Djeca lezbijki postižu bolje rezultate u školi i manje su nasilna

eMe Za našu djecu i njihovu budućnost neusoporedivo su važnije ekološke teme. Ovaj konzumerski kapitalizam zatrpava svijet naše djece smećem. Proizvodimo sve više i više smeća a nisam promjetila da nam planet postaje veći. O uništavanju prirode, izumiranju i biljakaka i životinja da i ne govorim. Tako da se može dogoditi da naša djeca više ni nemaju budućnost. Ali, ekološke teme isto tako ne izazivaju ovoliki broj komentara, upravo suprotno, uopće nisu komentirane kada se i pojave.

Sretna gay obitelj je sigurno bolje rješenje od nesretne hetero obitelji. Nitko me ne može uvjeriti da je bolje odrastati uz mamu i tatu koji se neprestano svađaju ili fizički sukobljavaju, nego uz dvije sređene i sretne istospolne osobe.

A sve gej zajednice su po pravilu srećne?

Smiješno je gledati kako se kreću odnosi \"pluseva\" i \"minusa\" na komentarima. To mi je inače vrlo zanimljivo kod ovakvih članaka. Iskreno me zanima imaju li homoseksualne udruge neki interni sustav uzbunjivanja kada se kolektivno kreće u štancanje glasova na svakom članku i drugdje, kako bi ispalo da tobože imaju nekakvu kolektivnu podršku. Možete primijetiti da su komentari s plusevima na početku većinom oni realni (koji bi i inače dobili pluseve), a kasnije takvi isti imaju hrpu minusa. Budimo iskreni, pamfletići poput većine komentara s plusićima ne bi dobili ništa više od pedeset minusa, a ovdje su praktički jedini u plusu. Zar mislite da će netko stvarno povjerovati u priče da su homoseksualni parovi super roditelji, da su to sve sami fini ljudi, pristojni, čisti i ne znam što sve ne. Sretno vam bilo, želim vam lijep i ugodan život, iskreno se nadam da vas nitko neće zlostavljati i uskraćivati vam temeljna prava, ali ne dirajte nam djecu. DJECA IMAJU PRAVO NA MAJKU I OCA! Nema tu nikakvih mama-mama i tata-tata kombinacija. I za kraj moj komentar na jedan komentar niže - \"kad bi žene i pederi vodili svijet, ne bi bilo ratova\" S time bih se uglavnom i složio, ali ne bi bilo ni djece, ne bi bilo nas. I zar svi zaboravljate koliko su homoseksualci bolesni? Ne, ne mislim psihički, nego fizički. Ljudi, broj zaraženih HIV-om među homoseksualcima je strašno velik. Pa u SAD-u oko pola novozaraženih bolest dobije kroz MSM kontakt (male-to-male). U brojnim velikim državama je slično. O čemu mi pričamo?! Brinite se za to, a ne što će netko komentirati na članke.

norahs, ajd mi objasni tko to zakida djecu, molim te. ustanovili smo da se gay parovima kod nas još ne treba dozvoliti posvajanje djece, kako ona ne bi bila izložena homofobima u našem društvu, ali i da se treba radititi na senzibilizaciji tog društva, kako bi posvajanje jednoga dana bilo moguće. objasni mi, molim te, kako su djeca time zakinuta? ti se uporno ponašaš kao da su homoseksualci nemoralne beštije koja tretiraju dejcu kao kućne ljubimce. čemu? zašto misliš da njih ne bi bilo briga pate li im djeca ili ne? bore se za pravo da posvoje djecu, ali također znaju da se to neće tako skoro dogoditi - baš zbog sigurnosti djece. ali se bore i dalje, da jednog dana bude moguće. što je u tome sebično, daj mi objasni.

Krasno, prekrasno, sad idemo svi u pedere i lezbijke tak da osiguramo bolju buducnost na zemlji, djeca su bolje odgojena, bolji u skoli, savrseni u svakom pogledu, oh, pardon, mala greska, a ko ce djecu praviti ako cemo svi u istospolne zajednice....?

Homoseksualno ponašanje je samo po sebi opasno i homoseksualci (epidemiološki gledano) se zato uvijek kategoriziraju skupa sa narkomanima, prostitutkama i promiskuitetnim osobama (onima koje često mijenjaju seksualne partnere). Naravno da niti jedan od navedenih oblika ponašanja nije dobar i normalan. Statistike iz SAD-a (od centra za kontrolu i prevenciju bolesti) kažu da homoseksualci imaju 44 puta (4400%) veću šansu da dobiju AIDS. Štoviše više od pola milijuna od ukupno milijun ljudi u SAD-u koji imaju SIDU su homoseksualci. Homoseksualci imaju veću šansu za zarazu Hepatitisom A i B, isto je i sa sifilisom - 65% svih slučajeva zaraze sifilisom u SAD-u čine homoseksualci iako zasigurno ne čine 65% populacije. Štoviše zdravstvene službe ih smatraju glavnim \'prijenosnikom\' i razlogom zašto se sifilis koji je zamalo iskorijenjen prije 10 godina opet pojavio u statistički značajnim brojevima. Također 15% homoseksualaca ima klamidiju. Također statistike pokazuju da je pojava gonoreje 3,68 puta češća kod homoseksualaca, ujedno je 14% homoseksualaca njome i zaraženo. Epstein-Barr virus tip 2 ima 39% homoseksualaca. Korištenje lubrikanata također pospješuje 3 puta vjerojatnost za nastanak rektalne spolne infekcije - Lubrikant ima toksični učinak na rektalno tkivo i stanice, a koristi ga 90% homoseksualaca. Znanstvenici čak tvrde da je korištenje lubrikanta među homoseksualcima češće od korištenja sredstava za zaštitu od spolno prenesivih bolesti. Gotovo je nevjerojatna činjenica da priručnik za prevenciju HIV/AIDS-a kojeg je izdao Iskorak preporuča upravo suprotno! \"Puno lubrikanta i na k**** i u dupe.\" (25.str.) Pomalo je nevjerojatno da je taj odvratan priručnik (pročitajte ga sami i pogledajte izraze koji se koriste) financirao Grad Zagreb i Ministarstvo zdravstva! Najzanimljivije im je zadnje poglavlje \"Drogiranje i tvoje dupe\" u kojem objašnjavaju kako se drogirati kroz d***!! Njihov priručnik se pokreće klikom na gornji desni rub brošure. Da je seks kakav oni prakticiraju nezdrav jasno je iz činjenice da homoseksualci imaju 17 puta veću šansu da dobiju karcinom rektuma. Jedno istraživanje u Los Angelesu pokazalo je da homoseksualci imaju i 20 puta veću šansu da će konzumirati metamfetamin (sintetičku drugu) od ostatka populacije, to je pak povezano sa HIV-om, naime, 43% novozaraženih HIVom u LA-u ujedno je bilo na metamfetaminu. Da skratim priču, zbog svih ovih statističkih podataka homoseksualcima je zabranjeno donirati krv. U SAD-u od 1983. od kada kod nas ne znam, ali je također zabranjeno. Ne zato jer su vodeći ljudi u Zavodu za transfuziju homofobi nego iz straha za one koji bi primali takvu krv. Sada ću malo provocirati i postaviti provokativno pitanje - da li je homoseksualni seks dobar za zdravlje? Definitvno nije, statistika kaže da je on opasan. Odnosno da predstavlja zdravstvenu opasnost za one koji ga prakticiraju. A da li je nezdrav? Očito ga oni iz zavoda za javno zdravstvo takvim smatraju. Da li oni na taj način neselektivno i institucionalno diskriminiraju cijeli homoseksualnu populaciju. Pa naravno!! Ali homoseksualnim aktivistima ne pada na pamet buniti se protiv toga jer bi onda ovi počeli lupati statstičke podatke, a ti aktivisti ne žele da se o tome govori u javnosti.

Također, homoseksualci preplavljuju masovne medije, te nastoje relativizirati svoju bolest i svesti sve pod \"varijantu normalnoga\". Danas su populariziraju razne serije, filmovi, sapunice gdje postoje likovi homoseksualci, koji su čak osmišljeni kao zanimljivi pozitivni likovi, što je u suprotnosti sa realnim životom. Zadnjih godina svjedoci smo agresivne homo kampanje, u svim hrvatskim medijima. U TV emisijama kao što su \"In magazin\" \"Red Carpet\" \"Big Brother\", \"Farma\", neprestano se propagira bolesno i izopaćeno ponašanje. Osobe kojima je potrebna stručna pomoć često su \"zvijezde\" ili čak voditelji tih emisija. Takvi sadržaji se emitiraju u popodnevnim i ranim večernjim terminima. Što reći svojoj djeci kad na televiziji vide dva muškarca kako se ljube?! Pogledajte malo i modne piste... Zadnjih godina propagiraju se mršave djevojke bez grudi koje sliče na dječačiće, te ženskasti manekeni. Stoga ne treba čuditi što mnogi imaju nejasne predstave o ovoj bolesti i što je sve više ljudi zbunjeno i zavedeno propagandom i sterotipima iz serija i filmova. Slika kakvu nam nameću mediji, u niz fiktivnih likova iz filomova i serija, koje nerjetko glume heteroseksualci nije realna.

@scary, ako ti doista odbijaš prihvatiti činjenicu da roditeljstvo i 50% nasljednog materijala od svakog biološkog roditelja nije zahebancija - tad ti ne mogu pomoći. Zapitaj se neke stvari. Druga stvar: uporno tepeš o društvu koje mora raditi na sebi kako bi se gejevi dobro osjećali... Uopće se ne želim baviti time, vjeruj mi i prihvati to kao moje pravo. Zašto bih trebala?!

@morales, bodovima koji stoje pored postova s lakoćom može manipulirati bilo tko iole informatički pismen. onih uobičajenih 50 minusa o kojima govoriš većinom su djelo jednog ili dvojice ljudi kojima je dosadno pa se zabavljaju, i to je to. kadad se oni poberu ili im dojadi tema, dogodi se ovo što se sada dogodilo. realna slika :)

Uzroci homoseksualnosti Da bi mogli liječiti osobe s homoseksualnim tendencijama potrebno je na početku definirati samo stanje. Gay aktivisti su uspjeli uvjeriti velikim dijelom stanovništvo da je homoseksualnost crta koja je urođena, naslijeđena, ili genetski i hormonalno uvjetovana. Ipak, nijednadna znanstvena studija nije potvrdila tu tvrdnju. Brojne studije su pak pokazale da ne postoji takva stvar kao urođena homoseksualnost. Jedna od svakako najpoznatijih su slijedeće; dr. JD Rainer je obradio slučajeve identičnih jednojajčanih blizanaca, dakle blizanaca s identičnim genetskim materijalom, gdje se ispostavilo da je kasnije jedan bio hetero-, a drugi homoseksualac. Dr. WH Perloff pobija navode o nepravilnom hormonskom utjecaju kao uzroku homoseksualnosti. On ga svrstava u \"čisto psihološko stanje.\" Drugi stručnjaci, kao što su Karen Horney, Charles Socarides, i Marcela Eck, upozoravaju na slične zaključke. Čak i seksolozi, kao što su Masters i Johnson, koji su bili pobornici gay pokreta, izjavljuju sada da homoseksualnost izvire iz \"stečenih sklonosti\". Danas su brojna otkrića o \"homoseksualnim genima\", i te vijesti preplavljuju naslove znanstvenih časopisa i javnih medija, no svaki put se ta vijest- otkriće pokaže da je lažno. Primjećuje dr. Van den Aardweg: \"Ništa nije pronađeno. Jedino što smo otkrili je da su ti ljudi (kasnije deklarirani kao homoseksualci) s biološke točke gledišta - savršeno normalni i s cijelokupnim genomom, a ne poremećenim. To znači da svi imamo isti osnovni heteroseksualni nagon. Činjenica da se taj normalni nagon kasnije ne ispoljava kod svih ispravno, ukazuje na poremećaj tog seksualnog nagona, a to je jedan od oblik neuroze - u ovom slučaju, seksualne neuroze. \" Sigmund Freud, koji je analizirao snove i fantazije mnogih homoseksualnih pacijenata, bio je uvijek u mogućnosti da kod njih otkrije tragove normalne, duboko skrivene heteroseksualne naravi. Njegovi učenici, Alfred Adler i Wilhelm Stekel prvi homoseksualnost povezuju s neurotskim poremećajem. Adler ga karakterizira kao kompleks manje vrijednosti, Stekel kao \"psihološki infantilizam\". Prema dr. van den Aardweg, homoseksualnost je emocionalni poremećaj koji se razvija tijekom djetinjstva i adolescencije. Glavni faktor u podlozi \'\'muškog homoseksualnog kompleksa\'\' primjećuje on je nedostatak identifikacije s ocem ili udaljeni ili nefunkcionalan odnos s njim. Očinski faktor je često i \"psihička odsutnost oca. On može biti prisutan, ali ako je on stariji čovjek, ili nedovoljno očinski i muški izgrađena osoba, onda je njegova učinkovitost na sina odsutna i on postaje \'psihički odsutni otac.\' Drugi bitan čimbenik je majka, koja bi se trebala suzdržati od kontrole i prekomjerne brige. Ako je ona previše zabrinuta za sina, ili je previše blizu njega, i ima tendenciju da ga kontrolira, i čini sve za njega, ona podminira i guši njegovu osobnost. Ovakav majčinski faktor može rezultirati kod dječaka nerazvijenim, ugušenim smislom za djetinjstvo. Kada se oba ova čimbenika - i očev i majčin - stječu u obitelji, postoji vjerojatnost da će se dječak osjećati neadekvatno među svojim vršnjacima. U svijetu dječaka on će \'\'stajati pored njih\'\'. Postoje i drugi faktori koji su uključeni, kao što su dječakov položaj u obitelji, odnos sa svojom braćom i sestrama, i kako on vidi svoje tijelo.. Moji pacijenti često se žale na fizičke probleme s kojima se suočavaju kao dječaci: mucanje, pretilost, i druga obilježja, koja su smatrali kao nedostatke. . Kao ostale faktore spomenuti su i odnosi s djedom i bakama. Svi ti čimbenici uzrokuju kod dječaka poremećaj identiteta, da se on osjeća čudno među svojim prijateljima. Oni su previše grube za njega. Oni imaju čudne manire koje on ne razumije. Statistički, homoseksualni dječaci rijetko sudjeluju u sportovima kao što su nogomet, bejzbol ili hokej, iako nije jasno je li je to zato što oni ne znaju kako ili ako su se bojali gubitka ili nanošenja bola. Očito se kompleks manje vrijednosti ukorijeni već u djetinjstvu. Navedeni čimbenici predstavljaju okidač za ono što se događa s dječakom u adolescenciji, tj. u dobi od 10-12 do 16 godina. U tom periodu spolnost se ispoljava. Dječak koji se ne osjeća dijelom grupe, koji se osjeća neugodno i nije u elementu u muškom svijetu, je osjetljiv na niz kompleksa. Nešto se događa da dječak adolescent više ne može ostvariti prijateljstva, da se osjeća više ugodno u društvu djevojaka, da se boji svojih vršnjaka...Povlačeći se u sebe počinje maštati o želji za prijateljom. On želi imati nekog, od kog sve to vrijeme bježi. On počinje da primjećuje da je prijatelj nešto što mu nedostaje, nešto što bi ga činilo popularnim - hrabrim, muški izgled, fizičko junaštvo. On se osjeća da mu nedostaje tih osobina, hrabrosti, muškosti, junaštva... On nije dobro građen, itd. Ovo je trenutak kada se počinju kompleksi manje vrijednosti nametnuti. Dječak se osjeća da nije na visini, da nije tako dobrog izgleda. Prije svega, njegova muškost je u pitanju. I on počinje da se divi svome prijatelju, iz daljine, mašte, te ga želi. S početkom adolescencije te fantazije s željom imati prijatelja počinju da se eksponiraju erotskim karakterom. Ovi erotski osjećaji idu ruku pod ruku s intenzivnim osjećajem obožavanja, što bi se čak moglo nazvati oblikom idolopoklonstva, divinizacije tuđe muževnosti. I oni su to jači što je veći osjećaj usamljenosti i inferiornosti. Tako želja raste. Konačna stvar je navika. S jedne strane želja za diviniziranom osobe i samo-sažaljenjem, ili ono što ja nazivam \'autodramatizacija\' . Ovim mislim pretjerano samosažaljenje sve do osjećaja nutarnje boli. Kompleks je tako ojačan. Sve to se događa uvijek u pre-homosexualnoj fazi pojedinca. \"Svaka odrasla homoseksualna osoba ima u većoj ili manjoj mjeri samo-sažaljenje. Ova stalna, nesvjesna emocija proizlazi ne toliko iz njegove homoseksualnosti koliko od osjećaja da on nije čovjek kao i drugi. Od mladosti se on osjeća da je bio isključen iz kruga svojih vršnjaka. To tumači kao diskriminaciju, u podsvijesti. Predstavlja svoj život, svoje djetinjstvo kao progon, bijeg od drugih, kao siromaštvo. To je službeni stav gay - da su homoseksualci siromašne žrtve.To lijepo rezonira sa njihovim infantilnim fantazijama. One im odgovaraju savršeno, jer homoseksualci se uvijek osjećaju izvan skupine. Stoga su stalno u progonstvu, u ispunjenju želje za prijateljom, u potrazi za idealnim muškarcem, a opet s stalnim osjećajem siromaštva u potrazi za samim sobom. Moglo bi se reći da su homoseksualci fascinirani muževnošću. \" Međunarodne znanstvene zajednice stoji duboko podijeljena o definiciji homoseksualnosti i održivosti preventivnih terapija osoba s homoseksualnim tendencijama. Za napomenuti je da kada je 1973 Američko društvo psihijatara (APA) uklonilo pojam \"homoseksualnost\" iz priručnika mentalnih poremećaja, samo 58 posto članova glasovalo za tu odluku. Jedan od najvažnijih gorljivih pristaša brisanja ove nomenklature s popisa poremecaja je Dr. Robert Spitzer, danas profesor psihijatrije na Sveučilištu Columbia. 2000 god. , on se javno ogradio od svoje pozicije navodeći da je odluka APA bila previše brzopleta i na temelju nedovoljnog broja preliminarnih studija!!! Iako je glasao za promjenu definicije homoseksualnosti, ni on sam nije studirao problem. Tek nakon toga počeo je s naprednim istraživanjima o homoseksualnosti. To ga je dovelo da preispita svoju odluku i promjeni istu i navede na put da homoseksualnost predstavlja seksualni poremećaj koji je podložan preventivnoj terapiji. Mnogo psihologa, psihijatara, psihoterapeuta i danas još uvijek smatra homoseksualnost neurednom seksualnom orijentacijom. To uključuje ne samo dr van den Aardweg iz Nizozemske, nego i Christa Meves iz Njemačke, Abram Kardiner, Richard Cohen i Joseph Nicolosi iz SAD-a, Jost Kiser iz Švicarske, i mnoge druge. U nedostatku bilo kakvih dokaza da je homoseksualnost biološki uvjetovana, mnogi dokumentirani slučajevi koji potvrđuju da je homoseksualnost stečena sklonost doimaju se sve uvjerljivijim.. Pri tom moramo razlučiti one slučajeve kod kojih je homoseksualna orijentacija počela seksualnim zlostavljanjem u djetinjstvu od starijih muškaraca. Pri kraju svoje duge karijere kao doktor psihijatrije u preventivnoj terapiji homoseksualaca, Johan Leonard Arndt (umro 1965), izjavio je: \"Nikada nisam upoznao psihički zdravog i sretnog homoseksualca.\" Nepromjenjivo, svi pacijenti su se žalili na osjećaj samoće, nestabilnih odnosa i depresije. Još jedan nizozemski psihijatar, Dingeman Adrianus de Groot, primjećuje da homoseksualci pokazuju senzibilitet tipičan za neurotične poremećaje. . Emocionalno, oni imaju tendenciju da su više frustrirani nego što su heteroseksualci. Ova zapažanja su potvrđena i od strane istraživača na Sveučilištu u Indiani, koji su utvrdili da i do 60 posto \"društveno dobro prilagođenoih\" homoseksualaca traže psihijatrijsku ili psihološku pomoć u nekom trenutku u njihovom životu. Prema njihovom mišljenju, osobne poteškoće homoseksualaca proizlaze iz socijalne netrpeljivosti i gubitka, manjka \"istih\" prava koji pripadaju heteroseksualcima. No, u Nizozemskoj ove prepreke više ne postoje. Homoseksualnost je univerzalno prihvaćena i zakonski sankcionirana za sve one koji je diskriminiraju, ali ipak ljestvica neurotskih problema među homoseksualcima ne pokazuje znakove smanjivanja. Nizozemski psiholozi tako naglašavaju da problem ne leži u socijalnom miljeu, okružju homoseksualne osobe, nego u samoj osobi. U zemljama gdje homoseksualci traže posebna prava, i daje im se, gay pokret cvjeta, i gleda na sve ružičasto. Nasuprot tome, zemlje poput Nizozemske, koje su već odavno usvojili ta prava, počinju danas gledati i na tamnije strane tog pokreta. Jedan od najvećih problema danas je usamljenost, kod starijih homoseksualaca. Kao rezultat toga, starenjem homoseksualci više nemaju mlado i lijepo tijelo, nemaju mogućnost niti da formiraju nove bliske odnose. Sve što mogu je kupiti sex od mladih ljudi, od kojih ne mogu računati da će im pružiti emocionalnu toplinu i podršku u starosti. U jednom od svojih posljednjih intervjua, Pim Fortuyn, ubijeni vođa populističkeNizozemske stranke, priznao je da mu je homoseksualnost bila kao oblik ropstva. Strašna samoća je bila cijena mom osobnom izboru. Primjećuje dr. van den Aardweg: \"Homoseksualci su usamljeni ljudi. Oni nisu u mogućnosti da formiraju zrele i stabilne veze. Vrlo rijetko imaju oni prave prijatelje. Nedavni upitnici su kružili u Njemačkoj i SAD-u kako bi se utvrdilo koliko dugo aktivni homoseksualci mogu živjeti zajedno su pokazali da je 60 posto tih veza traje manje od godinu dana. Nešto manje od 40 posto pak da su prošle više od godinu dana, a samo maleni dio njih (samo 2-3 posto) posljednjih više od pet godina.Nevjera je pravilo u homoseksualnosti, čak i kada partneri žive pod istim krovom. I što dobivamo ovakvim životom, psihopatološki gledano - neurozu, čisto i jednostavno. Dodajte k tome epidemiju AIDS i cijeli niz drugih spolnih bolesti, koje se šire brzo u homoseksualnom miljeu. \" Homoseksualni odnosi su po svojoj prirodi kratkotrajan, kaže van den Aardweg. To je zbog infantilizma koji počiva u homoseksualnosti. \"Infantilna fantazija je neobičan oblik mašte.To je fantazija traženja u kojoj osoba nikada ne može biti zadovoljna, sretna. To ide više-manje ovako: Ah, samo da si dobar prijatelj. Tužba se stalno vraća kao refren. Ti me ne voliš kao moj prvi prijatelj. Pritužbe i odgovori na njih idu dalje dok on ne pronađe drugog prijatelja koji je ljepši. Homoseksualni odnos nije ljubav, nego čežnja, i jedna neutaživa želja.To je čežnja koja karakterizira adolescente. Kad idemo u nju dublje, mi pronalazimo veliku pustoš i osiromašene osjećaje. Što dolazi na vidjelo; da homoseksualac čini sve za sebe samog. On traži ljubav i iskrenost od nekog drugog... To nije istina, svi znamo da se zreli oblik ljubavi sastoji ne samo u prihvaćanju, nego i u davanju sebe - žrtvovanju za druge. Zato je homoseksualna ljubav laž. \" Preventivna terapija homoseksualaca Gay-evi se stalno predstavljaju kolektivno kao progonjena manjina, kao žrtve neprijateljskih društva. Sličan mehanizam je već gore naveden, u homoseksualcu kao pojedincu. Oni si nameću preuveličane osjećaje samosažaljenja i osjećajnosti. Oni sami sebe prikazuju kao trajne žrtve - do točke teatralnosti. Prema van den Aardweg, upravo ti osjećaji kompleksa manje vrijednosti, koji u njima počivaju osnova su i pokretač svega. Iz tog razloga, humor igra značajnu ulogu u psihoterpijskom liječenju, kao način prevladavanja neprestanih grintanja i gunđanja. Infantilno dijete boravi unutar njih, odraslih homosex.osoba.\" Humor daje protuotrov za neurotične porive. Van den Aardweg je otkrio sljedeće zanimljive odnose: što se manje usredotočujem na sebe, manje sam podložan homoseksualnim tendencijama. Terapija obično traje nekoliko godina. Sastoji se uglavnom u samopomoći unutarnjim borbama. Cilj je pomoći osobi u postizanju emocionalne zrelosti potrebne za brak i obiteljski život. Njen uspjeh ovisi o motivaciji pacjenta, njegovoj upornost i iskrenosti sa samim sobom. \"Ne kažem da svaki homoseksualac mora podnijeti ovu terapiju\", ističe van den Aardweg. On bi to trebao učiniti samo kad je spreman i voljan. Kada je dovoljno uvjeren, on će htjeti promijeniti svoju situaciju. Ako promišlja, svaki homoseksualac će doći do spoznaje da on nije u mogućnosti da se bave tim progonima u sebi samome. On bi trebao pokušati biti pošten i prihvatiti borbu. Činjenica je da se svatko mora boriti sam sa sobom u određenim područjima života. Postati odrastao nije lako. To se lijepo vidi na primjeru homoseksualaca.. Homoseksualna se osoba mora boriti upravo na tom području, jer svoje osjećaje psihološki gledano ima neuredne. Da ustraju u unutarnjoj borbi, jedan od zahtijeva su i čvrsta moralna uvjerenja da je promjena moguća. Spokojnost, dosljednost i strpljivost. Ljudi koji su usvojili obrasce ponašanja postupno dolaze da se osjećaju slobodnije i zadovoljnije. To daje zadovoljstvo, prihvatiti borbu s svojom nutrinom. Ono što osoba treba je razumijevanje, prepoznavanje znakova i zatim podršku u provedbi borbe. U svom liječenju sam još nešto, vrlo zanimljivo primjetio; da što je više čovjek skroman, ima manje snažne homoseksualne porive. Zašto je to tako? Jednostavno zato što se takva ponizna osoba fokusira manje na sebe, na svoje \"ja\". Piet, sada 60 godišnjak, bio je jedan od van den Aardweg prvih pacijenata, još od 1971.. I sada ga povremeno posjeti, iako sada više kao prijatelja. Piet je danas muž , otac devetero djece. Ovo su riječi kako se on sjeća prošlog života kao homoseksualne osobe: \"U one dane sam htio sve svoje osjećaje dati drugome muškarcu, ali nikada nisam bio sretan. Stalno sam bio fokusiran na sebe. Samo ja, ja ,ja...Bio sam u središtu svih mojih interesa. \"Tek kad su moje homoseksualne sklonosti nestali prestao sam se koncentrirati na samog sebe i počeo primjećivati druge ljude. Kristoff, 40-godišnji Njemac, je još jedan bivši pacijent koji je došao do sličnih zaključaka. On trenutno radi kao volonter u hospiciju, gdje pruža skrb za umiruće. Dok se osjećao kao homoseksualac, on je osjećao duboko nezadovoljstvo, ali nije znao što učiniti s time. 2 godine akon napornog liječenja on više ne osjeća seksualnu privlačnost prema muškarcima. Važnost vjerskog faktora Iako van den Aardweg ne koristiti kršćanske koncepte u terapijskom radu, on naglašava da vjernici imaju veću motivaciju i jaču volju da se bore sa homoseksualnim tendencijama nego ne-vjernici. Pri tom u tumačenju vjernika ne mislim na osobu koja vrši neki ritual u svom duhovnom životu, nego radije mislim na osobnu vjeru koja uključuje da se osoba moli Bogu, i ulazi u dijalog s njim, slijedeći glas svoje savjesti. Ponekad Bog adrese naše savjesti obasipa sitnim stvarima, ali ako ćemo ih slušati možemo razabrati da ih je moguće staviti u praksu. Nema sumnje da ovo predstavlja ogromnu moć. Molitva nije kao pritiskom na gumb. To ne donosi automatsko ozdravljenje. Da, prvo morate imati osobno oživljenu vjeru, molitvom. Ali isto tako morate biti spremni raditi na sebi. Ovo nije pasivna nego aktivna vjera. Ona se očituje u molitvi za druge i nastoji se živjeti u Božjem prijateljstvu. Ona se temelji na želji da se živi jedan čitav život u skladu s Njegovom voljom. Kao psiholog, smatram najboljom terapijom onu koja radi ruku pod ruku s religijom. Čovjekova duša je vjerska. Sve vezano uz naš karakter, naši poroci, ovisnosti, i naše vrline - sve ove stvari se odigravaju u ljudskoj duši. Da, mi imamo psihološku dimenziju, ali mi također imamo i proživljavamo jedan dublji, duhovni vjerski život, ibilo bi apsurdno ga isključiti. Vjera je izvor energije za nas. Osoba koja uzima vremena za razmišljanje, koja traži istinu o sebi, prelazi u vjerske, moralne, duhovne stvarnosti. EHAH je nizozemski akronim za evanđeosku brigu za homoseksualce i to je pokret koji se temelji na kršćanskim načelima, osnovan 1975 god. Bivši homoseksualac Johan van der Sluis je nakon prekida sa svojom homoseksualnom prošlosti nakon duboke vjere, opisao svoje putovanje u autobiografiji pod naslovom Ja sam se promijenio. On objašnjava svoju homoseksualnost u smislu kompleksa manje vrijednosti koje proizlaze iz disfunkcionalnih odnosa s ocem. Ubrzo nakon objavljivanja njegove knjige, počeli su da mu se dolaze druge homoseksualne osobe za pomoć. S vremenom, oni su postali toliko brojni da je on osnovao savjetovalište za muškarce ovisnike o homoseksualnom ponašanju. Svake godine on dobiva oko 50 novih osoba. Prije deset godina, mladi je glazbenik, Allard Buhre, tražio savjetovanja na EHAH zbog svoje seksualne orijentacije i depresije. Danas radi kao savjetnik na ulici. Svaki vikend posljećuje po Amsterdamu gay klubove i razgovara s oko 80 homoseksualaca, i njih uvjerava da postoji još jedan način da žive. Allard ukazuje na visoke rotacije partnera u homoseksualnim zajednicama. Čak i znanstvenici koji se povode za gay pokrete ne poriču to. Prema Kinsey Institut velikom i brojnom izvještaju iz 1978, jedna polovica homoseksualaca u studiji je priznalo da je imalo seksualne susrete s najmanje 500 partnera. Od toga čak 62 posto ih je imalo anonimne homoseksualne seksualne susrete, s do tada nepoznatim osobama. Prema Allard, visoki broj partnera ukazuje na vječne frustracije i neutažive čežnje koje usei nosi homoseksualac. Budući da drugi muškarac nikada ne može u potpunosti dati ono što mu je žena sposobna dati, homoseksualac ostaje zarobljen u spirali beskrajne potrage. Allard je nedavno upoznao 20-godišnjeg Turčina po imenu Djamal Yalcinkaya. Zbog osjećaja gađenja nad svojim homoseksualni načinom života, Djamal je pokušao učiniti samoubojstvo, tri puta. Ubrzo nakon što se teško ranio nožem rekao je Allardu; mislio sam da ću naći sreću u homoseksualnoj zajednici,\" kaže mladi Turk \", ali za najveći dio njih imam loša iskustva. Svi ovi dečki su htjeli od mene sex. Riječi \'gay \"znači sretan. Gay se ponašaju kao da su sretni, ali u stvari oni nisu sretni. Iako Nizozemska ima najdužu tradiciju u ovom području, slično kao EHAH klubovi aktivni su u drugim zemljama idrge udruge. Jedna od njih je Exodus, Izlazak, Međunarodna organizacija za pomoć homoseksualaca iz koje su također citirana neka razmišljanja znanstvenika i svjedočanstva...

\"Djeca\" lezbijki??? Ha ha ha ha ha ha ha... :D :D :D :D :D Ovo je vjerojatno \"znanstveno dokazano\" jer se tako tisućama godina tako živi i rađa? Ha ha ha ha ha... S čime su to lezbijke jedna drugojdrugoj napravile djecu? Lizanjem? Ha ha ha ha ha ha ha... :D :D :D :D :D :D Koji cirkus! :D :D :D :D

Indikativno je da se homo-liberali koriste istim metodama (štancanje minusa) kao i svojedobno Sanaderova HDZ mladež. Toliko o njihovoj \"liberalnosti\". Prvo siluju demokraciju sa upornim forsiranjem svojih nastranih ideja (koje ne podržava golema većina građana ove zemlje,) a onda je ponovno siluju ovakvim suludim i prozirnim napumpavanjem glasova. Pozivam vas da se prisjetite kroz povijest kako ste prolazili u totalitarnim režimima, kad je demokracija bila gurnuta u zapećak. Svojim ponašanjem direktno prizivate ta olovna vremena i sami ste sebi najveća opasnost.

norahs: Meni se ne sviđaju Romi. Zašto bi se ja prilagođavao kako bi prihvatio njihov način života. Ne volim njihovu kulturu, njihov odgoj djece.( Nabolje da im ih oduzmemo npr. mogu ih posvojiti homoseksualni parovi (-:) (ironija) To možda jest moja stvar, ali ako ja odlučim ugnjetavati pripadnike romske zajednice, tada to postaje stvar društva. Prilagodba da se prihvati različito jedna je od osnovnih zasada demokracije, sviđalo se to tebi ili ne.

norahs, ne mislim nego znam da roditeljstvo nije zajeb******. zato i raspravljam o tome ovdje. :) a to što ti smatraš da ne treba poduzeti ništa kako bi se poradilo na smanjenju homofobije u društvu, te kako bi se dioe dio populacije istog društva bolje osjećao, je tvoj stav na koji imaš pravo. zašto osobno smatram da treba nešto poduzeti? zato što ljudi trpe zbog predrasuda i na njima osnovane mržnje. smatram da to nije pošteno. poštujem tvoje pravo da ne poduzmeš ništa, ali osobno smatram nemoralnim u takvoj sitaciji ne poduzeti ništa.

Sustav za glasovanje je loš.Mislim da je to ipak do stranice a ne do belosvestke urote homoliberala. Uostalom, kako ti znaš što većina društva podržava. Jesi li sebe proglasio za većinu? (-:

Ma, zasto se mi normalni parovi uopce uzbudujemo i ljutimo oko clanka, jasno je ko dan da je ovo napisano bas zato, jer kad procitas komentare, kod svakog koji zagovara normalnu hetero zajednicu, minusi se gomilaju, a oni koji bi vjerojatno najradije da je citav svijet homo dobivaju pluseve bez ogranicenja, steta truda uopce komentirati, jer ispada da hetero zajednice nisu vise IN.....

xp: A zašto misliš da ovo ugrožava hetero- zajednice? Mi smo većina čija su prava već izborena, odnosno podrazumijevaju se..

Evo odjeka mode u životu suvremenog čovjeka: Sotona je utjecao na današnjeg čovjeka da ga uroni u ponor nečistoće, tako da su homoseksualnost i lezbijstvo bitni sastojci te mode. Iz tih nečistih elemenata i iz sirovog životinjskog zakona projicira seicira se čovječanstvu jedno od najvećih zala. Danas nalazimo pokret mode kojim većim dijelom rukovode brojni lobiji homoseksualaca i lezbijka, koji su svoj izopačeni seksualni život umjetnički preoblikovali u dizajn odjeće... Oni su ljudsko tijelo srozali na tako ogavan način da se žena pretvorila u seksualni objekt svakog komercijalnog proizvoda. Njezinu su sliku pred muškarcem prostituirali, prodajući je kao životinju za seksualnu potrošnju, kao pogansku božicu za tjelesne užitke, kao hranu za apetite i strasti tijela. Predstavljaju je kao agresivnu zavodnicu, razotkrivajući pred muškarcem njezine vitalne dijelove tijela na način koji je toliko izopačen da u naravi muškarca ona razvezuje senzualnu silu koja se može utažiti samo u rukama promiskuiteta. Tako dovodi muškarca do toga da izgubi svako poštovanje za bitnu i vitalnu narav žene, kao što su njezin nutarnji život, majčinstvo, duhovna snaga, sve prirođene kvalitete žene koje ju čine savršenom družicom muškarcu, dokidajući mogućnost da se s njom sjedini u braku gdje su moralna načela i duhovni integritet središte odnosa. Umjesto toga, gurnuta je pred muškarcem u nepovoljan položaj i to je pretvara u družbenicu koja je prije svega predmet ljudske animalne naravi, spolnosti. Ista ta spolno degenerirana skupina koja vlada današnjom modom uvela je tako feminiziranu muškost da posredstvom manekena za donje muško rublje prikazuje mladež s tijelom muškarca, a s izgledom iz vremena s kraja Rimskoga Carstva; slabašnog, našminkanog, s naušnicama, odjećom u ženskom duhu . Kao što ženu prikazuju kao nekakvo anoreksično, nezdravo tijelo, kao običnu vješalicu za odjeću, muškarca prikazuju kao gladijatora bez snage, koji, podstavljen voluminoznim mišićima i savršenim torzom, na kraju ipak više izgleda kao žena koja nosi muško tijelo. To je pad ljudskoga carstva koji ima sve znakove kraja. Muškarci su više nalik ženama, a žene muškarcima. Tako se i na današnjim sveučilištima vrlo često može susresti mladiće adolescente s depiliranim obrvama i našminkanim obrazima, s naušnicama, ogrlicama i priborom koji je primjeren ženi. Utjecaj ove izopačene skupine pojedinaca dizajnera, šminkera i trgovaca odjećom takav je da ženska mladež ne uspijeva ni shvatiti dokle se razodjenula te kako načinom odijevanja uzbuđuje muškarca. Jer, homoseksualna kultura proizvela je osjećaj da je u svakodnevnom životu važno i potrebno biti seksi, da žena mora biti lijepa.. Ljepota o kojoj se govori znači onu ljepotu kojom će se načinom odijevanja zavesti muškarce. Bludnost je grijeh protiv čistoće i zato donosi nesretne posljedice, jer nema Božanske zaštite nad nečistim ponašanjem. Danas se posvuda raširila sveopća moralna izopačenost, a jedan od najjasnijih znakova nje jest razuzdano uzdizanje nečiste spolnosti. Pomoću medija ova je iskvarenost preplavila i obrazovna područja i zagadila mentalitet cijelih nacija. Razvratni hedonizam..., pogađate, homoseksualizam... Grješna izopačena spolna zajednica bila bi jedna dobra sveobuhvatna definicija homoseksualnih zajednica... Ono što je najviše pridonijelo sodomiji koja je zarazila suvremeni svijet jest tvrdnja da su predbračni odnosi dopušteni. Ta pogrješna tvrdnja ne samo što je suprotna kršćanskom moralu, nego i otvara vrata ideji da dvije osobe mogu imati spolne odnose neovisno o svrsi za koju je Bog stvorio dva roda, muško i žensko. Nečistoća spolnih odnosa izvan braka poziva na izopačenost ( razvrat), na homoseksualizam... Slobodna zajednica (otvoren brak) odgaja djecu čiji će životi biti nestabilni glede roditeljskih obveza. To je pogubno za emocionalno i duhovno zdravlje djece. Ovakve slobodne veze između muškarca i žene neizravno i perfidno promiču spolnost koja je usmjerena samo na užitak i blokirana je za dar rađanja. Tako se događa da oni slabiji nađu u spolnosti tjelesnu zabavu u kojoj ne postoje granice među spolovima te im je stoga važna samo ugoda, pa bila ona i među istim spolovima. Sve to ispisuje kartu za ulazak homoseksualizma, lezbijstva i svakog drugog spolnog izopačenja u mlade ljudske živote. Homoseksualni odnosi isključuju rađanje djece. To je čisto egoistično samozadovoljenje spolnog užitka dviju osoba istoga spola, koje tvrde da se uzajamno vole isključujući ljubav prema djeci već samom činjenicom da ne mogu rađati djecu. Time negiraju pravo na život koje je dano svakom čovjeku po njegovim spolnim funkcijama. Odavde dolazi lažna pretpostavka da će se posvojenjem djece riješiti ovo profaniranje dara života. To, pak, djetetovu nevinost izlaže iskvarenim rukama pojedinca ili pojedinaca koji su odlučili sodomizirati svoj spolni život. citat Marino Restrepo

Stipice oladi malo ili stvai linkove jednostavno. Svi možemo copy-pasteat. Tko bi onda čitao?Forum ne služi za to.