Australski umjetnik Rob, koji na YouTubeu objavljuje pod imenom ''Rob-so-far-so-good', proveo je dva tjedna u induciranoj komi nakon što je zapao u ozbiljnu zdravstvenu krizu. Prije toga, kaže, gotovo nikada nije razmišljao o smrti ni o tome postoji li nešto nakon nje, no iskustvo tijekom kojega joj se neočekivano približio natjeralo ga je da iz temelja promijeni prioritete, piše Unilad.
Sve je počelo kada je zbog pankreatitisa završio u bolnici. Umjesto da mu bude bolje, stanje mu se dodatno pogoršalo pa su ga liječnici morali uvesti u komu. Prisjećajući se posljednjih trenutaka prije toga, Rob kaže da su ga liječnici pitali smiju li mu razrezati majicu kako bi ga pripremili za postupak te želi li da pozovu njegovu suprugu. U bunilu im je odgovorio da ne treba jer je bila noć, no srećom, liječnici su je ipak nazvali. Kasnije je doznao da tada nisu bili sigurni hoće li preživjeti do jutra. Posebno mu je ostao urezan trenutak koji je mogao biti njihov posljednji oproštaj. 'Sjećam se da sam joj rekao: „Volim te, čuvaj djecu.“ Zagrlila me, poljubila i rekla da hoće te dodala: „Vidimo se s druge strane“', prisjetio se.
Dok je bio bez svijesti, Rob je doživio neobično i izrazito stvarno iskustvo. U sjećanju mu se pojavljuje veliki brod, nalik trajektu, koji tone dok se voda oko njega neprestano podiže i povlači. 'Pitao sam se je li to trenutak u kojem se približavam smrti, a kada bi se voda povukla, znači li to da mi je bolje. Nemate osjećaj što je stvarno, jednostavno vjerujete da je to vaša stvarnost', opisao je.
Rob se na kraju oporavio, ali kaže da se nakon kome više nije vratio starom načinu razmišljanja. Umjesto nekakvog velikog duhovnog otkrića, dogodilo mu se nešto jednostavnije. Naime, prestao se opterećivati stvarima koje su mu nekoć izgledale važne. 'Računi? Koga briga. Promet? U redu je, mogu se nositi s tim. Ljudi? Koga briga što drugi misle', objasnio je. Danas, kaže, mnogo više cijeni svakodnevicu. Ne misli pritom na velike životne događaje, nego na sitnice koje je prije jedva primjećivao: mirise, prirodu, biljke, izmjenu godišnjih doba i sam osjećaj da nešto raste i živi. 'Mnogo više cijenim život. Nisu bitne velike stvari, nego male', kaže.
Promijenio mu se i odnos prema ljudima koji su mu najbliži, osobito prema supruzi i obitelji. Kaže da je nakon svega postao intenzivniji u odnosima i svjesniji koliko su ljudi koje voli zapravo važni. Možda najveća promjena ipak je njegov odnos prema smrti. Ona ga, tvrdi, više ne plaši kao prije. 'Ne bojim se smrti. Čudno je, ali kada joj se jako približite, strah se može smanjiti. Prihvatite je i prihvatite činjenicu da ćemo svi jednoga dana umrijeti', ističe. Rob svoje iskustvo danas opisuje kao svojevrsno resetiranje. Blizina smrti, kaže, natjerala ga je da jasnije vidi što mu je važno, kome želi posvetiti vrijeme i koliko je malo potrebno da se ono što uzimamo zdravo za gotovo odjednom učini dragocjenim.
Je li vaš ljubimac među njima? Ovo je 7 najzdravijih pasmina pasa, izdržljivi su i dugovječni
Otvori KEKS Pay
