Učemu je glavni problem u funkcioniranju Nacionalnog stožera dobro se vidi iz njegove zadnje odluke o uvođenju strožih mjera. Mjere su startale, ali nema kazni. O njima tek razmišljaju, pa kada radna skupina završi s razmišljanjem onda će Vladi i Saboru predložiti donošenje zakona. To najbolje objašnjava zašto Stožer posljednjih nekoliko mjeseci radi bojažljivo, neodlučno i zašto uvijek kasni.
Izvan je svake logike da ideš s drakonskim mjerama a da se prije toga nisi potiho pobrinuo skupiti 76 ruku u Saboru i usvojiti kazne koje su trebale startati istog trenutka kada i mjere. Ta nova neodlučnost Stožera prvi je put došla do izražaja početkom kolovoza, kada su već počele pristizati vijesti o tome da su noćni klubovi postali tvornice korone o kojima su svakodnevno pisali strani mediji. Pa i kada nam se zbog toga počela raspadati turistička sezona, Stožer nije zabranio njihov rad, nego je Zrće, primjerice, radilo do kraja, do zadnjeg turista. Poruka je bila kriva jer se stjecao čudan dojam da su noćni klubovi postali najvažniji dio hrvatske ekonomije.
No, osim pogreške s uvođenjem mjera bez istodobnog uvođenja i kazni, učinjene su još dvije katastrofalne pogreške. Prva je bila nerezonsko dopuštanje Kolone sjećanja u Vukovaru, protiv čega su bili svi epidemiolozi, a druga što mjere nisu startale trenutačno, već su najavljene nekoliko dana ranije, pa su Hrvati zadnji dan slobode uspjeli organizirati masovne oproštajke od kafića i restorana, a dodatno su još priredili i potrošački tulum na Crni petak. U roku od desetak dana vidjet ćemo kolike će biti žrtve od tog petka. Sada ima mnogo onih koji su već žestoko frustrirani i traže smjenjivanje i Stožera i ministara. Neki oporbenjaci predlažu i osnivanje Stožera nacionalnog jedinstva.
A to sada u ovoj krizi ne zvuči dobro ni na papiru. Realisti shvaćaju da bi smjenjivanje Beroša i Stožera u ovim okolnostima stvorilo samo još veći kaos. Na žalost, kada je kriza na djelu ne možete mijenjati glavne zapovjednike, osim u slučaju potpune katastrofe. A ako je sada otvorena glavna bitka, rat još traje i nećemo proglasiti predaju. Osim toga, možemo se uvijek nadati da su Beroš i stožeraši nešto naučili i na vlastitim pogreškama. Svatko tko bi sad došao umjesto njih, još ako je sklon dokazivanju da je pametan i da sve počinje od njega, tek bi stvorio kaos. Za neke velike rasprave i oko osnivanja novog stožera jednostavno nema vremena jer smo u situaciji da je svaki izgubljeni dan nova katastrofa i gubitak, za sada 50-ak života u prosjeku.
Ako ćemo iskreno, kad sve zbrojimo, pitanje je jesu li za ovu situaciju glavni krivci u Stožeru, u vrhu Vlade, bez koje Stožer sigurno i nije mogao donijeti nijednu konkretniju odluku, ili je veća krivnja na hrvatskim građanima. Mnogi od nas mogu potvrditi, jer dnevno troše tone živaca na ignorante i slične tipove kojima je sva ta strka i vika bez veze ili urota, da je posebno problematično što među njima ima i mnogo obrazovanih ljudi. I svi oni u pravilu, dokle god se to ne dogodi njima ili nekome od njihovih bližnjih, smatraju da se umiranje od korone u najvećim patnjama koje stvara borba za još pokoji udisaj, događa nekome drugome. To je primitivno i zatucano i vjerojatno je to veći problem od bojažljivosti i neodlučnosti rada Stožera i Vlade.
Kakav smo narod dobro se vidjelo i na Crni petak. Što se premijera Andreja Plenkovića tiče, dobro je da se obratio naciji, tu je zadaću odradio korektno, ali nedovoljno prisno. Jedan od prvih simptoma korone je, kako znamo, izostanak mirisa i okusa, a takav je bio i njegov nastup. Neemotivan, a baš je to bio trenutak za malo emocija, ohrabrenja, pa ako hoćete i zdrave ljudske patetike. Kako je ključni problem ipak ona hrpa ljudi koji neobvezno šeću bez ikakve zaštite i misle da je njihovo pravo na komociju i u ovoj krizi važnije od prava onih koji se bore za svoj život, problem je Vlade što strahuje od reakcija takvih misleći da bi ti tipovi mogli organizirati masovne prosvjede i bunt. Stoga smo i došli u ovu smiješnu situaciju da nisu propisane kazne.
A kakve su to stroge mjere bez kazni?! Još jedan dokaz da Plenković i njegovi baš i ne poznaju svoj narod. Hrvati su, naime, takva ekipa da dok ih se ne udari po džepu neće shvatiti. A Vlada sad mora imati petlje i provesti oštre i stroge sankcije jer drukčije ne ide, s time da Hrvatska u tome ne bi bila izuzetak. Narodi su slični, ali Vlade nisu. To se vidi iz činjenice da većina zemalja Europe već naplaćuje stroge kazne onima koji ne poštuju mjere, a naša Vlada u karakterističnom stilu “odlučno možda” sastavlja radnu skupinu koja će lamentirati o prihvatljivoj razini kazni. Ukratko, kao trenutačno najgori u Europi, nemamo više prava pozivati na razum, ostaje, nažalost, samo prepjev one pjesme o policiji i treniranju strogoće.
VIDEO: Biste li se cijepili protiv koronavirusa? Provjerite što kažu građani
Oink,oink