Glumica “Finih mrtvih djevojaka” šokirana je pompom koju je izazvao plakat predstave, a strastveno priča i o svojem buntu, nezadovoljstvu vokalnim izričajem i želji da bude majka. Prvog dječaka glumica Ivana Roščić (33) poljubila je još u vrtiću. Zvao se Joško, bio je crvenokos i, kaže, nalik na Natašu Janjić. Stoga Ivani nije teško ili šokantno, šali se, ljubiti je u predstavi Dalibora Matanića “Fine mrtve djevojke”. No šalu na stranu, šokirala ju je cenzura plakata koji najavljuje predstavu o ljubavi djevojaka koje Ivana i Nataša glume, a na kojem se grle dvije Djevice Marije.
– U 21. st. nismo još iskorijenili glad, dapače sve je više gladnih, pa kako ćemo tek iskorijeniti međusobnu netoleranciju – pita se glumica i nastavlja o predstavi koja je na više načina privukla pažnju medija i društva:
Vjerujem u slobodu izbora
– Dogodila se u pravo vrijeme, kad se vode debate oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, LGBT traže svoja prava... Ona progovara o nesreći ne samo dviju djevojaka, nego o nesreći društva i o ljudskom porazu koji svi osjećamo. Živimo u prividnoj slobodi, osjećamo da smo žrtve sustava, da smo potplaćeni, izigrani, i to su stvari koje su bitne i o njima je važno progovarati.
Još prije koji tjedan bila je uvjerena da bi plakat izazvao kontroverziju prije dvadeset godina, ali ne i danas. Prevarila se.
– Ja sam agnostik. Religija je za mene stvar opće kulture. Imala sam priliku na putovanjima upoznati razne religije i to me obogaćuje. Da se moram odlučiti za jednu, teško bih to učinila jer niti jednu ne poznajem do kraja, tako da mi se najslobodnijom čini moja religija, dakle sloboda izbora koju sebi dajem kao ljudsko biće.
Da nije postala glumica, Ivana bi bila politologinja. Rođena je Splićanka dišpetnog dalmatinskog temperamenta. Ono što zaradi voli potrošiti na putovanja. Tako se zaredalo avantura poput švercanja cigareta preko sirijsko-jordanske granice, lutanja po Damasku, Beirutu, Petri... a Istanbul ju je oduševio pa je u njemu živjela mjesec i pol dana i vraćala mu se pet puta. A je li pokleknula i pred čarima serije “Sulejman Veličanstveni”?
Putovanje mrtvačkom kočijom
– Rijetko gledam televiziju, ali priznajem, pogledala sam pokoju epizodu – otkriva i na pitanje bi li radije živjela u sultanovu haremu ili kao lezbijka u homofobnom društvu teško odgovara: – Opako pitanje. Harem mi nije neprivlačan, ali recimo da sam ja za pobunu u haremu i za pravo na osobni izbor!
Tri puta posjetila je i Ameriku, a zadnji put protrnula je od straha kad je pri odlasku iz New Yorka ostala bez putovnice koju je na kraju pronašla u smeću. Ipak, niti jedno od tih putovanja ne čini se ekscentrično poput putovanja Albanijom u mrtvačkoj kočiji.
– Ideja potječe od moje sestrične Tanje Roščić. Na filmu to izgleda idilično, ali teško je. Spavale smo u kočiji i sve higijenske potrebe obavljale u prirodi. Trebalo se brinuti i o konjima, a otkrila sam i da je jahanje teško jer ja sam prema konju blaga i nemam snage zauzdati ga – kaže Ivana.
Kao klinka imala je bend Suhe šljive koji se raspao nakon četiri probe. Ali danas uspijeva naći vremena i za glazbu pa pjeva u bendu Luni Megumi.
– Pitali su me bismo li svirali na svadbi. Rekla sam da smo više bend za sprovode jer pjesme kao “Tumor” ili “Taksidermist” nitko ne bi volio čuti na piru. Uskoro ulazimo u studio i počinjemo snimati nove stvari. Bez obzira na trud, ne mogu se nazvati pjevačicom, moj je izričaj ili vrištanje ili šapat.
Još nešto što je voljela kao mala bilo je ispunjavanje leksikona. U njima je uvijek postojalo pitanje ‘Imaš li dečka?’ pa smo joj ga i sada postavili.
– Na to sam pitanje odgovarala u šiframa koje je samo on mogao prepoznati. Ali da, danas bih imala čije inicijale upisati u leksikon jer sretno sam zaljubljena, volim i voljena sam. Marko i ja zajedno smo dvije godine, on nije iz moje branše i anonimac je koji to želi ostati.
Ništa ne planira jer život je, kaže, uvijek iznenadi, a život voli toliko da ga na ulici stalno hvata fotoaparatom.
– Koristim zorki, lomo i polaroide, ali filmove ne razvijam sama. U stanu od 35 četvornih metara ne znam kamo bih smjestila tamnu komoru – kaže Ivana. I sama je često model pa smo je pitali bi li se fotografirala naga za uspomenu koju će jednog dana pokazivati unucima?
– Tko kaže da već nisam! – rekla je zagonetno i dodala:
– O unucima ću razmišljati kada postanem majka. Ta mi ideja nije strana, i kada se dogodi, bit će mi jako drago.
>>N. Janjić ljubiti I. Roščić mirisno je i slatko jer su poput sestara
