Naslovnica Premium Kolumne

Idem šorom i pucam pištoljom, pištolj mali, neće da opali

Moramo primijetiti nažalost i da je bećar iz Valpova bio eksplicitan. Nije da nema eksplicitnih bećaraca, i muških i ženskih. Ali mnogo je više onih – barem ih je nekad bilo – u kojima nema vulgarnosti i psovki, i gdje se ono o čemu je riječ iskaže veselo i maštovito
07. rujna 2019. u 15:17 6 komentara 4508 prikaza
Branimir Čolaković
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Nakon četiri godine suđenja, Visoki prekršajni sud RH presudio je da je bećarac “Ajoj mala, ti u plavoj bluzi, skini gaće pa mi se naguzi” ipak uvredljiv.

Branimir Čolaković VRIJEĐANJE Pala presuda za pjevanje bećarca: Čolaković mora platiti kaznu

Tamburaš iz Valpova 2015. otpjevao ga je na smotri folklora policajki koji je osiguravala povorku. Na prvom suđenju bio je oslobođen krivnje, a na drugome globljen s 2000 kuna po paragrafima Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakona o ravnopravnosti spolova. Tamburaš se žalio tvrdeći da je bećarac “dio kulturnog identiteta Slavonije, Baranje i Srijema” te da bi osuda značila ograničavanje “pjesme, njezinog veselja, erotičnosti, metaforičnosti, humora, prkosa i inata”.

Po žalbi je osuđen samo zbog uvrede žene zato što “nije utvrđeno da joj je stihove bećarca uputio baš vezano za njezino policijsko postupanje” – što je čudno jer se izričito spominje “plava bluza” – te je dobio 1500 kuna kazne.

Sudu je očito bilo teško snaći se između slobode govora i prava na dostojanstvo, između narodnog umjetničkog izraza i službene dužnosti, između dura i pandura, između obijesna bećara i mrkog žandara – to jest žandarice.

Bećarac jest doista od 2006. na listi zaštićenih nematerijalnih dobara Republike Hrvatske, a od 2011. našao se i na UNESCO-ovoj Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, ali po književnoj vrsti obično je to rugalica ili kakva erotska doskočica – a ne bi imala smisla ako ne bi nikog ubola. Ona može imati i aktualno-političke pretenzije pa je tako tamburaški sastav Garavi na svojem Facebooku objavio sprdnju na račun zakona da ćemo raditi do 67. godine života: “Od Garavih evo misli jedne, radit ćemo do šezdeset sedme; Kupio sam pelene najjače, do pauze da ne mijenjam gaće; Što će meni mirovina, ljudi, radit ću sve dok imam zubi; Kada dida hitnu pomoć vozi, pacijentu, Bože, ti pomozi”. Doista, eto svega što je inkriminirani tamburaš napisao u svojoj žalbi – i humora, i prkosa, i inata. Bećarac može ući i u visoku kulturu, kao recimo u predstavi “Sokol ga nije volio” Fabijana Šovagovića iz 1982.

Ta je predstava, po kojoj je 1988. bio snimljen i vrlo uspješan film, razbila mnoge tabue, recimo, predstavivši ustašu koji ne puca u partizane nego u zrak i Njemicu koja skriva dezertera iz njemačke vojske. U toj predstavi jedan od oslobodilaca 1945. pjeva sljedeći bećarac: “Aj meni ga je odnijela granata, šta ću curo tebi bez alata”, izvrćući mušku i spolnu i političku moć u nemoć.

bećarac Valpovo Branimir Čolaković ipak neće u zatvor zbog spornog bećarca

Iako bećarci obično slave muškog slamatelja srdaca (“Što ću, što ću kad ne spavam noću! Idem noću, ljubim koju oću”), nisu ništa manje brojni stihovi bećarica koje se ne ustručavaju ljubiti bećare (“Kakva bi se ja divojka zvala, kad ja ne bi švalera imala”). Dapače, za bećarac je tipično nadvikivanje i nadmudrivanje, a djevojke neće lolama ostati dužne (“Kaži meni, moja curo bela, koliko si imala švalera? Triput sedam dvadeset i jedan, i još osam, eto toliko sam”). Eto, to je nedostajalo bećaru iz Valpova. Zaboravio je da se može podbosti, ali da pravi kavalir – jer i bećar je kavalir – mora dopustiti da i sam bude uboden. Policajka za to nije imala prilike, a bećaraca je imala na raspolaganju, na primjer: “Aoj, mali, ne fali se mnogo, ja ti došla, a ti nisi mogo”.

Moramo primijetiti da je bećar podbo policajku, a ne policajca koji je stajao uz nju. Kićo Slabinac bio je hrabriji kad je jednom prilikom u dvorani pred desetak milicajaca otpjevao: “E, da mogu i da mi uspije, milicajca povući za jajca”. Narodna milicija nije se uvrijedila, dapače, neki su ga čak i zvali da ih povuče, ali Kićo nije taj tip. Moramo primijetiti nažalost i da je bećar iz Valpova bio eksplicitan. Nije da nema eksplicitnih bećaraca, i muških i ženskih – “Misli nana da ja spavam sama, a ja imam kraj sebe derana” ili “Mala moja, visoki jablane, jel ti mjesec vidio tabane”.

Ali mnogo je više onih – barem ih je nekad bilo – u kojima nema vulgarnosti i psovki, i gdje se ono o čemu je riječ iskaže veselo i maštovito. Recimo: “Cura j’ pendžer otvorila širom, prošo lola pa zapo šeširom.” Naravno da se ne radi samo o prozoru koji se tamo raskrilio, i da lola nije zapeo samo šeširom, ali sve je to prepušteno mašti. A kad se stvar ne prepušta mašti, nego se sve mora eksplicirati, to je pornografija. A narodni duh nije pornografski, nego erotski: “Snijeg pada i pomalo štrca, moja Anka hoće da se… sanjka.” Ima li tu nešto prosto? Ili utuživo? Nema, zato je zabavno.

Marija Iličić | Autor : Davor Javorovic/PIXSELL Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

Eksplicitnost inkriminiranog bećarca u trendu je sa slabom maštovitošću i naših političkih uvreda.

Glumac Hugh Grant napisao je na Twitteru za svojeg premijera Borisa Johnsona da je “pretjerano promovirana patkica za kadu”, a potpredsjednika vlade Davida Cummingsa, ideologa Brexita, David Cameron nazvao je “karijernim psihopatom”. E, to je poruga! A ne ovi naši nemaštoviti političari: te Milanović za HDZ kaže da je “kartel”, te Plenković za Marasa da je “plačko”, te Maras za Plenkovića da je “bahatlija”, te Škoro za Pupovca da se “inspirira na derneku na Fruškoj gori”.

Velika demokracija ima i velike uvrede. Premijeru Gordonu Brownu jednom su rekli da se pretvorio od Staljina u Mr. Beana, Churchill je za jednog protivnika rekao da se katkad spotakne na istinu, ali da brzo ustane i nastavi kao da se nije ništa dogodilo, a stari premijer David Lloyd George svojeg je neistomišljenika nazvao “časnim džentlmenom koji je dvaput u Parlamentu ostavio sluzavi trag”.

Švicarci Švicarci Sud u Rijeci preinačio prvostupanjsku presudu i potrošaču dosudio 50.000 kuna

Sjetimo se šampiona otmjenog vrijeđanja, nosatog Cyranoa de Bergeraca iz istoimene drame Edmonda Rostanda. Kada ga je jedan glupi viskont odlučio uvrijediti, rekavši mu da ima veliki nos, Cyrano mu je ponudio katalog boljih uvreda na svoj račun: Gospodine, da imam takav nos, odrezao bih ga; Nije li vam dosadno uranjati u juhu dok je pijete?; To je stijena, vrh, rt, poluotok!; Ako volite ptičice, one mogu unutra saviti gnijezdo; Kad pušite, susjedi pomisle da vam se dimnjak zapalio; Ne pogrbljujete li se zbog težine?; Pa to vam je suncobran; Nema vjetra od kojeg biste se mogli prehladiti; Ako krvari, to je Crveno more; Kada se taj spomenik može razgledati?; Mislio sam da je to omanja tikva; Da ga ponudite na lutriji, bila bi to najveća nagrada. Prikladno, na kraju te balade Cyrano je vikonta probo – to se zove poenta!

Nije bećarac bio osuđen jer je vrijeđao ženu ili policajku. Bio je osuđen jer nije bio duhovit. A ima tako dobrih! Pijevac koku ganjao po čičku, stani koko da ti vidim… oko! A što ste vi mislili?

Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša

A1 izdvaja za Vas

  • Avatar VinkoL
    VinkoL:

    To je uvreda, pupavčeva vrijeđanja Hrvatske i Hrvata nisu. Da ta "mala u plavoj bluzi" dela svoj posel umjesto kaj se guzi, danas bi razna pupetala kosila travu u Lepoglavi, a ne bila u ovakvim medijima svake tri minute.

  • maltez:

    Bećarac ne pjevaš nekome tko nije u tvom društvu i još ga ne poznaš. Nije bilo dileme da li se obratio policajki. Kada pjevaš i u nekog gledaš, a još ga i opisno definiraš, tu nema dileme. I kada pjevaš ... prikaži još! u društvu koje poznaješ, opet ne možeš svakom otpjevati što ti padne na pamet. To je stvar kućnog odgoja. Jasno, kod nas ima primitivnih i manje primitivnih osoba i sredina. Zato i ima podršku u nekim komentarima.

  • Avatar HrvatskiNacionalist
    HrvatskiNacionalist:

    Zar je samo jedna osoba bila u plavoj bluzi? Apsurdi se mnoze