U kasnim večernjim satima trećeg prosinca 1926. godine, slavna spisateljica Agatha Christie ustala je iz svoje fotelje, poljubila svoju sedmogodišnju kćer Rosalind za laku noć, sjela u svoj automobil i odvezla se u mrak. Njen je automobil sljedećeg jutra pronađen napušten na strmoj padini u blizini kamenoloma u Surreyju, s upaljenim svjetlima i krznenim kaputom ostavljenim na sjedalu. Nije bilo nikakvih tragova nesreće niti nasilja, ali ni traga od same autorice koja je bila poznata zahvaljujući uspjehu svog šestog romana. Taj je događaj pokrenuo nevjerojatnu medijsku lavinu i jednu od najvećih potraga u engleskoj povijesti, koja će zauvijek obilježiti njen život i karijeru.
Više od tisuću policajaca i čak petnaest tisuća civilnih dobrovoljaca pretraživalo je engleska sela i šume u nadi da će pronaći nestalu ženu. Po prvi put u povijesti britanske policije, u potragu su bili uključeni i zrakoplovi koji su preletavali područje, dok su mediji iz sata u sat objavljivali nove, sve luđe teorije. Situacija je poprimila toliko bizarne razmjere da se u potragu uključio i Sir Arthur Conan Doyle, slavni tvorac detektiva Sherlocka Holmesa, koji je uzeo jednu od njenih rukavica i odnio je lokalnom vidovnjaku u očajničkom pokušaju da uz pomoć nadnaravnih sila otkrije njenu lokaciju. Javnost je bila uvjerena da čita najnoviji kriminalistički roman uživo, a nagađanja su sezala od toga da je počinila samoubojstvo utapanjem, do toga da ju je ubio njen suprug Archibald Christie.
Kontekst njenog nestanka bio je duboko tragičan i iscrpljujući, daleko od jeftinog marketinškog trika za prodaju knjiga kako su neki tadašnji kritičari sugerirali. Ranije te iste godine preminula joj je majka, što ju je gurnulo u duboku tugu, a kap koja je prelila čašu bila je priznanje njenog supruga da je zaljubljen u drugu ženu, Nancy Neele, te da traži razvod braka. Nakon jedanaest dana neizvjesnosti, četrnaestog prosinca, Agatha je napokon pronađena u otmjenom hotelu u lječilišnom gradu Harrogateu, gdje se prijavila pod imenom ljubavnice svoga supruga. Bila je neozlijeđena, ali navodno u potpunosti nesvjesna vlastitog identiteta, a prepoznao ju je tek jedan glazbenik iz hotelskog benda, nakon čega je uslijedio potpuni medijski kaos.
Iako je njen suprug tvrdio da je pretrpjela potpuni gubitak pamćenja uslijed stresa i prometne nesreće, mnogi su nastavili vjerovati da je sve iscenirala iz osvete. Međutim, istina koja je godinama ostala skrivena zapravo je bila priča o teškom mentalnom slomu. U intervjuu koji je dala osamnaest mjeseci kasnije, priznala je da se te mračne noći odvezla s jasnom namjerom da učini nešto očajničko i potpuno nepromišljeno. Današnji povjesničari i stručnjaci za psihijatriju slažu se da je slavna spisateljica najvjerojatnije zapala u psihogenu fugu, ozbiljno stanje disocijacije uzrokovano nepodnošljivom traumom i golemim stresom, u kojem je njen ranjeni um instinktivno stvorio potpuno novu osobu kako bi pobjegao od okrutne stvarnosti koju više nikako nije mogla podnijeti.
Otvori KEKS Pay
