Prošlotjedna propovijed nadahnula je i uznemirila veliku masu hrvatske javnosti. Povod je bila komemoracija za žrtve napada na Vukovar od strane srbijanske vojske i paravojnih snaga. Propovjednik je bio biskup Egidije Živković iz Željezanske biskupije u Austriji. Poruka je bila jednostavna – nemojte se bojati, slavite život i veselite se budućnosti. To su univerzalne istine koje rezoniraju s ljudima bez obzira jesu li vjernici ili ne. Samo imamo poteškoća kada ih trebamo sprovesti u djelo.
Sigurnije je biti kukavica. Kukavice se ne ističu. Kukavice ne riskiraju ništa. Kukavice ne preuzimaju odgovornost. Sigurnost koju kukavice uživaju je iluzija koja uništava dušu i dugoročno dovodi do kolapsa. Kukavice ne zahtijevaju pravdu, za sebe ili druge - i svi gube. Kada nema pravde, sve što imamo je u opasnosti – to je igra u kojoj ćemo svi izgubiti, prije ili kasnije.
Izbjegavanje odgovornosti za pravdu pod krinkom igranja na sigurno je izbor. Riječ je o izboru koji ironično krade dio od željene sigurnosti i stoga ima odgovornost za njeno uništenje, bez obzira koliko bježali od toga. Mi tvrdimo da slavimo život, a onda ne biramo ono što potvrđuje tu težnju. Slavljenje života znači prihvatiti ono što nam život donosi – ljude, izazove, postignuća, neuspjehe, tugu i radost. Slavljenje života znači prihvaćanje svih dijelova koji čine ovu veliku avanturu.
To znači prihvaćanje promjena u našem životu, što može uključivati – prihvaćanje novog člana obitelji, manje novca, promjena karijere, priznanje da smo odabrali pogrešan put, postavljanje novog smjera, okončavanje nezdravih odnosa i započinjanje zdravih. Sve promjene u životu nas pokušavaju izbaciti iz naše zone udobnosti, a mi smo često previše lijeni, ili se bojimo, ili smo nezainteresirani da napustimo svoju zonu. Ali i to je izbor ... izbor da ne slavimo život.
Također je udobnije živjeti u prošlosti. Mislim da smo svi prethodno imali neki odnos koji je imao neke dobre elemente, ali u cjelini nije bio zdrav za nas, pa je dobro da je završio. Međutim, u našim glavama i u našim srcima nastavljali smo se vraćati i proživljavati tu prošlost, koliko god nas to boljelo.
VIDEO Razoreni Vukovar nekad i sad
Mi smo smiješna stvorenja. To je razdoblje našeg života možda bilo bijedno, ali se vraćamo jer je ta bijeda bila naša. Bilo dobro ili loše, prošlost nam donosi utjehu jer nam je poznata, jer selektivno filtriramo loše elemente i zato što je naša. Ali život u prošlosti nije život, nije proslava života i nije hrabro. Život u prošlosti negira naš potencijal i hendikepira našu čovječnost.
Vukovar je simbol našeg neuspjeha kao narod da bude hrabar, da slavi život i veseli se budućnosti. Žudnja za pravdom nakon povrede je osnovna želja svih ljudi - poput žudnje za ljubavlju ili za većom svrhom u životu. Dok se ne ispuni ta želja za pravdom, žene koje se moraju suočiti sa silovateljima na ulici i obitelji koje ne mogu pokopati svoje nestale osobe, ne mogu slaviti život i veseliti se budućnosti. Oni su zaglavljeni u prošlosti, a mi smo zaglavljeni s njima.
Kao što je mudri biskup primijetio:
“Ako je Vukovar simbol patnje, a to i je, neka konačno postane simbol pravde”. Ta preobrazba bi značila slavljenje života i iščekivanja budućnosti, a to zahtijeva hrabrost.
Bravo gospodine Račić. Izvrsno ste napisali članak. Nadam se da se možemo složiti da svim stranama u bivšim sukobima "paše" ovakvo stanje, i sve strane nastoje održati ovakvo stanje stalne "napetosti" među narodima. A ljudi jako dobro razumiju i zašto je to tako. Možete li zamisliti, na primjer, drugu situaciju. Da nama recimo ( mislimo na naše pravosuđe ) budu dostupni npr. gosp. Šešelj, gosp. Šljivančanin, svi oni tzv. "vojnici" za koje se zna da su počinili ratne zločine nad zarobljenicima i civilima Vukovara, na primjer, ili recimo, da su Republici Srbiji dostupni ( njihovom pravosuđu, isto tako tzv "naši vojnici", a za koje se zna da su počinili zločine nad civilima i zarobljenicima - zna se da su neki ljudi ubijani i bacani u Dunav, ili npr. bosanskom pravosuđu da su dostupni isto tako ljudi za koje se zna da su upleteni u ratne zločine. Ja mislim da bi to doprinijelo stabilizaciji stanja na prostorima bivše raspadnute države. Da li se možete složiti sa mnom ? Što bi po Vama trebalo napraviti da se stvari počnu rješavati u tom smjeru. Moje je mišljenje da trebaju se sve strane složiti o tome. Trebali bi potpisati vjerojatno neki sporazum. Svim osumnjičenim osobama, sa svih strana u sukobima, bi se trebalo jamčiti pravičan, nepristran, pošten sudski proces i tretman. Po meni bi trebalo i dovesti i sudske komisije iz Europe koji bi isto tako pratili procese, da li se odvijaju pravično, nepristrano itd..