Ne manje privatnih liftova, nego više ljudi u njima. Tu misao Eleanor Burton odabrao je kanadski pisac i aktualni predsjednik Međunarodnog PEN-a John Ralston Saul za moto svojeg romana “Mračni otkloni”, koji su u odličnom prijevodu Gige Gračan objavile Edicije Božičević. U podnaslovu romana Ralston Saul napisao je da je tu riječ o pripovijestima jednog putnika. Predstavljajući nedavno roman u Zagrebu, taj pomalo aristokratski angažirani pisac i intelektualac inzistirao je da u “Mračnim otklonima” nije riječ o zbirci pripovijedaka, nego o pikarskom romanu. I doista. Pripovjedač o kojem znamo jako malo “šeće” se uzavrelim svijetom, razgovara s diktatorima u rasponu od haićanske obitelji Duvalier pa do članova marokanske kraljevske obitelji i pripovijeda intimne priče boljestojećih pripadnika zapadne, “bijele” civilizacije u kojima nema ni morala ni odgoja, ali ima jako puno upravo bolesnih tragedija.
Njegova riječ ima težinu
I dok je pripovjedača sakrio iza literarnih zastora i obzira, Ralston Saul nemilosrdan je prema povijesnim činjenicama o ljudima od kojih su neki i ne tako davno vladali ovim divljim svijetom, zaogrnuti u sigurni grimiz kraljevske ili predsjedničke vlasti. Između različitih priča nema nekih velikih sličnosti, a u pravilu ni kontinuiteta. Doduše, ponekad pripovjedač ipak ima i autobiografske porive pa doznajemo i neke detalje o njegovim ljubavima ili muško-ženskim prijateljstvima. Pripovjedač je valjda publicist. Njegova riječ ima težinu i otvara mu vrata raznoraznih bogataša i smutljivaca te dokonih udovica ili nasljednica. Puno putuje, sad je u Teheranu koji još nisu osvojili ajatolasi (pristigli čarter-letom Air Francea iz Pariza), a sad u Londonu gdje u uglednom britanskom klubu sluša predavanje talijanskog kontroverznog političara Gianfranca Finija, koji se ne želi ni pod koju cijenu javno odreći Mussolinija, jer “Mussolini je naš dečko”. Pripovjedačeve priče iznimno su živopisne, pravi mali upravo idealni krokiji za atraktivne filmske scenarije po kojima vjerojatno nitko neće snimiti film jer u svojoj suštini kriju odveć bizarne istine i nevjerojatne sudbine koje je teško provariti.
U samo jednom romanu Ralston Saul u svoju je pikarsku putnu torbu uspio ubaciti sve bolne apsurde ovog banalnog svijeta koji je u isto vrijeme na putu strahovito brzog bogaćenja i strahovito brzog siromašenja. Njegov legitimni pripovjedač nije preskočio Balkan. Razgovarao je u Beogradu, poslije Titove smrti, ali prije krvavog raspada Jugoslavije i s jedinim preživjelim sarajevskim atentatorom Vasom Čubrilovićem, rođenim u Bosanskoj Gradiški. Razgovor je održan u, pazi sad, zgradi Srpske akademije nauka i umetnosti gdje je Čubrilović imao svoju sobu. Bio je impresioniran računalima i Japancima. A vjerojatno je u hladu svoje sobe crtao neke nove povijesne karte Balkana zbog kojih su mnogi ljudi morali kasnije u zbjegove, ali i u grobove.
Pikarska putna torba
Riječ je o knjizi koja je sadržajno iznimno bogata, ali od čitatelja očekuje avanturističke porive i spremnost na otklon. Kanadska literatura može se ponositi odličnim pripovjedačima, pa je to nedavno prepoznao i Nobelov odbor nagradivši Nobelovom nagradom Alice Munro. A odličan pripovjedač je i John Ralston Saul, ali kao da ni sam ne vjeruje u to. I da. Ipak je puno bolji psiholog nego geopolitičar.
>> Kabala i mistika za izbjegavanje plošnosti i patetike
