Zašto napuštate Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja?
Smatram da je sasvim pristojno da se povučem nakon dva mandata tijekom kojih smo odradili puno posla i pozicionirali Agenciju kao vjerodostojnu državnu instituciju, što je ocjena koju smo i službeno dobili od EU tijekom pregovora i monitoringa. Ima tu i osobnih razloga, želje za novim, ali i nešto umora i razočaranja zbog nekonzistentnosti u politici u odnosu na provođenje strukturnih reformi, osobito u industriji, kao i nedostatku želje da se unaprijedi kvaliteta upravljanja i vođenja nacionalne ekonomije. Struktura naše industrije nije preobražena niti su u dovoljnoj mjeri uspostavljene potporne institucije za razvoj: adekvatan sustav obrazovanja, tehnološke i inovacijske politike. Europa ima problema sa zaostajanjem u efikasnosti i produktivnosti za SAD-om i kako bi nadoknadila taj jaz, EU je još 1993. donijela prvi dokument o industrijskoj politici. Hrvatska je u to vrijeme bila fascinirana Washingtonskim konsenzusom i politikom laissez faira, uz potpore tržišnim gubitnicima. Zagovornici takve politike kasnije su vrlo glasno tražili zaštitu i pogodnosti za svoje privatne tvrtke.
Nema strategije ni ciljeva
Ovo zvuči kao kritika aktualnom ministru gospodarstva Vrdoljaku?
Ne radi se tu o pojedinom ministru već o nedostatku vizije i politike na dulji rok. Bila sam Vladin pregovarač za poglavlje Industrijska politika i poduzetništvo koje je 2008. bilo naše treće završeno poglavlje. Tada je izrađen dokument o industrijskoj politici koji je u EK-u dobio odlične ocjene. Vlada ga je usvojila i stavila u ladicu. Državne potpore jedan su od glavnih instrumenata industrijske politike, a u Hrvatskoj još nedostaje sustavni pristup, nema strategije ni ciljeva, pa se potpore dodjeljuju ili tržišnim gubitnicima ili ovisno o političkoj moći pojedinaca i institucija. Upravo suprotno fokusiranom pristupu kakav imaju razvijene članice EU. Zato industrijska politika nije problem ministra Vrdoljaka nego Vlade, pa i šire od toga.
Pojavile su se vijesti da ministar gospodarstva želi dovesti odvjetnika na čelno mjesto Agencije. Kako to komentirate?
Nezavisnost ovakvih tijela mora biti temelj njihova rada. Dolazak odvjetnika već bi u startu otvorio niz pitanja jer je riječ o posebno uređenom cehu. Osim našeg zakona koji postavlja vrlo jasne uvjete za imenovanje i obavljanje te dužnosti, i propisi o sprječavanju sukoba interesa mogli bi biti prepreka. Recimo, bez obzira na vrstu odvjetničkog posla, ta osoba bi unaprijed morala navesti sve svoje klijente i isključivati se iz svih postupaka u kojima dolazi do stvarnog ili potencijalnog preklapanja interesa bivšeg i novog posla. U razvijenom svijetu ovakva rješenja su vrlo rijetka i predstavljaju iznimku i, upravo suprotno, s obzirom na sličnost poslova, na ovakva mjesta često dolaze ljudi iz samih tih institucija, suci, državni službenici ili čak ljudi iz državnog odvjetništva. Recimo, Neelie Kroes, bivša povjerenica EK-a za tržišno natjecanje, došla je iz privatnog sektora, ali se morala izuzimati iz svakog predmeta koji je imao dodira s kompanijama s kojima je surađivala.
Jeste li bili izloženi pritiscima više od onoga što je javnosti poznato?
Na ovoj poziciji puno je teže raditi nego što se misli i vidi. Naše su stranke velike kompanije s velikim poslovima i interesima. Istodobno, kultura tržišnog natjecanja u Hrvatskoj nije postojala i dugo je trebalo da poduzetnike naučimo zašto je važno poštovati pravila tržišne utakmice. Iza kulisa Agencije je puno preventivnog rada, ali o tome se malo zna.
Sanaderov poziv
Kako su se političari odnosili prema zabranama?
Političari na vlast u pravilu dolaze s velikim dugovima biračkim bazama, a kane ih vraćati dijeljenjem novca poreznih obveznika, i to na svim razinama. Kad sam 2003. došla u Agenciju, nije bilo ograničenja takvom ponašanju. Mi smo doista bili pioniri u uspostavi sustava kontrole dodjele potpora i tih prvih godina sam svašta doživljavala. Ipak, uspjeli smo, korak po korak, uz veliku pomoć Europske komisije i pregovora.
Više od dvadeset godina proveli ste u državnoj upravi. Je li naša administracija doista tako loša i neučinkovita kako nas opisuju sa strane?
Nažalost jest, što pokazuju i brojne analize svjetskih nezavisnih i javnih institucija. To je struka koju kao i druge stalno treba razvijati, a naša je uprava loše organizirana i loše vođena, nedostaje joj menadžment. Menadžment nije izvorno nastao u biznisu, nego u vojsci, zdravstvu i upravi. Zato svaki državni dužnosnik ili čelnik tijela prije svega mora biti vrstan menadžer jer je on najodgovorniji za funkcioniranje svakog službenika. Ministrima bi trebalo zabraniti da u prvo vrijeme mandata bilo što mijenjaju u resoru u koji dođu, da dovode svoje ljude, otjeraju i demotiviraju sve koji vrijede, pa ostaju oni koji nemaju kamo. Ne može član Vlade ljude zvati činovnicima ili pajacima i očekivati da budu učinkoviti. Od 1991. do 2003. promijenila sam 13 ministara i znam o čemu govorim. I uvijek se događa isto.
Kakvi su bili 13 ministara s kojim ste surađivali? Koga pamtite po dobru, a koga biste rado izbjegli?
Mnogi od njih na funkciji su bili jako kratko, pogotovo početkom 90-ih. Lijepo je bilo raditi s Porgesom jer smo kao ekonomisti razmišljali na sličan način. Jurčić je u Ministarstvo donio profesorski stil. Odradio je velik posao sa Željezarom Sisak i jedini je imao želju baviti se industrijskom politikom. Fižulić je imao pristup privatnog poduzetnika pa, iako smo imali nesporazuma jer je bio velik zagovornik liberalizacije i otvaranja tržišta, a ja sam mislila da se neke stvari mogu drukčije, odgovarao mi je njegov tempo rada. Ugodno je bilo raditi i s Čermakom jer je cijenio struku.
Upravljačka prava MOL-a u Ini Sanadera su na kraju odvela na optuženičku klupu. Kako ste se s njim nosili?
Stalno ponavljamo kako nije Agencija mijenjala upravljačka prava u Ini, nego je samo utvrdila što stoji u ugovorima između dioničara i zaključila da se radi o predaji kontrole nad Inom mađarskom MOL-u. Svi već znaju da je premijer zvao i ljutio se zbog naše odluke. No, i mi smo mudro odigrali: odluka je donesena na Vijeću u 10 sati, a objavljena na konferenciji za novinare u 12 sati. Poziv je uslijedio tijekom te konferencije, kada je odluka već bila donesena i ništa je nije moglo promijeniti, čak ni moja ostavka.
Sve sam ponude odbila
Zbog supruga koji radi u Agrokoru prigovarali su vam sukob interesa. Kakvi su vaši planovi kao privatne poduzetnice, nećete valjda u Agrokor kao mnogi drugi koji su radili u javnoj upravi?
Načelno, ne mislim da je loše da dobri ljudi iz državne uprave odlaze u privatni sektor. Da sam htjela u velike kompanije, mogla sam to učiniti jer sam imala ponuda i iz Ine, Agrokora, jedne velike duhanske multinacionalne kompanije itd. Sve sam ih odbila jer mi se činilo da je ono što u tom trenutku radim za opće dobro puno vrednije. Neke su ponude stigle u vrijeme pregovora s WTO-om – nisam ih htjela napuštati pa su uslijedili pojedinačni ugovori o slobodnoj trgovini, pregovori s članicama Cefte, potom o stabilizaciji i pridruživanju EU... Sada prvo želim riješiti zdravstvene probleme, baviti se obitelji i završiti neke projekte koje sam dobila u regiji i s kojima nisam u sukobu interesa, a tek nakon toga krenut ću na tržište kao samostalna savjetnica. Ne trebaju mi više šefovi.
>>Olgica Spevec: Kriza ne može biti ispričnica za neprovođenje zakona
