Poslije potpisivanja dokumenta o ljudskom bratstvu u Abu Dhabiju (tijekom putovanja u UAR 3.-5. veljače) s velikim imamom džamije Al-Azhar Ahmadom al-Tayebom papu Franju osuđuju u nekim katoličkim krugovima da su ga muslimani instrumentalizirali. Na tu primjedbu novinara u zrakoplovu na povratku u Rim, papa Franjo je odgovorio kako ga po mišljenju nekih ne instrumentaliziraju “samo muslimani, optužuju me da me svi instrumentaliziraju, pa i novinari”. No te su optužbe dio posla, kaže Franjo. – S katoličke točke gledišta, dokument je u duhu Drugog vatikanskog koncila, koji je i citiran u njemu više puta. Prije nego što sam kazao da je dobar i prije nego što sam ga potpisao, dao sam ga pročitati nekim teolozima, pa i službenom teologu papinske kuće koji je dominikanac. U dominikanskoj je tradiciji ne ići u lov na vještice, već vidjeti što je ispravno, a on je dokument prihvatio. Ako se netko loše osjeća (zbog tog dokumenta, op.a.), ja ga mogu razumjeti, ali nije ovo korak natrag, već naprijed. Korak naprijed nakon 50 godina od Drugog vatikanskog koncila i treba se razviti. Povjesničari kažu, da jedan koncil dobije korijene u Crkvi, potrebno je proći sto godina, a mi smo na pola puta. To privlači moju pozornost. I u islamskom svijetu postoje međusobne razlike, ali to je proces, a procesi sazrijevaju – kazao je Franjo. To je osnovno papino mišljenje, on je u tom odgovoru otkrio i kako ne odlučuje sve sam, već se konzultira sa suradnicima glede suradnje s islamskim svijetom, ali i općenito sa svim religijama koje trebaju biti “stražari bratstva u mraku sukoba”, kako je kazao u Abu Dhabiju.
– Ekumenizam je tvrtka u gubicima, ali riječ je o evanđelističkom gubitku s obzirom na put koji je Isus zacrtao – rekao je Franjo polovicom 2018. u Ženevi gdje je bio na obilježavanju 70. obljetnice postojanja Svjetskog saveza crkava (WCC). Ako se ide u suprotnom smjeru, putem podjela, onda se dolazi do ratova i uništenja, naglasio je Franjo. – Gospodin nas pita da stalno budemo na putu zajedništva koji vodi k miru. Podjela, zapravo, otvoreno oponira Kristovoj želji, ali je i skandal u svijetu. Gospodin od nas traži jedinstvo. Rastrgani svijet prevelikim podjelama pogađa prije svega najslabije – kazao je Franjo u sjedištu WCC-a te naglasio da je potrebno “izabrati logiku služenja i napredovati u praštanju”.
Čovjek u stalnom hodu
Da bi se napredovalo u ekumenskom hodu, potrebno je raditi s gubitkom, ne misleći da se brani samo interes vlastitih zajednica koje su često vezane uz etničku pripadnost ili za učvršćene usmjerenosti kao što su konzervativnost ili progres, kazao je Franjo i naglasio kako treba izabrati da se bude Gospodinov prije negoli pripadnik desnice ili ljevice.
Franjo je objasnio, dakle, zašto ekumenizam jest i treba biti kao tvrtka u gubitku. Ne smije se braniti interes vlastite zajednice, već imati širi, Isusov pogled. Čovjek je biće u hodu. Cijeli život pozvan je hoditi, stalno izlaziti iz mjesta na kojem se nalazi, od kada iziđe iz majčine utrobe, kada prelazi iz jednog u drugo razdoblje života, kada napusti roditeljski dom i dok ne ode s ovoga zemaljskog postojanja, objašnjava Franjo i naglašava kako je hod metafora koja otkriva smisao ljudskog života. Treba se brinuti i o onima s kojima se putuje jer zajedno se hoda bolje. Hoditi zajedno iziskuje razgovor o sebi. Zbog toga mnogi odustaju i preferiraju kućni mir. Ekumenski put se često zaustavlja pred razdiobama koje ustraju. Neka udaljenosti ne budu isprike. Već sada je moguće zajedno hoditi, moliti, služiti, evangelizirati… Svojedobno mi je kardinal Silvio Oddi (1910.-2001.), koji je bio nuncij u više zemalja, a posljednji je napustio nuncijaturu u Beogradu kada je Tito prekinuo diplomatske odnose s Vatikanom zbog najave da će Stepinac biti proglašen kardinalom, kazao kako su nakon rascjepa Katolička i Pravoslavna crkva išle paralelnim putovima, a paralele se u beskonačnosti spajaju pa će se tako jednom ponovno spojiti svi kršćani. Oddi, s kojim sam više puta razgovarao, smatran je u Vatikanu konzervativnim kardinalom, ali nije isključivao ponovno ujedinjenje s pravoslavcima. Benedikt XVI. izrazio je “veliko zadovoljstvo ponovnim otvaranjem teološkog dijaloga” mješovite međunarodne komisije katolika i pravoslavaca koja je svoju IX. plenarnu sjednicu održala u rujnu 2006. u Beogradu.
– Isus nas podsjeća da su zidovi podjele srušeni i da je svako neprijateljstvo pobijeđeno te da hoditi zajedno za nas kršćane nije strategija da bismo dodali vrijednost našem utjecaju, već je čin posluha Gospodinu – obznanio je tada Benedikt XVI. i naglasio kako su kršćani pozvani na jedinstvo jer podjele vode samo ratovima. Benedikt XVI. kazao je i kako su teolozi riješili brojne razmirice te kako se približavaju dvije crkve, a na pitanje hoće li se sastati s patrijarhom Ruske pravoslavne crkve u knjizi “Svjetlo svijeta” odgovorio je kako “pravoslavnu javnost u Rusiji valja pripremiti za takvo što”. Na približavanju katoličanstva i pravoslavlja djelovao je i Ivan Pavao II. (htio je pohoditi Moskvu i Beograd), na tome putu nastavio je Benedikt XVI., a Franjo se u veljači 2016. u Havani sastao s patrijarhom Ruske pravoslavne crkve Kirilom. To spominjemo da se vidi da nije samo Franjo papa koji potiče ekumenski hod, da ga ne instrumentaliziraju pravoslavci, kako misle i neki u Hrvatskoj. Franjo djeluje na prevladavanju prepreka koje stoje između katolika, pravoslavaca i protestanata, ali je u odnosu na prethodnike pridodao svoj začin. Kaže kako ne treba čekati na odluke teologa glede pitanja koji dijele kršćanstvo, već se treba koncentrirati na zajednički hod, a on ide kroz molitvu. Franjo je 2017. sudjelovao na obilježavanju 500. obljetnice reformacije. Nije čekao razjašnjenja o razlozima i posljedicama rascijepa s Lutherom, već je otišao protestantima. Martin Luther 1517. obznanio je svoje reformacijske prijedloge, a pet stoljeća kasnije je Franjo prihvatio veliki dio tih prijedloga.
Zbog toga su Franju protivnici nazvali novim Lutherom, heretikom. Pape su uvijek bili kritizirani, ali Franju, koji želi približiti sve religije kako bi se izbjegli sukobi, napada se žešće. Kao da ljudi vole živjeti u sukobima, podjelama, u sijanju mržnje pa su svi oni koji žele prevladati takvo stanje za osudu. Ivan Pavao II. 1995. čak je napisao encikliku o ekumenizmu Ut Unum Sint (Da svi budu jedno) u kojoj poziva na jedinstvo kršćana “koje je u srcima svih vjernika”. Papa Wojtyła želio je da se proširi duh Drugog vatikanskog koncila, na koji je 1962. većina sudionika došla sa stajalištem katoličkog ekskluzivizma. Nakon trogodišnjeg rada Drugog vatikanskog koncila dogodilo se čudo: gotovo svi biskupi, saborski oci, prihvatili su da su ostali kršćani braća i sestre u Kristu. No, kako Franjo kaže, od Drugog vatikanskog koncila prošlo je samo 50 godina, a mora proći sto da bi on imao duboke korijene u Crkvi. Osim što Franjo poziva na zajedničku molitvu, želi što više podijeliti odgovornost uvođenje kolegijalnosti i sinodalnosti u Crkvi, cum Petro et sub Petro. Franjo je, čim je izabran, s balkona na pročelju bazilike sv. Petra kazao da je rimski biskup čime je htio valorizirati sinod koji je, kako govori, vrijedno nasljedstvo Drugog vatikanskog koncila. Papa nije sam iznad Crkve, već unutar nje kao kršteni među krštenima i unutar biskupskog zbora kao biskup među biskupima. Cum Petro et sub Petro nije ograničenje slobode, već jamstvo jedinstva, kaže Franjo, koji nudi mogućnost ubrzanja ekumenskog hoda. Nudi novi ekumenizam, a to znači poklanjanje veće pažnje onome što se događa na terenu, poziva na veću hrabrost i volju staviti se u hod zajedno s ostalim kršćanima. Ta reforma Katoličke crkve temeljni je izvor nade za ekumenizam 21. stoljeća.
To je znak!
Franjin ekumenizam ga je tijekom 27 pohoda izvan Italije odveo u 41 državu među kojima su mnoge s islamskim većinskim stanovništvom (Albanija, Turska, Bangladeš, Mjanmar, Jordan, Egipat…), a mnoge su s većinskim pravoslavnim stanovništvom. Sljedeća već isplanirana papina putovanja su u Maroko (30.-31. ožujka), Bugarsku i Makedoniju (5.-7. svibnja), kao i Rumunjsku koju će pohoditi od 31. svibnja do 2. lipnja. U zrakoplovu na povratku iz Sarajeva 7. lipnja 2015. papu Franju pitao sam hoće li pohoditi Hrvatsku. Franjo je odgovorio kako ne zna kada će se to ostvariti te je podsjetio na odgovor koji je dao na povratku iz Tirane 21. rujna 2014. na pitanje kako pohod po europskim zemljama započinje s državom koja nije u Europskoj uniji. “To je znak. Želio bih početi pohode u Europi polazeći od najmanjih zemalja, a na Balkanu su zemlje koje su mnogo propatile. Mnogo su propatile i zato one kod mene imaju prednost”, odgovorio je Franjo. Sada će na Balkanu pohoditi države s pravoslavnim većinskim stanovništvom, među kojima je i Makedonija čija se Pravoslavna crkva odvojila još 1967. od Srpske pravoslavne crkve, a tu autokefalnost još nitko nije priznao.
