Dok vlada nedoumica oko toga koje će reformske korake poduzeti nova vlast, nikakvih nedoumica nema oko toga koji će korak novih vladara biti prvi – kolektivne smjene dužnosnika i kadrova koje je prije četiri godine “posijala” Kukuriku koalicija. Taj “normalni” slijed događaja u hrvatskoj politici uvijek je imao odlike osvetničkog pohoda, gdje su poraženi prolazili kao narod nakon prolaska Huna i Tatara. Što su “lijevi” više posmicali “desnih” pri preuzimanju vlasti, to su kasnije osvete bile slađe, i obrnuto. Kako se, s vremenom, došlo i do nekoliko stotina “odstreljenih” po ciklusu – a u maloj zemlji poput Hrvatske istodobna smjena nekoliko stotina kadrova može biti teško nadoknadivi problem u nekim segmentima vlasti i javne uprave – HDZ i SDP pokušavali su se dogovoriti kako smanjiti broj smijenjivih ljudi.
Nekako su se bili usuglasili oko 150 dužnosnika. No, tome valja pribrojiti i stotine pozicija u javnim poduzećima. Procijenimo li da će i iduće smjenjivanje sličiti onom iz 2011., opet možemo očekivati masovke. Milanovićeva Kukuriku koalicija se, naime, mjesecima prije preuzimanja vlasti pripremala za smjene. Gotovo pola godine prije izbora, mediji su najavljivali kako je “Hrvatska pred dramatičnim promjenama vodećih ljudi u javnim poduzećima, državnim agencijama i fondovima”. Pisalo se da je “u tijeku izrada popisa kadrova u više od stotinu institucija koje će nova vlast smijeniti što prije nakon izbora”. Razlog – “većina ih se pokazala nesposobnima i nekompetentnima”. Kako znalci tvrde da je Kukuriku koalicija pokazala veliku umješnost i provedena je ambiciozna, brza i masovna smjena zatečenih kadrova, može se očekivati da će i sada nova vlast prije uzeti jednako veliku metlu, nego biti milostivija.
Premda, “masovke” su se uglavnom pokazale nepametnima. U nekim sektorima zbog sektaških sječa kadrova godinama se nije mogla uspostaviti normalna uprava ili vlast. Zbog jedne od takvih sječa iz 2011., izgubljene su stotine milijuna eura iz eurofondova. Tadašnja nova vlast pomela je iz Ministarstva financija sve one koji su radili na eurofondovima (među njima i Ivanu Maletić), a doveli svoje neuhodane ljude. I sustav je stao, a novim kadrovima je trebalo tri godine da shvate što treba raditi, a tek su u 4. godini počeli dobro povlačiti novac iz fondova. U dijelovima sustava, dakle, uvijek bi trebao vrijediti princip – ostavljaš one koji nose posao. No, neki kreativno pronalaze načina kako ostati u sustavu. Primijećeno je da je u zadnjim danima stare vlade više dužnosnika samo zatražilo razrješenje. A potom su bili zaposleni na niže rangirana mjesta i od dužnosnika postali su – državni (nesmjenjivi) službenici. Kažu da je jedna od tih “pirueta” najvirtuoznije isplanirana u svrhu ostanka Višnje Tafre u obrambenom sustavu. U MORH-u kažu da će “vrlo vjerojatno ostati u sustavu”, no da se čeka slobodno mjesto. Insajderi kažu da je mjesto pronađeno, no prvo (forme radi) Tafru valja prebaciti u Oružane snage iz Ministarstva.
Tako će, navodno, biti primljena na jedan dan u Obalnu stražu (!), a onda će zaista preuzeti MORH-ovu službu za graditeljstvo (nekretnine). S dužnosti u službi za graditeljstvo prethodno su smijenili brigadira Raosa i poslali ga u inspekciju kako bi se oslobodilo mjesto. Tafra je iskusna pravnica i u sustavu obrane je već 30 godina. Bila je siva eminencija oba puta kada su lijevi preuzimali sustav obrane. Kreativnost kojom je žele spasiti od smjene zaslužuje Zlatnu piruetu. No, ocjenu o dojmu i težini tih klizačkih figura na kraju će ipak trebati potvrditi i novi ministar obrane.
>>'Šteta što Zoran Milanović nije bio za suradnju. S Tihomirom Oreškovićem već jesam u partnerstvu'
>>Milanović: Bili smo narodna vlada i čuvali smo socijalnu državu
Slučaj Poljske pokazuje da su lijevo-liberalne strukture zaštićene kao lički medvjedi i da neće biti velikog "odstrijela".