Ona je bila jedna od pet ljepotica koje su se pojavile na naslovnici britanskog Voguea u siječnju 1990. godine koja je označila početak ere supermodela. Upravo je ta crno-bijela fotografija potaknula Georgea Michaela da angažira Naomi Campbell, Lindu Evangelistu, Christy Turlington i Cindy Crawford u svom spotu za pjesmu “Freedom”, a Gianni Versace je ponosno prošetao pistom u njihovom društvu. Iako je njihovo zlatno doba davno završilo, one i danas odrađuju vrlo unosne modne kampanje, ali više ih ne prati glas razmaženih diva s nerazumnim zahtjevima i napadajima bijesa (izuzev Naomi Campbell) koje ujutro ne ustaju iz kreveta za manje od deset tisuća dolara. No jedna od njih nije postala planetarno poznato lice iako ono nije bilo niša manje lijepo od Naominog, Lindinog, Christynog ili Cindynog.
Zaboravljeni supermodel Tatjana Patitz nakon dugo je vremena izašla iz anonimnosti i za britanski časopis The Guaridian dala intervju u kojem je otkrila zbog čega se povukla s modne scene, je li joj žao što ne odrađuje angažmane kakve imaju Campbell i Evangelista te se prisjetila vremena kad su modeli izgledali poput pravih žena s oblinama koje su uživale u hrani.
I dok su se njene kolegice vratile na scenu u velikom stilu - Evangelista je bila zaštitno lice Prade, Turlington Escade, Crawford je svoj povratak prošle godine obilježila snimanjem za francuski Vogue, a Campbell nikad nije ni otišla -, Patitz je reklamirala japansku modnu marku Uniqlo, a trenutno sudjeluje u kampanji pomalo neukusnog i opskurnog brenda Franco Callegari. Također je model za njemačku (Patitz je rođena u Njemačkoj) kozmetičku tvrtku Claire Fisher.
Iako bi mnogi Tatjaninu karijeru nazvali neuspješnom, ona ističe kako je jednostavno odabrala drugačiji način života. Moda ju nikad nije ni zanimala puno.
- Bilo je glamuroznih trenutaka, ali je bilo iscrpljujuće. Moda i manekenstvo nisu bili ono što sam ja. To je bilo ono što sam radila, nije me definiralo. Život u Malibuu i vratiti su ovdje za mene je bilo veliko olakšanje – priča Tatiana koja živi sa svojim petogodišnjim sinom Jonahom, četiri konja , četiri pasa i dvije mačke. U Malibu se doselila 1989. u vrijeme kad se njena karijera bližila vrhuncu i kad su svi drugi eminentni modeli živjeli u Parizu ili New Yorku gdje je bilo i najviše posla.
Na pomalo škakljivo pitanje bi li željela dobivati poslove kakve odrađuju Naomi i Linda – pitanje na koje bi mnogi modeli odgovorili izljevom bijesa – Tatjana odgovara samo: “Nisam razmišljala o tome. Sretna sam zbog njih.” Također ističe da, u vrijeme dok je njih pet žarilo i palilo modnim pistama, nikad nije primjećavala međusobnu ljubomoru, “možda zbog toga jer smo sve izgledale potpuno drugačije”.
Ipak, priznaje da ne bi odbila veliku modnu kampanju i priliku da se vrati na scenu.
- Posljednjih pet godina posvetila sam se sinu jer ga nisam željela prepustiti dadilji. To je bio moj izbor. Svi imamo drugačije prioritete i ovo je bio moj. Nisam željela svaki dan biti u avionu. Poslove koje sad radim se savršeno uklapaju u moj život – priča Patitz koja je samohrana majka.
- Nemate puno vremena za sebe, naročito kad je dijete jako malo. Ponekad je jako stresno, ali i predivno – ističe.
Tatjana se pomalo sa sjetom prisjetila i vremena kad su manekenke bile zdrave žene s oblinama te je bilo nezamislivo da pistom hoda djevojka od 1,80 metara koja nosi konfekcijski broj 34.
- Sve smo nosile broj 38 ili 40. Bile smo zdrave. Ponekad smo pazile što jedemo, ali više zbog toga da ostanemo zdrave nego da budemo jako mršave. Nikad se nisam izgladnjivala – priča manekenka te dodaje kako bi bilo dobro da se današnjim modelima dopusti da imaju zdraviju težinu – zbog njih samih, ali i zbog mladih žena kojima su uzor.
Kad se zasitila posla modela, Tatjana je karijeru pokušala nastaviti kao glumica te je glumila u filmu Seana Conneryja “Rising Sun”, međutim film je doživio neuspjeh, a s njim je nestala i njena ambicija. Danas su njezina strast briga o okolišu i životinjskom svijetu, a trenutno producira dokumentarac o divljim mustanzima. I dok priznaje da ne bi odbila unosnu reklamnu kampanju, povratak na pistu smatra nemogućim.
- Nema šanse. Želim snimiti još dokumentaraca i putovati na mjesta gdje još nisam bila. To je ono što me ispunjava – završava Tatjana.
(Prevela: Kristina Bosno)
