Kako će istraživati saborsko istražno povjerenstvo za Agrokor? Tako što će zaobići svu odgovornost politike, to jest HDZ-a i SDP-a, njihovih dužnosnika i njihovih vlada. Zašto? Zato što ga je izabrala politika, to jest SDP i HDZ. Zašto će odluke Ustavnog suda uvijek biti po volji politike, to jest HDZ-a i SDP-a?
Zato što je ustavne suce izabrala politika, to jest SDP i HDZ, a među njima je podosta bivših ministara i drugih dužnosnika tih dviju stranaka, pa i sudionika velikih afera ili onih koji su se kompromitirali na druge načine, a neki su u javnosti služili za sprdnju. Tko se zapošljava u vodstvima velikih i malih državnih tvrtki, u institucijama i različitim službama, postavlja na odgovorna mjesta u državnim medijima? U prvom redu “zaslužnici” iz HDZ-a i SDP-a, ili njihovi izabranici i pouzdanici, ovisno o tome koja je stranka na vlasti.
Politika, odnosno SDP i HDZ ovu zemlju pretvaraju u svoje vlasništvo, guše njezinu pamet, ograničavajući je na svoju ograničenost, svoju samovolju i svoj izbor.
Nikome osim političarima dviju najmoćnijih stranaka nije jasno, na primjer, zašto su suci Ustavnog suda Josip Leko i Ingrid Antičević Marinović iz SDP-a ili Miroslav Šeparović i Davorin Mlakar iz HDZ-a, a ne neki drugi uglednici koji su se dokazali svojim radom i djelima. Atentat je na logiku, inteligenciju i stručnost činjenica da su suci Ustavnog suda postali uglavnom zato što su bili istaknuti stranački ili državni dužnosnici.
Bili su u vlasti, lijevoj ili desnoj, koja je iza sebe ostavljala moralno i materijalno opustošenu zemlju, pa kako su onda zaslužili čast da budu suci Ustavnog suda? Po čemu su za članove istražnog povjerenstva za Agrokor kvalificirani, na primjer, Gordan Maras iz SDP-a, Josip Borić iz HDZ-a ili Nikola Grmoja iz Mosta? Baš ni po čemu osim po stranačkoj pripadnosti, a posrijedi je najteži i najkompleksniji gospodarsko-politički slučaj u samostalnoj Hrvatskoj koji zahtijeva iznimnu sposobnost.
Što o Agrokoru – neka mi se oprosti, nije riječ o omalovažavanju nego o prosuđivanju spremnosti za određeni posao – mogu istražiti provincijski nastavnici Grmoja i Borić? Ne znači li predlagati te ljude u Saboru za tako odgovorna mjesta pa ih i izabrati, izrugivanje naciji? Kad je riječ i o izboru ustavnih sudaca i o povjerenstvu za Agrokor kopiraju se politički, partijski kriteriji za kadrove iz komunizma, s time što se u trgovini zadovolje dvije stranke prema njihovoj snazi.
Ta potpuna nebriga o sposobnosti za vrhunske zadatke čista je partizanija, u kojoj se svuda mogao postaviti svatko. HDZ i SDP su dvije komunističke partije koje se dogovaraju, a Andrej Plenković i Davor Bernardić su partijski sekretari. Ako tako u svim područjima partijac bira i gura partijca, pokvarenjak pokvarenjaka, nesposobnjaković nesposobnjakovića, onda će Hrvatska i dalje propadati, i stručno, i materijalno, i moralno.
Treba žaliti za predsjedničkim sustavom, za vremenom u kojemu je Tuđman oko sebe imao kadar neusporedivo sposobniji od kadra u svim vlastima poslije 2000. godine, u kojemu je predsjednik države imao visoke kriterije po kojima su onda vrednovani i ljudi u politici. Možemo se poslužiti i statističkim podatkom – unatoč tome što su neki dužnosnici bili izrugivani zbog promaknuća iz vozača u političkog značajnika, nijedna vlast poslije Tuđmanove nije ni izbliza imala toliko doktora znanosti, sveučilišnih profesora i autoriteta za određenu djelatnost. Pitam se imaju li, na primjer, suci Ustavnog suda neki osjećaj grijeha što su na ta mjesta došli samo zato što su bivši političari. Zacijelo nemaju. Krleža je napisao – glupost je samosvidljiva, a mogli bismo reći da je takav i karijerizam.
Cijeloj javnosti Ingrid Antičevića Marinović služila je za sprdnju zbog svoga engleskoga a spominjala se i u povodu nekih afera, dok je Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, priznao da je ispit iz ustavnog prava položio s najnižom ocjenom, dvojkom. Uz neke afere vežu se imena još nekih sudaca. Tako u instituciji koja treba biti posljednja zaštita zakonitosti i Ustava sjede osobe kojima ona štiti tamnine u karijeri. Pokojni, legendarni Šime Đodan je izjavio: “Iznad Sabora je samo Bog!”
No Bog je toliko iznad, toliko daleko, da Hrvatski sabor i njegove zastupnike nimalo ne dotiče i ne prosvjetljuje. Ima još jedna slavna, Starčevićeva krilatica – “Bog i Hrvati”. Ali kraj ovakva SDP-a i HDZ-a, kraj ovakvih političara, ni Bog nam ne pomaže.
Hej,Maras i Grmoja su u tom jadnom istraznom povjerenstvu !!! Pa ljudi su sinonim za ljudsku glupost i mlacenje prazne slame.Bero poimenice nabraja tko sve treba odgovarati vezano za Agrokor.Nitko u Hrvatskoj da se nađe i dečku objasni da je formirano Povjerenstvo na nivou Sabora a ne Sud Partije.A jadni ti smo mi.....