Gledao sam nedavno razdragane zaposlenike Elona Muska kako, grčevitih osmijeha, frenetično cupkaju ispred lica svog dobročinitelja i tako proslavljaju uspješno lansiranje pa povratak Muskovih raketa koje se nakon leta u vaseljenu trebaju prizemljiti na za to predviđeno sletište. Kako je sve to samo izgledalo artificijelno, od veselja pa do ljudi koji nisu ni pokušali sakriti da njihova neumjerena sreća ima isključivo smisla ako je Musk-have vidi. Onda sam se prisjetio ranije viđenih prizora iz Sjeverne Koreje kada slična takva gomila jednako slaboumno luduje i urla pri susretu s Velikim vođom i njegovim uspjesima, uglavnom lansiranim projektilima namijenjenih odvraćanju mrskih agresora.
Olako pristajanje na jedan oblik totalitarizma, a zgražanje nad drugim paradoks može biti samo u slučaju svjesnog pojedinca, što mi već odavno nismo. Totalitarizam politika, kao i totalitarizam kapitala i totalitarizam vjere vode isključivo u nasilje.
Otvori KEKS Pay
