Prošla su otad već više od četiri desetljeća, a Petar Špehar, prvi šef kuhinje "Ličke kuće", i danas se živo sjeća kada je kultni restoran smješten u srcu Nacionalnog parka Plitvička jezera prvi put otvorio svoja vrata. Pamti ovaj 68-godišnji Ličanin i kako je direktor Petar Vidaković birao prvu postavu koja će ondje raditi. Konobarice nisu na licu smjele imati ni trunke šminke, lak na noktima nije dolazio u obzir, a prirodno guste obrve imale su takvima i ostati. Muškarci su trebali biti kršni Ličani, a poželjan ukras na njihovu licu bio je poveći brk, baš onakav kakvog Špehar cijeli život nosi. Konobari su morali znati četiri strana jezika, za kuhare je bilo obvezno znanje francuskog, a poželjno znanje barem još jednog jezika.
– Te prve godine u "Ličkoj kući" bile su i najbolje – prisjeća se Špehar dok uživa u umirovljeničkim danima u svojoj kući u Rastovači, selu u općini Plitvička jezera.
U voćnjaku ispod Špeharova doma mirno je i tiho i ne čuje se zvuk bagera koji su nekoliko stotina metara zračne linije dalje "proždirali" hrpe šute. Dio je radnika mjerio i pilio daske, bilo je i onih koji su na krovu postavljali "ličku šindru" – tradicionalni lički krov koji se pravi od smrekova drveta izrezanog na dužinu od 70 do 90 centimetara. U unutrašnjosti prije tri godine izgorjela restorana o kojem kuhar govori žene su ribale pločice, muškarci postavljali lustere, trudivši se svim silama da što prije "nabace" završni glanc.
– Sve će biti na vrijeme. Ostala je još samo papirologija – ponavljao je Robert Kralj, šef ovog gradilišta.
– "Lička kuća" u svibnju sigurno opet otvara vrata – uvjerava Ognjen Borčić, glasnogovornik Nacionalnog parka Plitvička jezera, dok stojimo nasred objekta u kojem je namještaj još upakiran u najlon, a čija se obnova u četvrtak, dan prije dolaska ministara Mihaela Zmajlovića i Darka Lorenzina, baš bila zahuktala.
Ostvari li se Borčićeva najava, "Lička kuća" za koji će dan treći put u svojoj 43 godine dugoj povijesti biti svečano otvorena. Prvi je put to bilo 1972., zatim je nakon obnove ponovno otvorena 2003. Sve je bilo otišlo u dim nakon što je 30. travnja 2012. restoran izgorio pa je sada u obnovu uloženo nešto više od sedam milijuna kuna, što je uglavnom podmirilo osiguranje.
– "Ličkoj kući" vratit ćemo nekadašnji sjaj – kaže Borčić.
– Teško da ikada više može biti kao što je nekad bila. U prvim godinama nakon otvaranja bilo je najbolje. Znate li kako je uopće nastala? Ja pamtim, a sigurno je tako bilo, da ju je i osmislio i projektirao Budo Vlaisavljević Modri. On je slikar i umjetnik koji živi u Parizu, a rođen je u Lici, u Trnavcu, selu u kojem je osnovan Prvi antifašistički front žena. Uglavnom, direktoru Vidakoviću on je bio došao s idejom da se napravi restoran u kojem će se posluživati domaća lička hrana. Njih su se dvojica brzo sprijateljila, pa je uz plitvičku šljivu Modri crtao kako bi taj restoran trebao izgledati, a bio je napravio i jelovnik – kaže Špehar.
Osmišljena kao restoran-muzej, "Lička kuća" u svojoj je unutrašnjosti imala stare poljoprivredne alatke, suvenire, biljce (podmetače), šarenice (ličke tepihe)...
– U prizemlju je najprije bio disko, pa zatim ciganska muzika. Na gornjoj etaži svirali su narodnjaci. Bila su to neka hajdučka vremena u kojima je u "Ličku kuću" svraćala glumačka elita iz bivše države: Boris Dvornik, Ružica Sokić, Mile Rupčić... Bili su uvijek poprilično "veseli" pa neki od njih možda i ne znaju gdje su bili...
Lička basa i police
Špehar dobro pamti što se sve posluživalo u zlatno doba ličke gastronomije, kada je "Ličku kuću" 1978. posljednji put sa svojom svitom posjetio Josip Broz Tito. Njemu je kao šefu kuhinje bila pripala zadaća da osmisli što će se sve naći na meniju koji je morao dostaviti dva tjedna unaprijed, da bi ga Titov protokol mogao razmotriti, a ovlaštene službe napraviti analizu zdravstvene ispravnosti sira koji su namjeravali poslužiti, a koji je proizvodila žena iz susjedstva.
– Lička basa (sir), police i dalmatinski pršut služeni su kao hladno predjelo, zatim lička juha pa začinjena palenta i onda poveći izbor glavnih jela: janjetina s ražnja i ispod peke, teletina ispod peke, piletina s ražnja... Za Tita se na ražnju peklo prase od 40-ak kilograma. Bilo je tu i priloga, salata, a na kraju smo poslužili masnicu i ličke uštipke. Ja sam kao šef sva ta jela morao isprobati pred Titovim liječnikom, prije nego što smo ih iznijeli gostima. Konobari su bili u nošnjama, a mi kuhari imali smo ličke kape.
Tu večer pjevala je Tereza Kesovija, a Stari je četiri-pet puta tražio da mu otpjeva "Nono, dobri moj nono". Za to je vrijeme Terezin sin Alen sjedio Titu u krilu, miran ko bubica. Nastupala je i Nela Eržišnik, onda poznatija kao baba Ikača. Stari se toliko bio oduševio da je u "Ličkoj kući" ostao sat dulje nego što je to protokol bio predvidio. I Jovanka se bila dobro zabavila. Iako je k nama taj dan došao predsjednik, mi smo normalno posluživali i ostale goste. Sjećam se da su se Englezi tome jako čudili jer nisu mogli ni zamisliti da netko u njihovoj državi jede u istom restoranu u kojem je na večeri i Margaret Thacher – kaže Špehar pokazujući nam uspomenu iz tog doba: fotografiju na kojoj su kuhari i konobari iz "Ličke kuće" snimljeni s Josipom i Jovankom Broz.
Njegova izabranica Kata Francetić također je bila zaposlenica NP Plitvička jezera, bila je šefica sale u hotelu Gacka kamo je Tito s pratnjom za tog posjeta Lici bio došao na ručak.
Tito dolazio helikopterom
– On je stigao helikopterom, a konobari koji su ga pratili od Plitvica i koji su ga trebali posluživati bili su zaustavljeni u Perušiću jer nisu imali propusnicu. Prijetio je fijasko, no na kraju je sve dobro prošlo. Kazala sam tada da će on biti poslužen, a svi će drugi gosti čekati – sjeća se Kata.
Osim konobara i kuhari su pratili Tita na turneji Likom. Tako su u jednom selu Špehara spopale žene začudivši se što ga vide u kuharskoj odori:
– Smijale su se i vikale: "Vidi mušku kuharicu. Vidi brkatu kuharicu" – opisuje Petar.
Bez obzira na to što je njima bilo neobično vidjeti kuhara muškarca, u "Ličkoj kući" radili su uglavnom kuhari.
– U Ličkoj će kući opet biti otvoreno ognjište na kojem će se praviti tradicionalna jela. Unutrašnjost ćemo ukrasiti starim predmetima iz ovog kraja koje smo posljednjih godina kupovali od lokalnog stanovništva. Bit će tu i muzike – pjevat će Plitvički bećari i KUD iz Otočca. Konobari i kuhari opet će nositi tradicionalnu nošnju čiji je neizostavni dio lička kapa. Zajedno sa svim službama, u "Ličkoj kući" su 34 zaposlena. U prizemlju restorana bit će Japodska, na katu "Lička kuća". Hranu ćemo nabavljati isključivo od domaćih proizvođača i tako ćemo potpomoći malo i srednje poduzetništvo, poticati privatnike te lokalne OPG-ove (obiteljska poljoprivredna gospodarstva). Lički krumpir i janjetina najtraženije su namirnice na ovom području – godišnje se u Nacionalnom parku pojede devet tona janjetine i 21 tona krumpira – kaže Borčić.
U "Ličku kuću" moći će se smjestiti 270 gostiju. Kao što je bilo nekoć, da se svaki separe zove po nekom od ovdašnjih sela, pa tako možete sjesti u Čatrnju, Ličko Petrovo Selo, Koranu, Poljanak, Drežnik... tako će biti i ubuduće.
– U restoranu se dimilo na sve strane jer se kuhalo na otvorenom ognju, ali gosti se nikad nisu žalili na dim. Mi kuhari tako smo bili u izravnom kontaktu s posjetiteljima pa smo vlastitim ušima mogli čuti jesu li zadovoljni ili ne. U "Ličkoj kući" tri su žene pekle domaći lički kruh na način kako se kruh ovdje pekao i prije 300 godina. Radilo je 20-ak konobara i nas 25 u kuhinji. Dnevno smo znali na ražnju zavrtjeti 25 janjaca, a popilo se i po deset litara plitvičke šljivovice. Osim domaćih gostiju brojni su turisti dolazili iz Engleske, Njemačke i Italije. Pamtim i kada je u hotel Jezero jedne večeri stigao kasni gost i naručio čak sedam porcija telećih jetara na žaru. Svi smo se zagledali tko je taj čovjek, a tek smo sutradan iz novina doznali da je to bio Orson Welles. Dolazili su nam u goste i Bud Spencer i Terrence Hill, iranski šah, brojni državnici... Sjećam se i da je na Plitvicama svirala grupa Film u vrijeme kada još ni Prljavo kazalište nije postojalo. Danas je više gostiju u Nacionalnom parku nego što ih je bilo tih godina, ali manje je onih koji odlaze u restorane – kaže Petar Špehar.
Ognjen Borčić vjeruje da će se "Lička kuća" svojom ponudom autohtonih jela opet uvrstiti među stotinu vodećih nacionalnih restorana u državi.
– Opet će vrijediti ono što se nekad govorilo: ne doživite li ambijent "Ličke kuće", ne možete reći da ste bili na Plitvičkim jezerima – kaže.
>> Titov kult 'velikog državnika' obnovljen na ukopu 'prve dame'
jedan vic iz vremena druga tite . pitanje " što je to u gorici na jednoj nožici" ? odgovor " tito nakon operacije"