Pobjeći nekamo u tišinu, na mjesto u kojem ćete imati diskreciju i mir, udobnost i dašak luksuza, negdje gdje možete uživati časteći nepca biranom i domaćom hranom a da pritom nije daleko, da vam ne trešti glazba i da umjesto cike s bazena tišinu remete tek cvrčci i da, jasno, nije pretjerano skupo...
Iako zvuči nemoguće, ovakvih mjesta ima, i to na samo dva-tri sata vožnje od Zagreba, a riječ je o malim obiteljskim hotelima u Istri. Kako među čak dvadesetak hotela izabrati pet a da pritom ne zanemarimo sve ostale male hotelijere i obitelji koje vrijedno rade te, unatoč činjenici da su tek mali hotelijeri, čine značajan doprinos turističkom prihodu?
Diskretan luksuz i mir
Njihova je popunjenost i do 180 dana u godini, što je šezdesetak dana više no kod velikih hotela. Pionir malog hotelijerstva u Istri Sergio Cittar prvi od svoja dva hotela, Cittar i VillaCittar, sagradio je prije dvadeset godina, a dogodine planira i treći, De Cittar. – Naša je misija ugoditi gostu. To smo postigli kvalitetom smještaja, ‘suživotom’ s izvrsnim restoranom Pepe Nero, a sve ostalo što gosti požele, jedrenje, najam jahte, skipera, tenis..., tu smo – zadovoljno se smije vlasnik Cittar čija je cijela obitelj uključena u hotelijerstvo. Vraćaju i se vjerni gosti, najčešće Talijani, Austrijanci i Nijemci.
Da je obitelj ključ uspjeha u malim hotelima pokazuje i primjer hotela San Rocco u Brtonigli u kojem od pet članova obitelji Fernetich radi čak četvero opravdavajući četiri zvjezdice, s koliko se hotel kiti. ‘Lokomotiva’, barem kada je riječ o domaćinskim poslovima, jest gazdarica Rita čiji je osmijeh jamstvo da ste na pravom mjestu. Kupnja stare kuće u susjedstvu kako bismo imali mir prerasla je u obiteljski posao za koji smo dosad već dobili toliko nagrada. Svaka od njih zaslužena je cjelogodišnjim radom, i to cijele obitelji – kaže Rita Fernetich.
– Mi u Brtonigli nemamo more i pogled pa smo morali ponuditi nešto drukčije, a to je atmosfera u okruženju maslinika. Puno smo toga napravili sami, pa moram priznati, laska kada nas pitaju koji nam je to arhitekt radio. Iz starog smo imanja izvukli maksimum za hotel od 12 soba, vanjski i unutarnji bazen, wellness, restoran, vinski podrum... – samozatajna je Rita koja zapošljava čak 19 radnika. Njezini su gosti Austrijanci, Nijemci i Talijani koji dolaze na duge vikende i ljetovanja.
– Evo, baš su jučer nakon 18 dana otišli gosti iz Essena koji dolaze već deveti put te smo se svi rasplakali na odlasku.
Za razliku od maslina iz San Rocca, odmor u hladu tamarisa i ruža penjačica pruža Villa Rosseta u Savudriji, točnije Zambratiji.
Ruža vjernosti za stalne goste
Obitelj Marka Martinčića ugostiteljstvom se bavi od 1938. godine pa se s pravom može reći da su zaslužili četiri zvjezdice, koliko njihov hotel nosi. Gazdarica, gospođa Rosseta, po kojoj i nosi ime, pravi je Picasso u kuhinji, a list, koji love savudrijski ribari, njezin je specijalitet. Kći Elena, menadžerica hotela, kaže kako su im gosti individualci Talijani, Austrijanci, Slovenci, a ove su ih godine otkrili Španjolci.
Obiteljski posao, ali i puno više od toga, pažnju i strpljenje za svakog gosta, more, mir, tišina i delicije koje moja supruga Rosseta priprema za svoje goste već desetljećima – to je naš hotel na najsjevernijem rtu Istre – kaže Marko Martinčić. U miru kakav samo poželjeti možete, s pogledom na pučinu, tridesetak metara od mora, gosti se ondje doista ‘iskopčaju’. Domaćini, Marko koji se brine za logistiku, Rosseta koja kraljuje u kuhinji te Elena koja konce obiteljskog biznisa drži u svojim rukama, stalne goste nagrađuju sadnicom ruže koja nosi njihovo ime. – Očekujemo da se vrate i brinu se o njoj – šale se domaćini.
– Usmena je preporuka najbolja. Gosti nam se stalno vraćaju jer su zadovoljni – kaže gazda Marko zbog čijih se domaćih ‘pomidorina’ iz vrta ispisuju stranice i stranice pohvala u knjizi dojmova.
Ocjena je – knjiga dojmova
Listovi knjige dojmova nisu još ispunjeni u novootvorenom hotelu Vista u Vrsaru. Poduzetnički dvojac iz Poreča, Oliver Gmitrović i Mladen Mrdeža, u prostoru bivšeg slovenskog odmarališta uredili su hotel sa čak 36 soba i uspjeli se već u prvoj godini okititi s tri zvjezdice.
Podno vidikovca na kojem je slavni venecijanski zavodnik svojim draganama šaputao i krao poljupce, dvojica mladih porečkih poduzetnika ugnijezdila su hotel koji privlači atmosferom i pogledom.
– Planiramo i puno više toga, pa i gastroponudu, no ova nam je godina testna – kaže Romina Cotić, mlada menadžerica hotela koji se skrio podno Casanovina vidikovca. Umjesto Casanove, na terasi koja ostavlja bez daha odmaraju se prvi gosti Viste koji su hotel visoko ocijenili – ocjenom 9,3. Najviše ih se dojmio doručak za – šest zvjezdica. Romina i osoblje hotela goste maze do te mjere da im za odlazak na more spremaju sendviče. – Da Angelina Jolie dođe k nama, spremili bismo joj vegetarijanski, a Bredu bismo dali afrodizijak, domaći pršut i sir. Njihovo je samo da dođu – poziva poduzetna i energična mlada menadžerica Viste Romina.
Planova i dobre volje na pretek
Doručak, ali i puno više od toga, imat će dogodine i La Grisa, najmlađi i najmanji hotel u Istri, otvoren prije dva mjeseca u Balama, poručuje gazdarica te najavljuje vinski podrum, kušaonu, wellnes, restoran...Bale, grad hotel, to je bila naša motivacija da sedam starih i ruševnih kuća pretvorimo u elegantan mali hotel s tri zvjezdice. Noćenje zasad stoji samo 25 eura, kaže vlasnica Meliha Murić.
