Netom prije rođenja Emanuele, svojeg četvrtog djeteta, mr. sc. Đuli Rušinović Sunari otkriven je rak maternice.
Uslijedilo je dugotrajno i mukotrpno liječenje. Iduće je dvije godine ova kirurginja bila gotovo nepokretna. Upravo tada, kako će reći, ležeći u bolnici, odlučila je krenuti u novu borbu, onu za prava pacijenata. Bilo je to krajem 90-ih. Otad je dr. Rušinović Sunara sa svojom Hrvatskom udrugom za promicanje prava pacijenata pomogla nebrojenima, no trenutačno ju je u središte pozornosti javnosti lansirala borba protiv obveznog cijepljenja djece.
Nakon više od 20 godina usamljenih pokušaja pojedinih roditelja pod okriljem svoje udruge uspjela je pokrenuti javnu debatu o tom pitanju, podijeliti javnost i struku, a rezultat će biti skorašnja javna rasprava za koju se izborila. I u ovom će razgovoru otvoreno ponoviti svoj stav:
Ne smije biti prisile
– Rekla sam im da moraju dati odgovore na pitanja i kako bez toga ne mogu jer bi to značilo da je njihovo stručno stajalište nastalo iz osobnih uvjerenja, a ne znanstvenih podataka. Tražili smo da nam daju samo dva-tri ispitivanja na temelju kojih ćemo znati zašto je neka vakcina u upotrebi, da ima jasne pokazatelje svoje učinkovitosti. Ne daju! Nećete dobiti pet stručnjaka da javno stanu na ovu stranu jer će biti proglašeni neposlušnima i stigmatizirani – kaže ova liječnica koju su za pokret protiv obveze cijepljenja motivirali brojni pozivi roditelja udruzi.
Foto: Tino Jurić/Pixsell
Zvali bi sa strahom i nije mogla, kako kaže, učiniti ništa. Svoju je djecu cijepila, ali prisila se ne smije dalje dopuštati, uvjerava. Potom su se u udruzi bacili na posao te počeli održavati tribine o zakonodavstvu i ljudskim pravima, ispitanosti pojedinih cjepiva… I tako je krenula jedna od najžustrijih tema posljednjih mjeseci za čiji će se rezultat ova kirurginja jednakim žarom boriti i dalje. Istu takvu neupitnu motivaciju i volju imala je i u onom bolničkom krevetu 90-ih jer njezini kolege, kaže, tada nisu shvaćali da je ona kao bolesnik pacijent i nadalje čovjek.
– Nemilo sam se iznenadila uočavajući da većinom to ne vide. Nitko to nije shvaćao i zato sam polako počela sve više promišljati i uočavati da liječnici stravično loše shvaćaju prava pacijenata, uključujući i mene osobno, kako su jako loše upoznati s ljudskim pravima i da su gotovo apsolutno za njih nezainteresirani. Upoznala sam tada neke stručne ljude koji su mi dali ruku kada sam rekla da ću osnovati udrugu jer smo htjeli promijeniti takav stav. O cijepljenju se sada govori jer se okupilo oko deset tisuća roditelja, dok ostali bolesnici mahom neće izlaziti u javnost ponajprije jer uz bolest nemaju snage ni vremena, a i sutra će se bojati liječnika – objašnjava mr. sc. Rušinović Sunara iz Splita, grada u koji je došla na specijalizaciju iz opće kirurgije i u kojem danas živi sa svojom obitelji.
Aktivistica i umjetnica
Nakon specijalizacije 1991. dragovoljno je otišla u rat kao voditeljica mobilnih kirurških ekipa. U međuvremenu je, zahvaljujući stipendiji francuske vlade, dobila subspecijalizaciju iz mikrovaskularne kirurgije i 1995. otvara prvu privatnu kiruršku ordinaciju u Dalmaciji. Međutim, tada je zatrudnjela i suočila se sa strašnom dijagnozom pa je odustala od svojeg zvanja.
– Jedno mi je vrijeme na neki način bilo krivo da se ne bavim svojim poslom, a onda sam zaključila da sam blagoslovljena time što ne moram raditi u svojoj struci jer je tamo takav nered da to pas s maslom ne može polizati. Ja to kažem i svojim kolegama i primjećujem da su iskreno zavidni što mogu na taj način “otkantati” od sebe sve znanje o medicini. Budući da je sve ovo postalo kupi-prodaj, to nije ono što sam ja smatrala medicinom. Možda mi je zadatak da pomognem to srediti? Mislim da je svakome dan nekakav zadatak pa je možda to moj – govori otvoreno nekadašnja plivačka reprezentativka koja je i te kako uspjela i u ovoj drugoj karijeri. Članica je različitih međunarodnih asocijacija koje se bave pravima pacijenata, pomogla je razvoju zdravstvenog prava u Hrvatskoj i izborila se za amandman Zakona o radu kojim je priznat status majkama poduzetnicama i nezaposlenima te omogućen rodiljski dopust svim majkama.
Foto: Pixsell
U svemu joj pomaže suprug Pavao s kojim je u braku 27 godina. Bez njega, kaže, ništa ne bi bilo moguće, on je taj koji joj uvijek daje ruku. Preuzeo je brigu o kući, o djeci, svemu…
– Javlja se i na pozive pa nekad ljudi misle da mi je zaposlenik. U šali će i on reći da je samo administrator. Ma, da nema njegove podrške, ništa od ovoga ne bi bilo moguće – kaže nam dr. Rušinović Sunara i dodaje da je suprug baš otišao prošetati dva mješanca, Gonza i Doru. Sad nas je petero i imamo dva psa jer se starija kći udala i ne stanuje više s nama. Tako da vam ovdje nikad nije dosadno.
Nekad tri, a ponekad i više od deset poziva pacijenata na dan njihova su svakodnevica. Obiteljski mir i vjera u Boga daju joj energiju. Upravo religiozni motivi dominiraju i njezinim umjetničkim radom jer je ova liječnica i aktivistica autorica više skulptura. Ima iza sebe izložbe te napisane dvije knjige od kojih je jedna nastala dok se liječila od raka.
>>Ustavni sud odlučio: Djecu morate cijepiti
>>'Tko ne cijepi svoje dijete, čini mu loše'
