Sophia (67) svakog ljeta uživa u dočekivanju svojih desetero unučadi nedjeljom na roštiljanju nakon čega slijedi kupanje u obiteljskom bazenu u Cornwallu.Svi unuci umirovljene državne službenice, u dobi od pet do 22 godine, zovu je Nona, što je znak Sofijinog grčkog podrijetla.
Ipak, samo polovica njih su njezini biološki unuci. Ostali su unuci njenog sadašnjeg partnera Davida. Sophijin suprug, koji vodio svoju tvrtku za elektrotehniku, iznenada je preminuo 2010. godine. Prije deset godina upoznala je Davida koji danas ima 65 godina, a devet mjeseci nakon upoznavanja, par se zajedno preselio u njegov dom, piše Daily Mail.
VEZANI ČLANCI:
"Moje imanje, koje uključuje dvije nekretnine koje iznajmljujem, procijenjeno je na 600.000 funti, ali iako poznajem petero unuka bivšeg supruga otkako su bili bebe, oni neće dobiti ništa od mene kada jednog dana umrem", kaže ona. "Volim ih puno i ponašam se prema njima kao prema svojim biološkim unucima. Obasipam ih ljubavlju i privrženošću, trošeći isto na njihove božićne i rođendanske darove. Jednako sam sretna kad mi dođe bilo tko od njih, kao i kada mi dođu biološki unuci. Ali obećala sam svom pokojnom mužu da će naše imanje u cijelosti pripasti našim unucima. Naravno da se ponekad osjećam krivom zbog ove odluke. Svijet je teško mjesto za mlađe generacije i potrebna im je sva financijska pomoć koju mogu dobiti. Cijenim to što to znači da ću svoje biološke unuke ostaviti na solidnijoj financijskoj osnovi od Davidove, ali osjećam čast poštovati želje svog pokojnog supruga. Srećom, nitko me od unučadi nikada nije pitao što im namjeravam ostaviti, a ako to i učine, onda ću vrlo dobro ispričati veliku debelu izmišljotinu jer kad saznaju, ja više neću biti ovdje", ispričala je.
Dakle, je li Sofijina odluka ispravna ili bi naposljetku mogla podijeliti njezinu novu obitelj na dva dijela? Ništa ne uzrokuje neprijateljstvo kao oporuka koja se smatra nepoštenom. Vodič za potrošače Which? izvješćuje o porastu broja osporenih oporuka, pri čemu je jedna odvjetnička tvrtka zabilježila porast od 111 posto u upitima o osporavanju oporuka u jednoj godini. Istraživanje Direct Line Insurancea 2022. pokazalo je da bi gotovo četvrtina ljudi bila spremna ići na sud kako bi osporila oporuku ako se s njom ne slažu.
Ovlaštena klinička psihologinja dr. Marianne Trent, autorica knjige The Grief Collective, kaže da je često 'iznenađujuća' oporuka koju ostavi žena koja ispunjava 'matrijarhalnu ulogu' u obitelji ono što na kraju uzrokuje najviše problema. "Novac nudi određenu vrstu životnog stila i sigurnosti. Mješovite obitelji mogu se naviknuti na osjećaj pripadnosti i prava čak i ako sredstva ne dolaze od njihovih bioloških rođaka. Dakle, kada oporuka nije zadovoljavajuća kod svih članova obitelji, jer su neki izostavljeni, to može dovesti do sukoba i gorčine. Problem je u tome što to može pokolebati generacije i dovesti do dugotrajnih obiteljskih razdora", objašnjava.
GALERIJA: Zbog ljubavi ostale bez milijuna dolara. Evo kako se zaštiti od romantičnih, ali i ostalih vrsta prijevara!
Ipak, Sophia, koja ima tri odrasle kćeri, čvrsto je uvjerena da njezini planovi o tome tko će što dobiti nisu predmet rasprave ili pregovora. Dapače, jedina osoba koja je svjesna njezinih želja je njezin partner David. "David je radio u građevinarstvu i ima malo manje imanje od mene. Njegovo vrijedi 500.000 funti i ostavit će ga kome god želi. Kad smo ušli u vezu, znao je da sam udovica i da sam obećala mužu da će naše imanje biti proslijeđeno našim unucima. Uvijek je poštovao moju odluku. Svoju djecu nisam uključila u oporuku jer sam im već financijski pomogla, od pologa za dom do zajedničkih godišnjih odmora", tvrdi ona. Sophia kaže da njezine emocije nisu pomućene kada su u pitanju njezini drugi unuci. "O njima će se brinuti David, ali čak i da nema što ostaviti, ne bih ih stavila u oporuku. Starije unuke rijetko viđam tako da prema njima imam prilično neutralne osjećaje. Oni sami krče svoj put u svijetu i neka im je sa srećom. Tinejdžere i mlađe viđam i poznajem od malih nogu, i ponekad me moja odluka potegne za srce, ali od mene neće vidjeti ni penija. Volim biti baka i bila sam jako uključena u živote svojih bioloških unuka, ponekad sam nekima od njih bila više kao druga mama i zato osjećam da je moja dužnost uključiti njih, i samo njih, u svoju oporuku", dodaje.
Kada sastavljamo oporuku, odluka je obično vrlo pragmatična i neemocionalna, kaže dr. Marianne Trent. Nasuprot tome, kada se ta oporuka čita, emocije su često vrlo visoke, s tugom koja oboji svačiju reakciju na nju. "Ljudi koji su možda već počeli mentalno skladištiti novac, ili su ga već potrošili, mogu imati osjećaj: 'Nisam li dovoljno dobar?' ' kaže dr. Trent. Tada nastupaju paranoja i sumnja", kaže ona.
Umirovljena obiteljska liječnica Sarah (74) ima sina i kćer te dvoje unučadi, od kojih jedan nije biološki unuk. Njezino se imanje procjenjuje na 750.000 funti i uglavnom je vezano uz imovinu na Wirralu i ušteđevinu. "Kada se moja najmlađa kći udala za svog muža, on je već imao petogodišnjeg sina. Dala sam sve od sebe kako bih je uvjerila da se prema njemu neću ponašati ništa drugačije od svog drugog unuka i tijekom godina ostala sam vjerna svojoj riječi. Za Božić su dobili iste darove, a za rođendane isti iznos novca. Bila sam skrupulozno poštena", rekla je. Dakle, zašto taj unuk nije u oporuci? "Istina je da njegova majka godinama nije bila dobra prema mojoj kćeri i boljelo me vidjeti kako posinak moje kćeri staje uz svoju majku. Držala sam se onoga što sam obećala, ali bilo mi je teško svjedočiti kako se ponaša prema mojoj kćeri", dodala je.
Budući da su oba dječaka sada u svojim 20-ima, Sarah je o svojoj odluci razgovarala s prijateljima prije nego što je razgovarala sa svojim odvjetnikom. "Bilo je mješovitih reakcija. Neki misle da bih mu trebala ostaviti nešto da se očuva mir — ali zašto? Sigurna sam da nikad nisam u njegovim mislima. Nikada ne primam rođendanske ili božićne čestitke, na primjer. Moja kći još uvijek se toliko trudi zbog njega, plaćajući mu stanarinu u vrijeme kada mu posao ide lošije. Ne mogu podnijeti gledati kako on zlorabi njezinu velikodušnost.Uopće se nisam dvoumila zbog svoje odluke. Iako se nikada nisam miješala u odnos svoje kćeri s njezinim posinkom, ovako će svi znati što sam osjećala o njegovom ponašanju tijekom godina. I ne, moja djeca nisu upoznata sa sadržajem moje oporuke jer ne želim raditi probleme i nositi se s tim dok sam još živa", kaže.
VEZANI ČLANCI:
Dr. Marianne Trent, međutim, smatra da je bolje biti otvoren o sadržaju oporuke dok ste još živi. "Ako vam se čini preteškim, uključite medijatora ili terapeuta. Prednost vođenja ovakvih razgovora prije nego što umrete je u tome što će sve biti riješeno i poznato na vrijeme. Da, to je vaše vlasništvo, vaše imanje i na vama je što ćete s njim učiniti. Ali reći rođacima koje su vaše želje sada može minimizirati mogući utjecaj i izbjeći obiteljski sukob u žaru trenutka kasnije", objašnjava.
Taj utjecaj može biti razoran, kaže Claire (52), iz Midlandsa. "Imala sam lijep odnos sa svojom pokojnom 'polubakom'. Nikad nisam poznavala tatinu mamu jer je umrla dok je on bio dijete, pa kad se tata ponovno oženio, imala sam 14 godina kad sam i ja dobila baku. Tijekom godina, naša je veza bila lijep bonus za moj život. Kad sam bila tinejdžerica, kad god su moj otac i maćeha bili odsutni, ona bi me provjeravala dok sam ja čuvala njihovu kuću. Kao odrasla osoba s karijerom, nije potrebno spominjati da nikada nisam zaboravila njezin rođendan i za Božić. Kada joj je dijagnosticiran tumor na mozgu, bila sam stabilan unuka tijekom posljednje godine njezina života. Nije mogla voziti niti raditi osnovne stvari kod kuće, poput brige o sebi, čišćenja ili kuhanja. Pomogla sam svojoj maćehi u tome jer radim fleksibilno radno vrijeme na dnevnoj bazi", ispričala je.
Ali kad je došlo do čitanja oporuke, Claire je otkrila da se njezino ime nije spomenulo. Ipak, ostalih desetero unučadi njezine 'polubake' dobilo je poprilično velik četveroznamenkast iznos, iako niti jedno od njih, prema Claire, nije pomoglo u brizi za svoju baku u njezinoj posljednjoj godini života. "Priznat ću da sam u početku bila povrijeđena. Imala sam veću ulogu u njezinu životu u njezinoj posljednjoj godini, vodeći je na tjedne pretrage krvi, čineći joj život ugodnijim. To ne bi promijenilo moje osjećaje prema njoj, ali možda je bilo lijepo znati unaprijed. Transparentnost olakšava život svima. Moje prijateljice su mi rekle da sam trebala nešto reći i dati do znanja da sam uzrujana. Ideja da to učinim nije mi lako legla. Iako nemam luksuzne odmore i otmjene automobile u kojima su moji rođaci uživali zahvaljujući nasljedstvu, ja imam mirnu savjest. Cijela me ova situacija naučila jednoj stvari, a to je: krv je apsolutno gušća od vode", zaključila je.
Liječnica otkrila najstrašnije stvari koje je čula u posljednjim trenucima ljudi na samrti!
