Vaterpolist Anđelo Šetka (28) ne miče se od jadranske obale. Nakon splitskog Jadrana i kotorskog Primorca (s kojim je osvojio Euroligu), 2011. skrasio se u riječkom Primorju. I tu doživljava zvjezdane trenutke karijere. Postao je član hrvatske reprezentacije i s njom već osvojio dvije medalje: mediteransko zlato i svjetsku broncu.
U sastavu je bio i na utakmici Svjetske lige s Mađarskom u Šibeniku, kada smo izgubili na peterce.
Klubovi iz Srbije kvaliteta više
– Izgubili smo u sjajnom ozračju i zbog toga nam je bilo jako teško, pogotovu zbog publike koja nas je cijelo vrijeme bodrila. Cijelu smo utakmicu kontrolirali rezultat, oni ni u jednom trenutku nisu bili u vodstvu, ali na kraju smo poraženi na peterce i ostao je taj gorak osjećaj poraza. Ali tako je to u sportu, treba izvući pouke i krenuti dalje - kaže Šetka.
Očekujete li da ćete biti u sastavu reprezentacije i na EP-u u Budimpešti? I kakvom se rezultatu nadate?
– Teško mi je reći hoću li biti u sastavu, ja se samo nadam, a izbornik odlučuje. No, svatko tko ode u Budimpeštu zasigurno će dati maksimum jer poseban je osjećaj kad igrate pod državnom zastavom. Očekivanja javnosti su, kao i obično kad je riječ o vaterpolskoj vrsti, najveća, borba za medalju. Nadam se da će se ta očekivanja i ostvariti.
Kako ste uopće počeli s vaterpolom?
– U drugom razredu osnovne škole počeo sam trenirati plivanje. Nakon godinu i pol zasitio sam se plivanja i - kako su me oduvijek privlačili sportovi s loptom - prebacio se na vaterpolo. Jedno sam vrijeme paralelno s vaterpolom trenirao i nogomet, ali ipak je prevagnula voda.
Četiri godine proveli ste u kotorskom Primorcu. Kako vam je bilo, jeste li imali kakvih neugodnosti?
– Moram naglasiti da su me ljudi u Kotoru jako dobro prihvatili i od početka sam se osjećao kao kod kuće. Nikada nikakve neugodnosti nisam doživio. Stekao sam prijatelje za cijeli život. Često sam išao u katoličku katedralu svetog Tripuna, koja je iznimna građevina.
Je li došlo vrijeme da Primorje osvoji hrvatsku i europsku krunu?
– Nadam se da je došlo vrijeme da s Primorjem preskočimo još tu jednu stepenicu. Svi treniramo zato da budemo najbolji, no u sportu nikad ne možete biti sigurni. U tome i jest draž sporta. I naši protivnici isto tako treniraju i žele biti najbolji. Imamo kvalitetnu momčad koja je spremna za najveće dosege i ja se nadam da ćemo ispuniti očekivanja u klubu i gradu Rijeci.
Što mislite o regionalnoj ligi u koju bi bili uključeni i srpski klubovi?
– Regionalna liga s klubovima iz Srbije čini mi se dobrom idejom. Dobila bi se kvaliteta više i zasigurno bi više ljudi bilo zainteresirano za češći dolazak na kvalitetne utakmice. Praktično bismo svaki vikend mogli uživati u derbijima.
Pelene? To vam dođe spontano
Bili ste i fotomodel?
– Zapravo ni sam ne znam kako sam postao modelom. Još dok sam igrao u splitskom Jadranu, ljudi iz NY Timesa stupili su u kontakt s klubom i izrazili želju fotografirati nas nekoliko za jednu svoju modnu kampanju. Na kraju je ispalo super, a mi smo završili na stranicama New York Timesa.
U kolovozu prošle godine dobili ste sina Luku. Jeste li naučili mijenjati pelene?
– Biti otac predivan je osjećaj. To je teško dočarati dok vam se ne dogodi. A pelene? To mi je došlo spontano i nije mi predstavljalo nikakav problem.
