Lončar šef diplomacije

27.02.2012. u 16:57h šimuka je napisao/la: Šimunka, iako smo po nacionalnim pitanjima istomišljenici, nikada te ne bih pohvalio da ne zaslužuješ. Naime, mi ovdje imamo dosta istomišljenika, vjerojatno dobrih i poštenih ljudi, samo koji se daju isprovocirati pa onda reknuu i dosta toga što nikome a pogotovo hrvatskim nacionalistima - ne koristi. Tvoji su komnetari kratki, jasni, primjedbe točne i ne ostavljaju dvojbi, a stil razgovora pristojan. Koliko god ovo bila jedna od tisuća tribina, anonimna i koliko se god u njoj uistinu svašta izgovori - ja mislimda je jako bitno izreći svoj stav,a pogotovo u situaciji kada je u Hrvatskoj ponestalo prostora za hrvatske nacionaliste. Zato držim dragocjenim tvoje komentare i samo nastavi.

27.02.2012. u 17:42h DŠ... je napisao/la: Da, da, komisijama čiji su članovi čista muslimanska sela smatrali hrvatskim ili srpskima, ovisno koji je narod od spomenuta dva imao većinu. -------------------------------- O tome uopće nije bilo govora, nego je tema bila u razmimoilaženju oko odredbi ustava sfrj, kako sam već naveo, a to je potvrdio i Dušan Bilandžić i svom svjedočenju pred haškim sudom 8. rujna 1998. godine.

Mogu ja i navesti točan citat što je Bilandžić svjedočio u Haagu 8. rujna 1998. godine. Dušan Bilandžić: Ti razgovori između takozvanih delegacija, bile su to takozvane ekspertne grupe, pretvorili su se u oštri dijalog ili konfrontaciju tako da jeje glavna točka bila jesu li Hrvatska i Srbija ili obje ili jedna od njih suglasne oko nepovredivosti rezultata Drugog svjetskog rata. To je bio srž razgovora. Srpska strana nikada nije jasno i nedvojbeno rekla da će poštivati granice postojećih republika, jer da su to učinili, do rata ne bi došlo.

Pitanje: Dobro, doktore, sudjelovali ste na sastanku, ispričavam se za krivi izgovor imena tog grada, oprostite Tikves, T-I-K-V-E-S, koji je pored Osijeka, oko 10.travnja 1991., kao član hrvatske delegacije da raspravite mape i odredite koji će dio pripasti Srbiji a koji Hrvatskoj; je li to točno? Dušan Bilandžić: Ne, to nije točno. Točno je da se sastanak održao. Ponavljam da se 95 posto razgovora vodio oko priznavanja ustava iz 1974. i granica formiranih kao rezultat Drugog svjetskog rata, a što se tiče mapa i nekih konkretnih podjela, to nije postojalo. Postojale su samo etničke mape, što je normalno da se o tome raspravlja, ali ponavljam, nije bilo drugih dokumenata, koliko ja znam. Mi nismo uopće raspravljali o podijeli u smislu crtanja granica između Srbije i Hrvatske u Bosni i Hercegovini jer ja i moji kolege nismo uopće vjerovali, a to je bilo prije rata, mi nismo vjerovali u realnost takve politike, i smatrali smo da u to uopće ne trebamo ulaziti.

Sve piše u Bilandžićevoj knjizi \"Povijest izbliza\". Generalissimus je komadao BiH. On je tu državu neprirodnom tvorevinom smatrao još šezdesetih godina prošloga stoljeća. 26. XII. 2000. U intervjuu Nacionalu barun Janko Vranyczany-Dobrinović kaže: \"Ulazak u rat u BiH pogreška jea je koja nas je prikovala na Balkan, udaljila od europskih l\' integracija te blokirala u političkom i gospodarskom razvoju.\"

Dr. Bilandžić je, naime, bio jedan od članova hrvatske grupe stručnjaka koju je u proljeće 1991. godine osnovao pokojni predsjednik Tuđman (inače višedesetljetni Bilandžićev dobar prijatelj) da bi s grupom srpskih stručnjaka pregovarali o podjeli Bosne i Hercegovine. Bilandžićevo svjedočenjee o tijeku i sadržaju tih za Hrvatsku sramotnih pregovora pokazuje kako je podjela Bosne predstavljala ne samo jednu od glavnih osobnih opsesija nego i trajni strateški državnički plan dr. Franje Tuđmana. U idućim ćemo nastavcima objaviti neke od najvažnijih Bilandžićevih memoarskih zabilježaka o Titu, Bakariću, Kardelju, Savki Dabčević Kučar i o presudnim događajima u suvremenoj hrvatskoj povijesti.

10. IV. 1991. Iznenada me telefonski zove predsjednik Tuđman, rekavši da je to četvrti poziv. \"Ne\", rekoh, \"\"zvao si me samo jedanput\". \"Nisi me razumio, dođi mi na razgovor pa ću ti sve objasniti.\" U prijateljskom tonu kaže kako jee ovo četvrti put da me hoće angažirati u neku misiju. \"Znaš, prvi poziv bio je 1958. kada sam te doveo u Generalštab JNA, drugi poziv bio je 1967. kada si me naslijedio na dužnosti direktora Instituta, treći poziv bio je izbor u Predsjedništvo Republike, a sada se radi o četvrtom pozivu.\" Naime, objašnjava mi Tuđman, u Karađorđevu je 25. III. 1991. godine postignut načelni dogovor s Miloševićem o podjeli BiH. Bez potpunije elaboracije toga sporazuma, mogao sam zaključiti da bi Tuđman želio granice Banovine Hrvatske iz 1939.

Znam da je Tuđman već 1964., dakle prije 37 godina, pohvalno pisao o sporazumu Mačeka i Cvetkovića. O istoj ideji Tuđman mi je govorio 1988., dakle, prije četiri godine. Bio sam potpuno svjestan da nikad ne bih prihvatio avanturu podjelele BiH. U eri socijalizma uvijek sam se radovao napretku BiH, jer sam u toj republici vidio tampon-republiku protiv pretenzija Beograda i Zagreba, pa ipak sam odlučio prihvatiti izazov iz dva razloga. Prvi, uvjeren sam da ta igra neće uspjeti, jer se BiH ne može i neće podijeliti i, drugi, misija ima karakter jednog istraživačkog izazova, preko kojega ću doći do mnoštva informacija, stajališta i pogleda, što će mi koristiti za novo izdanje Historije SFRJ. Dakle, prihvaćam misiju, ali ću je opstruirati. Uostalom, kako se može pregovarati s čovjekom koji je podigao Srbe u Hrvatskoj na oružani ustanak? Zvonko Lerotić replicira Srbima s tezom da federacije funkcioniraju samo u jednonacionalnim zajednicama. Mihajlović odbija ideju konfederacije, jer u tome vidi put stvaranja samostalnih država.

Šentija je postavio tezu kako je legitimno da i Hrvati i Srbi hoće svoje nacionalne države. Mihajlović izjavljuje da Srbija neće stati na put stvaranju hrvatske nacionalne države. Lerotić prihvaća srpsku tezu da Jugoslavija ne odgovara ni Srbiji ni Hrvatskojkoj i slaže se da Saveznu vladu treba rušiti. U kratkom sudaru stajališta utvrdili smo da Srbija neće konfederaciju, a da Hrvatska odbija sadašnju federaciju. Srbija bi pomogla da Hrvati stvore samostalnu državu, a očekuju da Hrvatska pomogne Srbiji u stvaranju nove samostalne srpske države. Na tome se stalo, s tim da se na idućem sastanku pokuša dogovoriti crta podjele BiH. Mihajlović je zatražio ubrzane pregovore jer misli da bi za tri mjeseca moglo doći do općeg sloma. Po povratku referirali smo predsjedniku Tuđmanu, koji je podržao naša stajališta i naredio da se razgovori nastave, i to ubrzano.

DOBROSLAV PARAGA, HSP 1861: O KRIVNJI ZA RAT HRVATA I MUSLIMANA U BiH Rat nije izazvala Armija BIH, već Tuđmanova pogrešna strateška politika

Zvonimire! Tvoje adezenjare su poražene!!! Uživam kad ti ovi kukurikavci \"vade\" mast....

Zvonimire.. Samo piši Komunisti su sve tiši, tiši..

bravo gospodine despot......zalosno je da mediji ne objavljuju nista od jucerasnjeg nedjeljom u 2 o josipovicevom kriminalnom ZAMP-u

2709 laži svakoga sata. To mu je duhovna hrana bez koje ne može. Jedino mu je mržnja prema Hrvatima iznad potrebe za lažima.

Mene užasno smeta, da Hrvati uspiju od prijatelja HR napraviti neprijatelja, ili bolje rečeno ljude, koji dižu ruke od Hrvatske. Evo jednog primjera: pokojni vođa Laburista u GB Michael Foot, utjecajni i cijenjeni političar, pred 20 godina par ako jednosatnii film o srpskim razaranjima Dubrovnika, utrošivši oko 40.000 funti VLASTITOG novca. Nikad nikakovo hvala, neko HR odlikovanje, da se nazove neka ulica njegovim imenom itd Par puta sam razgovarao sa njima, bio je izgubljen, nije mogao shvatiti zašto ga Hrvati odbacili. Ima još takovih primjera. Mogu mi mudre glave na forumu objasniti zašto je to tako? Imamo li mi neke prijatelje?

Ovaj komentar o diplomaciji je izraz Despotove arogancije prve kvalitete. Ide on pisati o podrucju koje mu je potpuno strano, a sto je dokazao cijelim tekstom. Despot treba veleposlanika koji zna prodavati ribe! Pa najmanje pet da ih proda.

Brankoz Nije to ni iz bliza jedini slučaj. a simbolički ste lijep primjer naveli. Ne treba mudrosti dragi kolega za objasniti tu stvar : Nakon predsjednika Tuđmana koji je imao osjećaja za ljude koji su pomagali uspostavu Republike Hrvatske, NITKO,, ali doslovno NITKO više nije imao ni \"d\" od državničke i nacionalne samosvijesti. Uzmite samo činjenicu da je ono što je strateški čak važnije od sličnih primjera Hrvatska prokockala. Više od deset tisuća hrvatskih Srba je branilo Hrvatsku protiv svojih sunarodnjaka i Srbije. Hrvatske valde i sve politike su ih potpuno ponizili uzimajući kao partnera i ekvivalent hrvatskih Srba upravo one koji su vodili agresiju i bili osvjedočeni neprijatelji. Tih deset tisuća ljudi je poniženo, jer se danas više u Hrvatskoj ispalti biti agresor nego - branitelj Srbin. Ljudi koji nas vode niti su imali, niti imaju viziju, nemaju nacionalne svijesti ni ponosa, nemaju - ništa! Kako će onda cijeniti takve koje vi navodite!?

svi oni koji su od osamostaljenja hrvatske do danas bili veleposlanici u velikoj britaniji nisu za tu istu hrvatski ništa napravili, niti gospodarski, niti kulturno, isključivo su se birinuli za svoje osobne interese, veleposlanstvo je leglo nerada i nekulture

Čisto teme radi - Ima li većega poniženja za jednu naciju od tgoga da njen izabrani predsjednik dok se još nisu ni žrtve agresije pronašle ni pokopale imenuje u svoj ured kao najvažnijega savjetnika državne vanjske politike čovjeka koji je tražio od svijeta zabranu naoružanja SVOGA naroda pred brutalnom agresijom!? O čemu mi to više pričamo!? Tko će nas cijeniti ako treći put za redom biramo na čelo države osobe koji imaju takav kriterij!? Normalni ljudi se vani smiju takvoj državi i narodu.

Ima li veće prostitucije europskih standarda i demokratskih načela od toga da izravno predsjednik Države u svome okružju štiti od progona Njemačke osumnjičane ubojice i organizatore ubojstava hrvatskih domoljuba koji su bježali od totalitarnoga režima i njeghove pogibelji? Godinama. O čemu mi to pričamo i kako se netko na čelu države i Vlade uopoće usudi računati na njemmačko poštovanje, a to je apsolutno dokazani i vrlo, vrlo rijetki neupitni hrvatski nacionalni prijatelj od prvoga dana! Kakvu poruku time šaljemo? Da su zločinci komunističkoga režima i danas važniji od cijele nacije i njene časti?