Velika književna djela uvijek se moraju nanovo tumačiti, bilo da je riječ o tumačenju za širu, opću upotrebu, bilo da je riječ o tumačenju za osobnu upotrebu. U većini slučajeva, kad je riječ o osobnoj razini, neka velika djela, koja ne uzmemo u ruke više desetljeća, odjednom izađu na površinu i progovore, vrlo jasno i znakovito. Meni je ovih dana progovorila Danteova Božanska komedija koju nisam dotaknula više od trideset godina. Pročitavši iznova Pakao i protrčavši kroz Čistilište i Raj, iz moje današnje perspektive novinara koji se 30 godina bavi ovakvom ili onakvom politikom, novo proučavanje Dantea bilo je čisto otkrivenje. Dante je zapravo napravio gotovo savršenu kategorizaciju oblika ljudskog ponašanja, njihovih zlih, podnošljivih i dobrih namjera, njihovih dobrih ili zlih djela. Vrlo je logično da je Dante sve to stavio u kontekst zagrobnog života jer je upravo taj format tada govorio puno više nego što danas govori.
Više od svega zaintrigirao me Pakao, osobito onaj njegov dio koji se izravno odnosi na politiku, političare i tomu slične rabote. Prvih šest krugova Pakla nastanjuju oni koji su teško skrivili na osobnoj razini, u sedmom su nasilnici, a u najdubljem dijelu pakla kriju se oni koji su na neki način vezani za političko djelovanje, a to se osobito odnosi na osmi krug, koji je pak podijeljen na deset zlih jaruga. Tako se u trećoj jaruzi nalaze oni koji su trgovali funkcijama i javnom službama. Glave su im u rupama, a stopala gore u vatri. U petoj jaruzi su korumpirani političari koji su zarobljeni u jezeru usijane smole, u šestoj su licemjeri, odnosno oni čija je lažna i prijetvorna vanjština skrivala ono što oni zaista jesu.
U sedmoj su jaruzi lopovi, i to oni koji su drugima “ukrali” temelje na kojima je počivao njihov život. Osma je jaruga puna lažnih savjetnika, i to onih koji su svoje pozicije koristili kako bi druge naveli da sudjeluju u prijevarama koje su sami smislili i iskonstruirali. U devetoj su jaruzi oni koji siju razdor, neslogu i mržnju među ljudima. Na dnu se nalaze oni koji su nešto lažirali, a Dante ih naziva “bolešću društva”. Što se ide dublje u te jaruge, to je jasnije da se na nižim razinama, gdje su muke jezivije, a vragovi i druga zla bića koja muče grešnike okrutniji, borave oni koji su za novac i vlastitu korist prodali državu (Dante tu govori i onima koji su prodali Crkvu). To su oni koji su u svakom pogledu iznevjerili povjerenje koje im je dano i oni čije je djelovanje intenzivno uništavalo odnose u društvu. Političara ima i na samom dnu pakla, u devetom krugu u kojem borave izdajice. U političke izdajice spadaju oni koji su izdali svoju zemlju, grad, političku stranku ili političke partnere. To su oni koji su svojom izdajom uništili neku osobito važnu vezu među ljudima i u društvu.
Dante je u svaku od kategorija u Paklu, Čistilištu i Raju smjestio ljude koji su bili njegovi suvremenici. S malo truda, promišljanja i osuvremenjivanja, i mi bismo mogli sve to napuniti vlastitim, živućim likovima. Taj bi posao mogao biti jako zabavan. Stoga krenimo u napučivanje pakla onima koji odgovaraju Danteovim kategorijama.
