Otkako je otišao s pozicije predsjednika Sabora, čelnik Mosta, a sad i potpredsjednik Sabora Božo Petrov, nije toliko vidljiv u javnosti, no to, tvrdi nam on, ne znači da se odmara, već se posvetio izradi konkretnih politika koje, naglašava, zahtijevaju vrijeme, koncentraciju i strpljenje. Ovo je prvi put da je Most u oporbi, a posljednjih su tjedana, ako se prati njihov rad u parlamentu, sve žešći kritičari određenih Vladinih mjera. Istodobno, nude rješenje za otkup Ine, izmjene Ovršnog zakona, nude prijedlog za nastavak isplate dokupljenih mirovina. Petrov nam je otkrio zašto su tek sad ustali protiv Zakona o koncesijama, što misle o aktualnim temama, ali i budućim planovima Mosta.
Most se prilično angažirao protiv Zakona o koncesijama, no niste li taj zakon kao dio vladajućih u prvom čitanju podržali?
Na prvo čitanje po pravilniku ne možete uputiti primjedbe i amandmane pa smo nakon prvog čitanja uputili primjedbe na konačan prijedlog. U međuvremenu se dogodio i Zlatni rat, problem u kojem smo vidjeli da takve zakone treba još više pooštriti kako se ne bi događalo da lokalni šerifi javnim dobrom upravljaju onako kako oni žele.
Što loše donosi taj zakon?
Zakon o koncesijama donesen je potajno i ishitreno, i to, zamislite, dan nakon objave arbitražnog pravorijeka u sporu sa Slovenijom. Na dnevni red u Saboru izglasavanje toga kapitalnog zakona stavljeno je manje od sat vremena prije početka sjednice. Bilo je jasno da se događa nešto opasno i da se to pokušava prikriti od očiju javnosti. Opasnost Zakona o koncesijama leži u legalizaciji grabeži dvaju temeljnih općih dobara: izvora vode i morske obale (plaže). Sjetite se afere s plažom Zlatni rat na Braču gdje je mimo lokalne zajednice koncesija za plažu dodijeljena jednom tek osnovanom i sumnjivom poduzeću. Zakon o koncesijama to legalizira, ali ide i dalje. On dopušta da koncesionar stavi koncesiju pod hipoteku. Zbog toga se otvara mogućnost i da banke kao vjerovnici preko založnog prava dođu do plaže ili izvora vode i da ga zatim bez ičije kontrole dodjeljuju kome hoće. Ponavljam, govorimo o izvorima vode i obali, riječ je o temeljnim resursima! Zanimljivo je i opasno da se tim zakonom baš u vrijeme krize u Agrokoru uređuju koncesije na izvorima vode ako su koncesionari u stečaju. Je li to slučajno ili se taj zakon odnosi na izvore vode kojim upravlja Jamnica i druga poduzeća iz sustava Agrokor? Još se i dodatno konstruira lažna fama da je to obveza prema EU i da već kasnimo pa se pod tom krinkom donose zakoni kojima se otuđuju temeljna javna dobra!
Kako se to može spriječiti?
Zakon o koncesijama posredno otvara put privatizaciji mnogih drugih javnih dobara. Ovdje nije riječ samo o zakonu koji uređuje pomorsko dobro. Otvara se mogućnost privatizacije niza javnih dobara poput voda i poljoprivrednog zemljišta, što nas posebno zabrinjava. No, kakve su stvarne namjere vladajućih, javnost se već može uvjeriti čitajući javno dostupne dokumente poput Nacionalnog plana razvoja luka koji je izradilo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. U tom dokumentu spominju se i koncesije na pomorskom dobru, a kao glavni problem u sustavu koncesija naše je Ministarstvo prepoznalo nemogućnost koncesionara da stječu pravo vlasništva na pomorskom dobru te da to javno dobro mogu opteretiti hipotekama!? Ako to nije dovoljan dokaz o onome što se sprema, svatko može pogledati i objavljeni nacrt novoga Zakona o komunalnom gospodarstvu u kojemu se izrijekom spominje prodaja udjela i privatizacija komunalnih društava i komunalnih usluga.
Zašto ste odlučili javno podržati branitelje koji prosvjeduju protiv divlje gradnje oko Plitvičkih jezera?
Zato što su otoci, obale, izvori vode, nacionalni parkovi, sva naša prirodna bogatstva naša budućnost. Most daje podršku akciji koju organiziraju branitelji, kao što uvijek dajemo podršku inicijativama koje pridonose općem dobru. S obzirom na sve negativno što se događa oko NP-a Plitvička jezera, zbog čega im prijeti i izbacivanje s liste UNESCO-a, postavlja se pitanje gdje je država i što rade njezine inspekcije?! Uljuđenoj državi ne priliči da narod mora organizirati prosvjedne akcije kako bi se zaštitio najveći nacionalni prirodni dragulj poput Plitvičkih jezera. Hoćemo li i tu sramotu uskoro legalizirati u kakvom novom valu legalizacije? Gdje je tu sustavna politika? Sve naše vlade, izgleda, samo legaliziraju štetne posljedice koje same prouzroče. Most se zalaže da se poštenim ljudima koji žive u nacionalnom parku ili na njegovim rubovima omogući normalan život, opstanak na tom prostoru i privređivanje povezano s tamošnjim prirodnim ljepotama, ali poštujući činjenicu da žive u jednom od najljepših hrvatskih prirodnih ambijenata.
Sad se borite za sve, a nedavno ste, što bi se reklo, bili u Vladi i imali alate da te stvari promijenite. Što ste tada radili?
Radili smo. Mostov ministar Slaven Dobrović radio je po istim smjernicama. Tako je nastao i izglasan je Plan gospodarenja otpadom unatoč svim otporima i pritiscima.
Hrvatsku zbog izlaska iz arbitraže sa Slovenijom i neprihvaćanja presude sada pritišću europske zemlje i institucije, iako vjerojatno ni same ne bi ostale u toliko kontaminiranu postupku. Kako je to moguće i što napraviti?
Most je svjestan da vrijeme prolazi i da se mora pronaći neko rješenje za hrvatske i slovenske ribare u Piranskom zaljevu, makar i provizorno, i to dok se spor konačno ne riješi. Ti ljudi moraju živjeti i privređivati, a politika im to mora omogućiti. Stoga je Mostov prijedlog da se u Piranskom zaljevu do postizanja konačnog dogovora uspostavi kondominij, odnosno koimperij ili privremena uprava do konačnog rješenja. Riječ je o institutu međunarodnog prava mora, poznatom već stotinama godina, koji omogućuje zajedničko korištenje cijelog Piranskog zaljeva i hrvatskim i slovenskim ribarima. To neće biti konačno rješenje jer je svaki centimetar mora vrijedan kao i centimetar kopna i trebamo obraniti vlastiti suverenitet. Za sada to može biti obostrano privremeni provizorij koji bi omogućio suživot te egzistenciju i našim i slovenskim ribarima, dok ne dokažemo da Piranski zaljev pripada Republici Hrvatskoj. Ispočetka je ovdje sve krivo postavljeno. Arbitražu je prvo kontaminirala hrvatska politika, i SDP-ova (sporazum Drnovšek – Račan) i HDZ-ova (koja je potpisala Sporazum o arbitraži). Oni su zbog prolaznih interesa trgovali hrvatskim teritorijem. Koliku je štetu hrvatska politika učinila, govori činjenica da je već u arbitražnom sporazumu bilo u cijelosti određeno kako arbitražni pravorijek mora glasiti: primjerice, slovenski pristup otvorenom moru (tzv. junction), pozivanje na kategorije koje nisu predviđene međunarodnim pravom, odustajanje od stroge primjene prava mora, žrtvovanje Piranskog zaljeva, itd. Međutim, arbitraža je za nas pravno neprihvatljiva zbog slovenske kontaminacije. Neprihvatljivo je i protupravno da se jedan od arbitara dogovara s pravnim zastupnikom bilo koje stranke u sporu, što je ovdje bio slučaj. Sada se pitanje arbitraže ne svodi samo na to tko koga pritišće ili ne pritišće. To je prije svega pitanje ima li Hrvatska vanjsku politiku, koji su joj ciljevi i je li ta politika dosljedna u provođenju tih ciljeva. Nažalost, sve ovo pokazuje da u igrama velikih mi, kao i obično, improviziramo. Niti znamo što su nam interesi, niti kako ih ostvariti. Podsjećam vas da i Njemačka i Nizozemska i druge zemlje u Sjevernom moru imaju međusobne granične sporove. Pitam vas bi li itko od njih prihvatio pravorijek arbitraže kad bi znao da se arbitar dogovara s jednom stranom. Jasno da ne bi! Takvo stajalište mora prihvatiti i međunarodnoj zajednici jasno izreći i Hrvatska.
Most nikada nije pretjerano govorio o svojoj viziji obrazovanja. Kako gledate na bitku za kurikularnu reformu i kakvo obrazovanje treba Hrvatskoj?
Naša djeca moraju imati najbolje obrazovanje. Sretna je slučajna okolnost da mladi ne čekaju da im politika propiše kako će se obrazovati i da današnje tehnologije povećavaju mogućnosti za učenje izvan škola koje još uvijek nisu prevladale neke zastarjele koncepte iz vremena Austro-Ugarske. Zbog svih opstrukcija koje se događaju htjeli smo pokrenuti inicijativu da se izdvoji ICT obrazovanje koje je budućnost i može biti jedan od temeljnih stupova gospodarstva kroz nekoliko godina. Htjeli smo tako provesti barem određeni dio reforme obrazovanja, dok svi ovi ratovi koje su umjetno proizveli i desni i lijevi ne prođu. Nažalost, oko kurikularne reforme podigla se velika ideološka galama kojom se prikrivaju kojekakvi interesi pri čemu se gubi svijest o onome što je bitno. Vode se neplodne rasprave o tome treba li dokinuti obrazovni sustav koji se svodi na puko memoriranje činjenica, je li vjeronauku mjesto u školi, hoćemo li imati zdravstveni odgoj i kakav i sl. Što se tiče Mosta, spomenut ću samo jedan primjer onoga o čemu mi promišljamo. Prije nekoliko dana objavljena je vijest da je Carnet objavio pojedine naslove obvezne školske lektire u obliku elektroničkih knjiga. To me istodobno razveselilo, jer se to konačno dogodilo, ali i rastužilo, jer se dogodilo tek sada i samo u jednom, zapravo efemernom dijelu. Mi u Mostu smatramo da postoji hitna potreba stvaranja elektroničkih obrazovnih sadržaja za mlade koji će ih uvesti u suvremeni svijet informacija i tehnologije i koji će poticati razvoj poduzetništva posebno kroz razne oblike slobodnog (open-source) softvera.
U zadnja dva mjeseca naglo ste od vladajuće stranke postali oporba, u međuvremenu su završeni i lokalni izbori. Gdje je Most danas, jeste li zadovoljni njegovim “statusom”?
Most ne postoji zbog vlasti ili da bi nekim vladao. Bit je Mosta pridonositi općem dobru i narodu, od prvog dana imamo svoje dostojanstvo, načela, kriterije i program od kojih ne odstupamo ni pod koju cijenu. Svima je jasno da je ostvarivati zacrtane ciljeve lakše iz pozicije vladajućih, međutim, ne želimo se spuštati ispod razine, niti želimo biti vladajući samo zato da bismo bili vlast. Mostovi rezultati evidentno su dobri – 2013. imali smo 4 županijska vijećnika, a sada ih imamo 77. To su činjenice. A o uspjehu Mosta i nezavisnih lista u lokalnim samoupravama govori i to da ovih dana samoproglašeni izborni pobjednici u najvećoj žurbi pripremaju zakonske izmjene usmjerene na to da se načelnici, gradonačelnici i župani učine nesmjenjivima i neodgovornima predstavničkim tijelima. Sve se to čini pod krinkom “stabilnosti“, a zapravo razotkriva stihiju, strah, nesigurnost i paniku u vladajućim partijama.
Kako ih mogu učiniti nesmjenjivima?
Pripremaju “lex šerif” po kojem oni ne mogu “pasti” ako im ne prođe proračun i to se mora spriječiti jer je to doslovno stvaranje šerifa i ukidanje demokracije.
Je li budućnost Mosta ugrožena u smislu suradnje s nezavisnim listama. Jesu li one i dalje uz vas?
Most počiva na dvije poluge. Prva je politička stranka, a druga platforma na kojoj okuplja nezavisne liste, pojedince i stručnjake različitih profila kojima je cilj opće dobro Hrvatske te dijele slična načela i program. I Most i nezavisne liste koje su s njim povezane, i dio su platforme, nakon posljednjih lokalnih izbora imaju bitnu, čak i nezaobilaznu ulogu, u većini županija i lokalnih sredina. Prošli izbori za Most i nezavisne liste predstavljaju odrastanje i izrastanje u nacionalnu stranku i nacionalnu platformu. Kao kriterij cijelo se vrijeme u javnosti nameće vlast i oporba. Međutim, želim da shvatite da mi ne funkcioniramo tako! Naš je cilj opće dobro i ostvarivanje zadanog programa kako god da se oni postižu i iz bilo koje pozicije.
Stipe Petrina, koji je svojedobno na vašoj listi ušao u Sabor, ovih je dana izjavio da bi u slučaju izbora Most opet išao s HDZ-om. Biste li mu dali treću šansu?
Most će se za iduće parlamentarne izbore pripremati kao opcija koja će okupljati nezavisne pojedince ili liste i sve one koje žele mijenjati stvari u Hrvatskoj. Vjerujem da ćemo zaslužiti dovoljno povjerenje građana jer smatram da se promjene moraju dogoditi ako želimo imati vedriju budućnost. Kakvi će biti rezultati izbora, to će odlučiti građani. Mi se nikad nećemo baviti predizbornim ili postizbornim kalkulacijama ni gatanjima, ali nećemo ići s onima koji ne vole svoju zemlju, a sad imamo dovoljno iskustva da takve prepoznamo.
Mislite li na HDZ?
Svi takvi sami će se prepoznati. Stranku čine ljudi, a ne jedan čovjek kao što smo svi sad mogli vidjeti. Pitanje je koliko imate uopće izbora pored ovakvih stranaka. Ono što građanima mogu poručiti jest da je Most ona opcija koja se zaista bori za njihove interese. Zato ih pozivam da nam daju povjerenje, da imamo mogućnost promijeniti situaciju, a ne da svi mi uvijek budemo osuđeni na SDP ili HDZ. Ključ je u rukama građana.
Kakvi su daljnji planovi Mosta?
Otkad se Most pojavio na političkoj sceni, počeo je proces razobličavanja brojnih negativnosti koje su se poput tumora proširile svim dijelovima države i društva. Konačno se razotkrio model po kojemu je oblikovana naša država i po kojem funkcionira hrvatska politika, a koji obilježava klijentelizam, pogodovanje različitim privatnim interesima nauštrb javnog interesa, zanemarivanje dobrobiti naroda i nepostojanje sustavnih politika. U tom procesu razotkrili su se i tvorci takvog modela države kao i njihovi nasljednici. Želimo pokazati da postoje i drukčiji društveni i politički modeli koji uključuju brigu za javni interes i dobrobit naroda. To podrazumijeva i osmišljavanje konkretnih politika. Na tome u Mostu trenutačno radimo u suradnji sa stručnjacima i profesionalcima svih struka i vrsta te sa svim ljudima dobre volje. Želimo pokazati konstruktivnost, najbolji je primjer model otkupa Ine bez prodaje dionica HEP-a na kojem je radio tim stručnjaka na čelu s našim Antom Čikotićem. Ciljevi našeg djelovanja bit će demokratizacija političkog sustava, modernizacija uprave, obrazovanja i uspostavljanje održivog gospodarskog sustava u zemlji. Svoje planove Most će predstaviti već početkom ove jeseni i oni će biti konkretni, s jasno određenim rokovima u kojima se mogu ostvariti.
Zanimljivo je da su sve "stare" stranke u zadnjih godinu-dvije mijenjale vodstvo, osim Mosta. SDP je imao dva puta predsjedničke izbore, imat će uskoro i treće, HNS je dva puta imao smjenu predsjednika, HDZ ima novog predsjednika, HSS isto, eto čak je i SDSS zamijenio predsjednika, svi osim Mosta kojem je na čelu i dalje neprikosnoveni Duhovni vođa Božo von Petrov, i pored toga što je na izborima 2015. Most imao 19 zastupnika, pa ih je tijekom prve vlade izgubio četiri, da bi na izborima 2016. dobio za trećinu manje zastupnika, i na kraju je ispao iz vlade uz seriju krivih političkih procjena i poraza. I uz sve to, Most, za razliku od svih drugih stranaka nema nikakvu unutarnju oporbu i nikada se ne čuju nikakve kritike na račun Vožda Petrova, funkcioniraju čak i gore i totalitarnije od onih luđačkih sekti.