 'Ubojstvo u Titovo ime'
...u modernim zapadnim drustvima sve vecio dio ljudi koji su angazirani u crkvenoj zajednici, koji pomazu koz dragovoljni rad su sve vise i vise obrazovani, inteligentni ljudi. Tako da je gust druziti se i djeliti vrdnote s takvim ljudima.