Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Kolumne

Hoće li se patrijarh Porfirije i Hrvatska i dalje voljeti javno?

Vladika Porfirije, osim simboličkih riječi otvorenosti, vrlo je brzo pokazao da svojom intelektualnom širinom i duhovnošću vješto slama barijere i brzo gradi mostove na sve strane. Za njegovim stolom znali su se naći ljudi posve oprečnih političkih stavova, vjernici i nevjernici, pravoslavni i katolici
25. veljače 2021. u 09:12 13 komentara 5373 prikaza
Patrijarh Profirije
Foto: Antonio Ahel/ATAImages/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Neskrivena radost koja je krajem prošloga tjedna preplavila Hrvatsku nakon objave da je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije postao novim patrijarhom Srpske pravoslavne crkve otkrila je da su se doista ostvarile one riječi iz njegove nastupne besjede u Zagrebu 2014., kada je, parafrazirajući stihove Arsena Dedića, rekao da će se on i Zagreb “voljeti javno”.

SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA Novi srpski patrijarh Porfirije: Zagreb nas je prihvatio kao prijatelje, javno su nas branili u nevoljama

Reakcija velikog dijela Hrvatske na njegovo imenovanje na najviše mjesto u Srpskoj pravoslavnoj crkvi može mu biti potvrda da je uspio u tome svome naumu i da mu je Zagreb, tj. Hrvatska uzvratila ljubavlju koju joj je ponudio tada već na prvom koraku. Što se to dogodilo da su se Hrvatska i jedan mitropolit Srpske pravoslavne crkve “voljeli javno”? Osobito kada se ima u vidu da su odnosi Srpske pravoslavne crkve s početka 90-ih i kasnije bili opterećeni bremenom ratnih godina, tj. otvorenim stavljanjem SPC-a na stranu Slobodana Miloševića i agresora na Hrvatsku.

Sjećamo se da su s početkom agresije na Hrvatsku svi episkopi i najveći dio pravoslavnog svećenstva napustili Hrvatsku dajući pritom legitimitet agresoru i nadajući se brzom povratku nakon sloma hrvatske obrane. No to se ipak, kao što znamo, nije dogodilo. I nakon niza godina provedenih izvan svoga sjedišta, u Zagreb se vratio mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan (Pavlović) s potpuno drukčijom retorikom od one u ratnim godinama. Njegov je povratak de facto značio priznavanje upravo onoga zbog čega je otišao, a to je suverenost i samostalnost hrvatske države, s kojom se vrh SPC-a nije mogao pomiriti prvih godina.

DARKO PAVIČIĆ Porfirije će dati poticaj za hrvatsko-srpske odnose

Od ratnog mitropolita on je postao mitropolit mirotvorac. I samo bi bezumnik odbio tu prihvaćenu ruku pa je hrvatska strana za njegovih posljednjih godina upravljanja Zagrebačko-ljubljanskom mitropolijom našla sugovornika i partnera za dijalog. U tome su se odnosu i jedna i druga strana dobro osjećale pa su na neki način priredile teren za Jovanova nasljednika. On se u pravome svjetlu dogodio upravo u dolasku Porfirija (Perića) na čelo Zagrebačko-ljubljanske mitropolije. Vladika Porfirije, osim simboličnih riječi otvorenosti s početka ovoga teksta, vrlo je brzo pokazao da svojom intelektualnom širinom i duhovnošću vješto slama barijere i brzo gradi mostove na sve strane.

Za njegovim stolom znali su se naći ljudi posve oprečnih političkih stavova, vjernici i nevjernici, pravoslavni i katolici. Porfirije ih je revno okupljao, baš kao što se s osmijehom zaustavljao u razgovoru sa svakim Zagrepčaninom koji bi ga pozdravio dok bi hodao Ilicom ili Cvjetnim trgom. Epizoda s pjevanjem četničkih pjesama u Chicagu trebala je već u samome startu srušiti sliku te njegove otvorenosti i došla je kao naručena i za radikale u Srbiji i za radikale u Hrvatskoj, jer je za jedne bio premalo četnik, a za druge previše četnik. No Porfirije po svome habitusu nema nikakve veze s četništvom, a u obraćanju javnosti objasnio je nehotične okolnosti toga čikaškog tamburanja.

The Serbian Orthodox Church got its 46th patriarch,  and it is the Metropolitan of Zagreb-Ljubljana Porfirio.

Srpska pravoslavna crkva dobila je svog 46. poglavara, a u pitanju je mitropolit zagrebacko-ljubljanski Porfirije. SILVIJE TOMAŠEVIĆ S Porfirijem na čelu SPC-a bliži je papin pohod Beogradu

S katolicima i Katoličkom crkvom u Hrvatskoj uspostavio je dijalog na više razina. Od one kad se pojavio na dočeku sv. Leopolda Mandića u zagrebačkoj katedrali do sudjelovanja u ozbiljnim ekumenskim razgovorima s biskupima, koji su najčešće išli u posve drugome smjeru od onoga koji je zagovarao ondašnji vrh SPC-a predvođen patrijarhom Irinejem. Jedna od tih razlika između Porfirijeva i Irinejeva stava bolno je pitanje za hrvatske katolike o blokadi kanonizacije kardinala Stepinca, na kojoj je Irinej inzistirao, a Porfirije to tretira kao interno pitanje Katoličke crkve u koje se SPC ne treba miješati.

Hoće li tako ostati i dalje, nakon što je od mitropolita postao patrijarhom, vidjet ćemo. No, ako su mu nastupne besjede, kao ona kad je postao mitropolit u Zagrebu i ova sad kad je postao patrijarhom u Beogradu, odrednice za buduće djelovanje, onda katolici i Hrvatska i dalje mogu biti optimistični i radosni jer je prošloga tjedna na ustoličenju patrijarh Porfirije Hrvatsku nazvao svojom “drugom domovinom“. S kojom će se i dalje, kako zasad izgleda, voljeti javno.

Samobor: Predsjednik HGK Luka Burilović posjetio tvrtku Nord Product
SVE POZNATIJI HRVATSKI PROIZVOĐAČ
Hrvatske mobilne kuće izdrže na -25°C, a izvoze ih i u Skandinaviju: 'Sve je domaći proizvod'
Pevex
BICIKL U PROMETU
Infrastruktura i edukacija kao preduvjet za razvoj biciklističke kulture u Hrvatskoj
  • Avatar Dalmatinka.
    Dalmatinka.:

    vjera, nada i ljubav ❤ su najvece vrline krscana....dragi Porfirije, molit cemo se za tebe, da ostanes vjeran svome pozivu i ne podlegnes volji politicara i mocnika, nego samo volji Bozjoj ...volimo te ❤ i radosno virujemo da ces u tome i uspiti

  • vadis1:

    Patriarh Porfirije je pravi izbor za SPC. Dobar je covjek, duhovnik i vrhunski intelektualac!

  • Avatar Maja.
    Maja.:

    Gosp. Pavičiću, nema potrebe za uljepšavanjem. Protok vremena ili nečija želja (ili žaljenje (upitne iskrenosti) ) ne mogu promijeniti činjenice. U Vašoj kolumni niste ni jednom riječju spomenuli o kojem se to agresoru radi. Samo riječ - agresor; neki nedefinirani ... prikaži još! subjekt. Je li teško napisati, s obzirom da je to činjenica, a ne uvrjeda, da se radi o Srbiji (i njenim satelitima)? Zašto je to našim neovisnim (a vjerovat ću da to i jeste) novinarima teško (iz)reći? Bojite li se da ćete nekoga uvrijediti time? Što se tiče teme kolumne, jako je "pohvalno" kada jedna crkva i njeni pastiri, napuste svoje stado, pogotovo u ratu. Mene bi bilo/a sram(ota). Je li to crkva? I još kršćanska. Nisu oni (SPC (posebno njen vrh), time ni SPC u Hrvatskoj, izuzev, možda, vrlo rijetkih paroha) bili nikakvi mirotvorci; ni tijekom rata ni nakon rata, već su se pokunjeno vratili i priznali Hrvatsku, kao neovisnu i samostalnu državu, jer nisu imali (drugog) izbora (nakon Oluje). A, ne jer su "uvidjeli" svoj grijeh. Bojim se da ga ni dan danas ne žele uvidjeti, mnogi od njih. Teško Srpskom narodu s takvom crkvom. Iskreno se nadam da će im novi patrijarh biti bolji nego njegovi prethodnici, i da će njima, pod njegovim duhovnim vodstvom, biti bolje (u duhovnom) smislu, ali nisam u to sigurna. Ne zbog samog patrijarha jer mi se ne čini, uopće, loš (iskreno se nadam), već zbog ostalih silnica u SPC-u, koje, nažalost, potežu i odnose prevagu na krivu (lošu) stranu. S poštovanjem, Vaša redovna čitateljica.