Ne bi li se domoljublje, koje je Ranko Ostojić dokazao u Domovinskom ratu, trebalo očitovati i tako da kao saborski zastupnik i političar u inozemstvu iskaže barem minimum lojalnosti prema svojoj zemlji i njezinim institucijama. Ne bi li i u politici, čak i među neistomišljenicima, trebao vrijediti temeljni obiteljski princip o izbjegavanju iznošenja, a kamo li ne i produkcije tobožnjeg “prljavog veša” izvan vlastitog doma. Ne bi li političar trebao imati osjećaj za bitno, a to je da je na dan pada Vukovara, obuća žrtava rata u Srbiji nazvana “ustaškom”. I ne bi li političari u inozemstvu trebali izbjegavati dodvoravanja s izjavama koje domaćini žele čuti te se olako ne razbacivati kritikama hrvatskih državnih institucija, bile opravdane ili ne i ma tko ih predstavljao.
K tomu, zanemarimo je li baš bivši ministar unutarnjih poslova koji je ne tako davno ishitreno zapodjenuo carinski rat sa Srbijom zbog nesuglasica oko migranata, relevantna osoba za dijeljenje lekcija kako političari trebaju voditi računa što govore. Čak i kad je povod tako snažan kakav je Ostojić našao u vukovarskoj izjavi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, kako će još “puno vode proteći Dunavom prije nego Hrvatska i Srbija mogu govoriti da su prijateljske države” te dodala “ali, to ne znači da ne možemo razgovarati”. Ostojić je na upit novinara kao gost nevladine udruge u Sarajevu zaključio kako bi političari morali biti odmjereniji u istupima u kojima govore o odnosima sa susjednim državama, te da predsjedničina izjava ne predstavlja “doprinos gradnji dobrosusjedskih odnosa”. On to nikad ne bi rekao.
Svatko ima pravo na stav, ispravan ili pogrešan, pa i Ostojić koji očigledno smatra da ta predsjedničina izjava vraća korak unazad mukotrpno građene i tankoćutne odnose Hrvatske i Srbije. Možda je za raspravu, ali zanemarimo i to, je li predsjednica izjavila nešto bitno drugačije nego srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koji voli reći “ne moramo se voljeti, ali možemo razgovarati”. Na koncu, briga nas za tuđe, mi želimo da naši političari u našem interesu budu bolji, a interes nam je da budemo dobri sa susjedima. Stoga ćemo za ovu prigodu izbjeći i analizu svježih doprinosa srbijanskog vrha gradnji dobrosusjedskih odnosa s Hrvatskom, a kamo li spominjati njihovu agresivnu prošlost i četništvo njihova predsjednika na hrvatskom teritoriju. Ono na što se ovdje treba fokusirati to su dvostruki kriteriji.
Dakle, kad strani novinari pitaju našeg saborskog zastupnika Ranka Ostojića da prokomentira izjavu predsjednice koja podrijetlo vuče iz suprotnoga tabora, onda on blagoglagoljivo daje oduška svojim kritičkim strastima. Međutim, kad su ga hrvatski novinari kao ministra pitali što misli o izjavi predsjednika hrvatske Vlade Zorana Milanovića koji je o Srbiji i Srbima na druženju s braniteljima rekao: “Nažalost to je šaka jada koja već više od 150 godina ne zna bi li išli u Makedoniju, Vojvodinu, Bosnu, Hrvatsku, Bugarsku...” onda je licemjerno šutio o tomu da političari uvijek moraju izuzetno paziti što govore.
Što je uzgred odličan savjet za Gordana Marasa koji se upravo obrušio na kolumniste koji obezvrjeđuju rad povjerenstva za Agrokor, pa se kao potpuna neznalica uhvatio usporedbi dnevnih novina, portala i svoga Facebooka zaključivši kako će više ljudi pročitati njegov post nego tekst kolumnista s kojim se obračunavao. Nije li onda glupo baviti se nečim što se navodno ne čita!? Uostalom, zna li Maras da su i najveće gluposti nerijetko (naj)čitanije, ali da to ne znači i kako netko cijeni njihove autore. A kad već govori o povjerenstvu, ne treba ga čuditi odnos prema povjerenstvu koje je od početka postavljeno naglavačke jer u njemu kao istražitelj sjedi upravo on, koji bi i sam trebao biti predmet istrage, premda minorni.
Također, nije li impresivno da na povjerenstvu o Agrokoru toliko inzistira baš on, koji se kao beba zvečki, veselio kad je 2014. Ivica Todorić preuzeo Mercator. Govoreći o velikom poduzetničkom uspjehu rekao je kako je to “veliki uspjeh i hrvatskog gospodarstva”. Tako je govorio veliki ministar, dok je guverner HNB-a Željko Rohatinski, prema svjedočenju na Marasovu povjerenstvu, istodobno savjetovao Todorića da ne čini tu grešku, a slovenski sindikati govorili su kako je riječ o “katastrofalnoj greški, jer je Agrokor tvrtka s više od 2,5 milijarde eura duga i potpuno je nelikvidna”, kako je objavio portal Index.
To su znali slovenski sindikalisti ali ne i hrvatski ministar koji sad kao glavni istražitelj otkriva “toplu vodu” o Todorićevim vezama s politikom i uporno inzistira na utvrđenju, kako kaže, istine o krivnji Dalić, Ramljak, Marića... Dakle, čitajte “inspektora” Marasa jer on ne pazi što govori!
Pogledajte i video o usponu i padu Todorićevih:
derehtur sa pokojne bijelolasice..kakav cirkusant!