Subota 3. studenoga
Je li se Pupovac odrekao beogradskog stava o ratu?
Kad bi se s Pupovca medijska pozornost barem djelomice preusmjerila na nevolje srpskog stanovništva u Hrvatskoj, bit će da bi se za te ljude i njihova sela, među kojima ima onih bez struje i vode, nešto učinilo. Ali koga briga u politici i javnosti za srpsko stanovništvo, a ni hrvatsko nije u većoj milosti. Sada se mediji pitaju hoće li vođa Srba u Hrvatskoj bili u Koloni sjećanja u Vukovaru, sam on kaže da mu je želja “otići zajedno sa svima iz srpske zajednice” koji s njime “već godinama rade na pomirenju i na tome da se utvrdi istina o nestalim Hrvatima i Srbima, koji godinama rade na tome da se poklonimo, mi Srbi hrvatskim žrtvama, a nadam se sutra i Hrvati srpskim žrtvama. Da na taj način stvorimo kulturu sjećanja zasnovanu na kulturi mira”. Lijepo rečeno, nema što! Samo kad se iza tih riječi ne bi krila ista stajališta o ratu kakva ima Beograd, iste optužbe za genocid u Oluji, isto izjednačavanje žrtve i agresora, i kad ih ne bi izgovorio čovjek koji je izjavom o 11.000 prekrštene srpske djece poticao na srpske zločine. Vukovarski ratnici i političari “odrekli” su se tih uspomena o Pupovcu pa nemaju ništa protiv njegova dolaska u herojski grad, no je li se odrekao i on?
Nedjelja 4. studenoga
Talijani se bez posljedica mogu ‘družiti s prošlošću’
U Trstu je na stotu obljetnicu talijanske pobjede u Prvom svjetskom ratu marširalo nekoliko tisuća neofašista – aktivista, militanata i simpatizera stranke CasaPound, obožavatelja Mussolinija, D’Annunzija i američkog profašističkog pjesnika Pounda, po kojemu su nazvali svoj pokret. Došli su iz cijele Italije, a na čelu kolone nosili su D’Annunzijevu zastavu Rijeke s jednoglavim orlom, zastavu Dalmacije s tri venecijanska lava i zastavu Istre. Nije zbog toga primijećeno neko osobito uzbuđenje ni u Rimu ni u Bruxellesu. Talijani su velik narod, brojem 15 puta veći od nas i u EU neusporedivo značajniji i utjecajniji pa se bez posljedica mogu kadšto družiti sa svojom zločinačkom prošlošću u kojoj su Hrvatima nanijeli nezapamćena zla te ih se ne bi skanjivali učiniti ni u budućnosti. Nedavno se u Europskom parlamentu rapravljalo o rastu “desnog ekstremizma” i “opasnosti od fašizma” u Europi, a član vladajuće La lige u Italiji ekstremist Borghesio rapravu je o fašizmu koja se vodi tako dugo nakon Drugog svjetskog rata nazvao grotesknom. Tamo je češki zastupnik zbog marginalnog “veličanja ustaštva” neusporedivog s fašističkim marševima u Italiji prozvao i Hrvatsku, hrvatski zastupnici nisu mu odgovorili. Veliki Talijani marširaju i ismijavaju EU, a mali Hrvati šute.
Ponedjeljak 5. studenoga
Palmi i Bandiću nevolje naroda ne ostavljaju trag
Nekoliko sam puta pisao o njihalu Bandićevih političkih ljubavi koje se klati od desnice, ultradesnice pa i ustaštva do ultraljevice, ljevice pa i četništva. Još ne prestaju reakcije na njegov susret u Zagrebu s negdašnjim suradnikom poznatog ratnog zločinca i kriminalca Željka Ražnjatovića Arkana (s kojim je i osnovao stranku), predsjednika Skupštine Jagodine u Srbiji, Draganom Markovićem Palmom. Mediji podsjećaju da su Palma i Bandić vrlo slični po populizmu, po pomaganju sirotinji, po ucjenjivačkom koaliranju s vlastima sa dva-tri zastupnika, po podizanju spomenika svojoj veličini (Bandić – gradnja fontana, Palma – gradnja zoološkog vrta) itd. Otkud taj nedostatak obzira prema svojem narodu koji bi Palmi zbog njegove prošlosti zauvijek zabranio ulazak u Hrvatsku? Otud što u mentalitetu i moralu mnogih političara, u prvom redu obuzetih sobom, svojom karijerom, interesima i sklonošću javnim spektaklima, nevolje i stradanja naroda ostavljaju površne ili nikakve tragove pa u svojoj razularenosti nemaju prepreka. Pa ipak postoji jedna utješna razlika između Balkanca Palme i “zapadnjaka” Bandića – Palma se pohvalio da su ulice Jagodine čiste od pikavaca i homoseksualaca dok je “peder” Bandić u dobru s homoseksualcima.
Utorak 6. studenoga
Svijet žali Daghija, ali guta krvoločne sportove
Sportovi su plemenite vještine, uglavnom su nadmetanja koja oponašaju ratovanje, metafore u kojima publika uživa jer je privlače ratovi i njihovi junaci koji su za narode bili sudbonosni pa su tako i metafore opstanka. Ali postoje i ubilački sportovi koji nisu slike rata nego rat sam, nisu metafore nego bitka u kojoj je cilj onesposobiti protivnika pa i toliko da može izgubiti život. To se dogodilo tajlandskom boksaču talijanskog podrijetla Christianu Daghiju kojeg je protivnik brutalno nokautirao a nekoliko dana poslije kome je umro. Sad ga cijeli svijet žali, ali u tom svijetu gledaju se te krvoločne borbe koje pune velike dvorane i stadione i borcima i organizatorima donose milijune. Naravno, bilo bi uzaludno zahtijevati da se takvi sportovi zabrane, ali je ljudski upozoravati na njihovu neljudskost.
Srijeda 7. studenoga
Ne udara desnica na vlast, nego vlast na državu
Istodobno s premijerom Plenkovićem napala je predsjednicu Kolindu ministrica Burić, jer je odustala od sudjelovanja na konferenciji u Marrakechu o sporazumu o migracijama, premda ga je prije podupirala. Te tvrdi da on ne obvezuje zemlje da prihvaćaju migrante, da se odnosi samo na legalne migrante i da neće izazvati velike migracije. Predsjednica joj je žestoko odgovorila, jer njezino ministarstvo, koje je bilo “nositelj svih zadaća i koordinator pregovora” o tom sporazumu, o njemu nije obavijestilo javnost. Ali zašto se sporazum, zbog kojeg se događa “udar desnice” na vlast, uopće nameće? Jer, države su pravno uređene i ne trebaju im zakoni nad zakonima. A od potpisnica se zahtijeva da se osigura infrastruktura za prihvat većeg broja migranata, obrazovanje djece, ista radna prava kakva imaju domaći radnici, zdravstvena zaštita, spominje se i mogućnost da ilegalne migracije postanu legalne, naseljavanje zbog klimatskih promjena i siromaštva, pa čak i kazneni progon zbog nesnošljivosti prema migraciji i zbog govora mržnje. I dok SAD, Mađarska, Australija, Austrija, Češka, Poljska... odbacuju sporazum, Plenković i društvo padaju u novi zagrljaj europskim i svjetskim gazdama, a predsjednica – bi ne bi. Nije riječ o udaru desnice na vlast, nego o udaru vlasti na državu.
Četvrtak 8. studenoga
Ljevičari nisu uspjeli s ocrnjivanjem Trumpa
Koje razočaranje ljevičara u svijetu i u Hrvatskoj! Na američkim izborima Trump nije doživio poraz kakav su očekivali. Istina, demokrati će imati većinu u Predstavničkom domu, ali su republikanci zadržali Senat. Oporba je dobila mogućnost da spriječi neke Trumpove poteze i zakone, ali njegov položaj nije nimalo poljuljan. Pa će i ubuduće trebati napuhavati “razloge” za njegov pad koje ljevičari objavljuju tako reći svaki dan. Nevjerojatan je nesklad između te nesnošljivosti i mržnje prema američkom predsjedniku i potpore koju mu je i na ovim izborima dao američki narod. Pokazalo se da su gospodarstvo koje cvate i obrana američkih nacionalnih interesa mnogo jači od ocrnjivanja Trumpa, nezapamćenog u povijesti odnosa javnosti prema nekom državniku u Americi i svijetu. Nedavno je jedan lijevi hrvatski portal objavio tekst u kojem se mimo svih novinarskih pravila i morala Trump optužuje već u naslovu – “Trumpova opsesija Sorosem se nastavlja; sad tvrdi da financira migrantske karavane koje stižu iz Srednje Amerike”. Nije Trump ni prvi ni jedini koji je za takve i slične nepodopštine upro prstom u međunarodnog smutljivca Sorosa, ali on mora biti kriv. To ljevičarsko “mora” od Francuske revolucije do danas pokosilo je tolike ljude i posve izvrnulo moralne kriterije.
Petak 9. studenoga
Karlovački hodočasnici, sretan vam put!
Danas u Međugorje putuje 2300 članova HDZ-a iz Karlovačke županije koje vodi župan Damir Jelić. Jedne su se lijeve novine u naslovu pitale “Tko će to platiti?”, ali u članku same odgovaraju: “Hodočasnici će put i smještaj platiti samo sto kuna. Dio će navodno dopuniti stranka, a dio donatori i sponzori, čija imena još nisu objavljena.” Ljevičari su nesnošljivi prema Jeliću i zbog dosadašnjih hodočašća koja je vodio kao gradonačelnik Karlovca, zbog čestog isticanja svoje vjere i nekoliko vjerskih knjiga koje je objavio. Ta nesnošljivost dolazi iz istog miljea u kojem su organizirana, na primjer, hodočašća na Titov grob u Kući cvijeća u Beogradu, pohodi “putevima revolucije” i slična odavanja počasti svetinjama izraslim na teroru, kakvih počasti ima i danas u Kumrovcu i okolici. I od hodočašća u Međugorje razlikuju se po tome što su bile obveza i što nitko protiv njih u javnosti nije smio zucnuti. A Jelić pa dakle i oni koje vodi u Međugorje ne valjaju ne samo zbog toga hodočašća nego i što su uopće vjernici “poznati” po zlu, jer ističu svoju vjeru i objavljuju vjerske knjige. Kao što znamo, čudo u Međugorju komunisti su pozdravili uhićenjima, suđenjima i zatvorima, a tragovi tog pozdrava vide se i danas. Hodočasnici iz Karlovačke županije, sretan vam put!
Ne vrijedi im pricat moj Ivkosicu da samo Mađarima mozemo vjerovati.Svi ostali oko nas - nisu nam prijatelji.Narocito to nije Italija. Umjesto da jacamo pomorske snage mi bacamo milijarde kuna na sanaciju propalih brodogradilista u koja ce onda uci talijanski kapital. Hrvatska je politicka "Alisa u zemlji cuda". Drzava bez nacionalnih i narodnih interesa,drzava bez trunke samopostovanja. Pogledajmo kako "varniči" izmedju Italije,Grcke i Turske oko Cipra. Sporna su plinska polja,koja crpi talijanski Eni,a na koja prava polazu i Turska i Grcka.Pa su sve tri strane u ciparske vode uputile fregate. I Grcka i Italija i Turska su u NATO,a drza se na nisanu. Zamisli te kad mi postanem ozbiljna zemlja i odlucimo proglasiti iskljucivi gospodarski i ribolovni pojas? Kad krenemo crpiti ugljikovodike iz istocnog Jadrana? Da li ce nam onda Italija biti naklonjena??Svima smo dobri, dok smo "najgori pose".Pokusajmo bit drzava,pa da vidite tko su Talijani i Nijemci.