Naslovnica Premium Analize i intervjui

Mi kršćani stoljećima smo u Alepu, a sad smo sve ostavili

Kanadska obitelj Gaspirc kaže da je kod njih situacija puno drugačija nego u Europi jer u Kanadu stižu odabrani izbjeglice i to organizirano
13. travnja 2016. u 18:15 0 komentara 1719 prikaza
Iračka obitelj
Foto: Marija Barać Jandrić
Pogledajte galeriju 1/5

– Kao vojno sposoban muškarac, u Siriji si imao dvije opcije: ili ćeš pobjeći ili ćeš se prijaviti u vojsku i platiti lokalnom zapovjedniku 2000 dolara unaprijed, a potom 200 dolara mjesečno, da te ostavi „na obuci kod kuće” – započinje svoju priču Sirijac, armenski kršćanin, koji je sa suprugom i dvoje djece nedavno stigao u Toronto (prema kanadskom zakonu, a radi zaštite identiteta, nije nam dopušteno spominjati imena izbjeglica, op.a.).

– U našoj kući – kaže on – bili smo dvojica, ja i moj mlađi brat. Ispočetka nisu znali za njega, no kad su doznali, tražili su dvostruko više.

U Alepu, gdje mu je obitelj živjela stoljećima, imao je zlatarnicu, a supruga frizerski i kozmetički salon.

– Imali smo nešto ušteđevine – priča – i, plativši 30.000 dolara, uspjeli smo se u zadnji čas ukrcati u autobus koji je išao u Libanon. Supruga je morala na sebe staviti burku, a u krilu je držala našu djevojčicu koja je bila u pelenama. Put za koji treba tri, trajao je dvadeset sati. Petnaest puta su nas zaustavljali i pregledavali. Nismo smjeli izići van, ni u zahod. Beba je vrištala, supruga plakala, moj sin, kojemu je bilo pet godina, bio je tih i cijelo se vrijeme držao za mene. Kupali smo se u smradu i znoju, a od vrućine se nije moglo disati.

Napokon su se domogli Libanona i odatle novim autobusom prema Jordanu. Od tada su prošle tri godine. U Alepu je sve što su imali opljačkano i razoreno.

– Povratak više nije moguć – zaključuje tužno.

Ova je obitelj stigla u Kanadu jednim od prvih letova koje je organizirala kanadska vlada. Vrata svoga doma u Torontu otvorili su joj Eileen Gaspirc, suvlasnica tvrtke Weinberg and Gaspirc koja se bavi poslovima računovodstva i financijske kontrole, i njezin muž Bob Gaspirc, umirovljeni rukovoditelj u gradskoj upravi.

Neće ostati pred ogradom

– U Kanadi je situacija drukčija nego u Europi – kaže nam Eileen Gaspirc. – Mi nemamo ljude koji nam pristižu na granicu u kolonama. Ovamo dolaze organizirano, pozvani i pažljivo odabrani. U Europi nije moguće zaustaviti taj val. Ljudi će dolaziti jer su očajni i naći će načina bez obzira na rizike. Ako napraviš ogradu, oni će i dalje dolaziti, gomilati se na jednom mjestu dok ne nastane problem. Treba usporiti dotok i postaviti prihvatne centre i kampove na mjestima gdje se mogu zadržati na određeno vrijeme. Najveći sabirni centar trebao bi biti u Grčkoj – uvjerena je Eileen.

– Ne možeš očekivati da će ljudi koji su gladni samo stajati i promatrati. Tu ima mladih ljudi, školovanih, oni znaju kako sustav funkcionira i kako njime manipulirati. Užasno je to što se zbiva. Goleme količine novca idu krijumčarima, a tim istim novcem mogle bi se platiti legalne komercijalne rute kojima bi ljudi stizali na siguran i djelotvoran način – tvrdi Eileen i dodaje:

– U Jordanu postoji šatorsko izbjegličko naselje koje je po veličini četvrti grad u zemlji, njime upravlja UN pa ima riješene sanitarije, škole, bolnice, zajedničke kuhinje. Neki su ljudi čak počeli graditi trajnije nastambe u naselju, pa i otvarati male obrte. Kad ih UN-ovo osoblje pita žele li otići, kažu da ne žele, nego žele ostati blizu svoje zemlje, gdje mnogi imaju imovinu i obitelji koje nisu uspjele pobjeći, i kamo se žele vratiti.

Prednost manjinama

– Međutim, oni s kojima mi preko Ureda za izbjeglice Torontske nadbiskupije imamo posla prognani su i iz UN-ovih centara jer su i ondje manjina. Riječ je uglavnom o kršćanima čije su obitelji ili pobijene ili rastjerane. Oni su iskorijenjeni, oni ne pripadaju nijednoj glavnoj skupini i o njima se nitko ne skrbi – priča Eileen. – Kad smo birali koga dovesti, prednost su dobile obitelji s malom djecom, etničke i vjerske manjine, invalidi, bolesnici, samohrane majke i gejevi. Morali su proći provjeru UN-a, kanadske vlade i na kraju Torontske nadbiskupije, koja je u listopadu prošle godine poslala svoje predstavnike u Jordan, Libanon i Tursku da provjere i odobre obitelji o kojima se želi skrbiti u svoje 222 župe s više od dva milijuna katolika.

Nadbiskupski projekt „Nada” dobio je potporu od mnogih župljana, za početak se skupilo 3,1 milijun dolara i odmah je počelo sponzoriranje prvih 100 sirijskih obitelji, od kojih je jedna i ova kod obitelji Gaspirc.

Izbjeglice u Kanadi mogu sponzorirati vlada, pojedinci i organizacije poput crkve. Kanadska je vlada u studenom objavila da će prihvatiti i avionima prevesti 25.000 Sirijaca u roku od tri mjeseca. Vijest je odjeknula medijima i ubrzo su svijet obišle slike novoga premijera Justina Trudeaua kako dočekuje novopridošle izbjeglice u zračnoj luci i dijeli im zimsku obuću i odjeću.

Čim stignu, Sirijci dobivaju useljenički status, privremeni OIB i federalno zdravstveno osiguranje posebno uređeno za ovu priliku. Iz zračne luke idu u hotele, gdje vladine izbjeglice znaju ostati i po nekoliko tjedana, a oni u privatnoj organizaciji već sljedeći dan odlaze sponzorskoj obitelji dok im se ne nađe trajniji smještaj.

Gaspirci su dosad privremeno udomili četiri obitelji, a ovo im je već druga obitelj iz Sirije.

– U posljednje vrijeme vlada zove Nadbiskupiju za pomoć jer su naše izbjeglice puno bolje zbrinute. Mi u našoj župi imamo 27 ljudi koji pomažu ovu jednu obitelj, a vlada ima jednu osobu na nekoliko obitelji. Mi smo za ovu obitelj preuzeli odgovornost na godinu dana, nakon toga, ako ne rade, mogu se prijaviti za socijalnu pomoć, ali ne prije – objašnjava Eileen i nastavlja: – Vlada je namijenila 28.000 dolara za godinu dana po obitelji, no Crkva smatra da je u skupom Torontu potrebno 35.000-40.000 dolara. Ako netko u obitelji u međuvremenu nađe posao, dužan je pridonositi, a ušteda ide za sljedeću obitelj.

Izbjeglice mijenjale Kanadu

U kanadskim se medijima puno piše i govori o Sirijcima, i uz glasove podrške znaju se čuti i glasovi negodovanja. Vlada ističe da je ključna komponenta programa to da dok se štite i zbrinjavaju izbjeglice, istovremeno se štiti i ničim ne ugrožava sigurnost i zdravlje Kanađana. Skeptici prigovaraju da ekonomija stagnira te da Kanada ne treba više ljudi na tržištu rada, a mnogi analitičari slažu se da je upravo obrnuto jer „populacijski tsunami samo što nije udario. Trećina Kanađana su „baby boomersi” i uskoro će stariji Kanađani činiti gotovo četvrtinu populacije ako se nešto ne promijeni.

Uz to životni se vijek produljuje, što donosi sve veći broj zdravstvenih problema, prijeteći urušavanjem zdravstvenog sustava. „Jedino se mlađe, visokokreativno društvo može nositi s ovim teretom. I mi imamo tu sreću da možemo birati, poručuju iz vlade.

Iako Kanada nije uvijek bila sklona izbjeglicama, oni su je mijenjali uglavnom nabolje. Početkom 20. stoljeća ukrajinske izbjeglice počeli su sijati žito na prerijama Saskachewana i Manitobe i od njih su stvorile najveću svjetsku žitnicu. Prije 60 godina 37.000 Mađara koji su bježali pred sovjetskom invazijom donijelo je cijelu školu šumarstva na University of British Columbia i pomoglo poboljšati šumarsku praksu te provincije. Primjera je mnogo.

– Bit će problema i s najnovijim valom, uvijek bude. Ali kao i svi ostali u ovoj zemlji, bilo da smo i sami imigranti ili djeca imigranata, i ovi novi na kraju će se uklopiti u veliki kanadski mozaik – uvjeren je ministar useljeništva John McCallum.

Otete talijanske humanitarke,Sirija talačka kriza Objavili snimku talijanskih humanitarki koje preklinju za život Vladimir Putin Duma podržala vojnu intervenciju Putin odmah udario po ISIL-u u Siriji, na meti Homs i okolica

Plan liberalne vlade za Sirijce procijenjen je na 1,2 milijarde dolara u sljedećih šest godina, od toga 876,7 milijuna u 2015. i 2016. Prema kanadskom zakonu, izbjeglice su dužni platiti ili nadoknaditi troškove puta. Nadbiskupija je odmah preuzela te troškove, a i ministar McCallum obećao je oprostiti dug vladinim izbjeglicama nakon što su mediji počeli prenositi kako su neki izbjeglice bili šokirane iznosima.

– Naravno da postoje pravila igre – kaže Eileen. – Mi nismo naivni i ne mislimo da će sve biti idealno. Ljudi moraju brzo shvatiti da tu nema ničega ispod stola, preko reda, nema povlastica. Počni otvoreno, pošteno, poštuj pravila, i sve će na kraju biti u redu. Oni čeznu za domovinom, došli su u hladnoću na kakvu nisu navikli, treba im podrška u svemu.

Eileen je svjesna toga da je ljudima iz ratnih područja teško vjerovati da će im netko pomoći i da to neće pokušati naplatiti, no njezina župa pokazuje na djelu da je uistinu tako.

– Tisućama si kilometara daleko od problema od kojih si pobjegao, shvati ovo kao priliku za novi početak i svi će te podržati u tome – poručuje humanitarka Eileen.

>> Rusija: Američki zrakoplovi bombardirali su Alep u srijedu

'Ovdje im je hladno'

- Oni čeznu za svojom domovinom, došli su u hladnoću na kakvu nisu navikli i u svemu im treba podrška - Eileen Gaspirc, udomiteljica izbjeglica iz Toronta

'Tražili puno novca'

- U našoj kući bili smo dvojica muškaraca, mlađi brat i ja. Kad su saznali za njega, tražili su puno više novaca - Sirijac iz Alepa o tome kako su plaćali da ne idu u rat.

smoker box
SAVRŠENA AROMA
Nedostaje vam onaj karakterističan miris dimljenja, a ne želite se odreći komfora plinskog roštilja?

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.