Moguće je uživati u erotskim fantazijama, gledati seksualni sadržaj i osjećati uzbuđenje, a istodobno nemati želju za seksualnim odnosom s drugom osobom. Iako se na prvi pogled može činiti proturječnim, za neke je ljude upravo to način na koji doživljavaju vlastitu seksualnost. Riječ je o aegoseksualnosti, pojavi koju karakterizira odvojenost seksualnih fantazija od vlastitog identiteta i želje za stvarnim seksualnim iskustvom, prenosi Klix.
Pojam je prvi put opisan 2012. godine, kada je kanadski psiholog Anthony Bogaert sa Sveučilišta Brock u časopisu Archives of Sexual Behavior objavio rad o ljudima koji ne osjećaju seksualnu privlačnost prema drugima, ali ipak imaju seksualne fantazije. Kod nekih je primijetio izražen raskorak između vlastitog identiteta i sadržaja koji ih seksualno uzbuđuje. Tu je pojavu nazvao autohorisseksualizam, odnosno seksualnost bez identiteta.
Bogaert je ovu pojavu prvotno svrstao među parafilije, no takva je klasifikacija u zajednici aseksualnih osoba dočekana kao pogrdna. S vremenom se zato ustalio naziv aegoseksualnost. Naziv potječe od grčkog prefiksa "a", koji znači "bez", i latinske riječi "ego", odnosno "ja", pa bi se mogao prevesti kao "seksualnost bez sebe". Prema opisima koje objavljuju zajednice aseksualnih osoba, aegoseksualne osobe mogu uživati u erotskom sadržaju, masturbaciji i seksualnim fantazijama, ali pritom najčešće ne zamišljaju sebe kao sudionike.
Umjesto toga, u njihovim se fantazijama često pojavljuju neodređene osobe bez lica, a ne oni sami ili ljudi koje poznaju. Kada je riječ o stvarnom seksualnom odnosu s partnerom, mogu osjećati ravnodušnost ili čak odbojnost. Takav se doživljaj u zajednici često uspoređuje sa sportom: netko može uživati u gledanju utakmice, a da pritom nikada ne poželi izaći na teren i sudjelovati u igri.
Upravo zbog razlike između seksualnih fantazija i želje za stvarnim seksualnim odnosima mnoge aegoseksualne osobe tek kasnije shvate da pripadaju aseksualnom spektru. Naime, postojanje erotskih fantazija može im se činiti nespojivim s izostankom seksualne privlačnosti prema drugim ljudima. Aegoseksualnost pripada takozvanom aseksualnom spektru, koji obuhvaća različite identitete kod kojih je seksualna privlačnost slaba, rijetka ili potpuno odsutna.
Zaboravite hladne noći: Ove seks poze grijat će vas cijele zime!
Koja je razlika između aseksualnosti, demiseksualnosti i sivoseksualnosti?
Studija portugalskih istraživača Catarine Carvalho i Davida Rodriguesa, objavljena 2023. godine u časopisu Sexuality Research and Social Policy, obuhvatila je 456 osoba iz internetskih zajednica aseksualnih osoba. Autori su opisali različite identitete unutar aseksualnog spektra:
- Aseksualne osobe ne osjećaju seksualnu privlačnost prema drugim ljudima.
- Demiseksualne osobe seksualnu privlačnost osjećaju tek nakon uspostavljanja duboke emocionalne povezanosti.
- Sivoseksualne osobe seksualnu privlačnost doživljavaju promjenjivo.
Aegoseksualnost se unutar tog spektra razlikuje po tome što osoba može imati seksualne fantazije i doživljavati uzbuđenje, ali bez potrebe da sebe zamišlja kao sudionika ili ostvari seksualni odnos s drugom osobom.
Koliko je aegoseksualnost česta?
Točan broj ljudi koji pripadaju aseksualnom spektru teško je utvrditi jer definicije nisu potpuno ujednačene. Prema radu objavljenom 2021. godine u časopisu Archives of Sexual Behavior, velika nacionalna istraživanja provedena u Velikoj Britaniji pokazala su da se između 0,4 i jedan posto odraslih izjašnjava kao aseksualno. Međutim, koliko je među njima aegoseksualnih osoba, zasad nije poznato jer nijedno istraživanje nije utvrdilo njihovu zastupljenost. Aegoseksualnost tako pokazuje da seksualne fantazije i seksualna privlačnost prema drugim ljudima ne moraju nužno biti povezane. Za neke osobe erotski sadržaj može biti izvor uzbuđenja, čak i kada nemaju želju sudjelovati u stvarnom seksualnom odnosu.
Otvori KEKS Pay
