Redatelj David Cronenberg vraća se s filmom "Gospodar mrtvih" (The Shrouds), djelom koje se opisuje kao njegovo najosobnije i pomalo autobiografsko ostvarenje do sada.
U pitanju je horor koji je premijerno prikazan lani na Filmskom festivalu u Cannesu, no kod nas tek sada sa malim zakašnjenjem igra u kinima, a izravan je odgovor na redateljevu bol nakon smrti supruge Carolyn Zeifman, s kojom je proveo 43 godine. U središtu priče je Karsh (Vincent Cassel), inovativni poduzetnik shrvan tugom, koji izumljuje revolucionarnu, ali kontroverznu tehnologiju nazvanu "GraveTech".
Njegov izum omogućava ožalošćenima da putem posebnih pokrova opremljenih kamerama u stvarnom vremenu prate postmortalno raspadanje tijela svojih voljenih na zaslonima postavljenim na nadgrobnim spomenicima ili na vlastitim pametnim telefonima. Karsh, koji planira jednog dana biti pokopan uz svoju suprugu Beccu (Diane Kruger), stvorio je biznis od vlastite opsesije nudeći i drugima priliku da ostanu povezani s preminulima na najmorbidniji mogući način.
Radnja se dodatno komplicira kada niz grobova na Karshovom groblju, uključujući i Beccin, biva vandaliziran, a cijeli sustav hakiran. Taj čin pokreće mračnu istragu koja film iz intimne drame o žalovanju pretvara u paranoidni triler prožet elementima industrijske špijunaže, međunarodnih zavjera i tehnološke paranoje.
Karshovu potragu za odgovorima prate kompleksni odnosi s ključnim likovima: Beccinom identičnom sestrom blizankom Terry (također Diane Kruger), s kojom ulazi u neobičan, transgresivan seksualni odnos potaknut njezinom fiksacijom na teorije zavjere, te Terryjinim bivšim suprugom Mauryjem (Guy Pearce), neurotičnim, ali briljantnim hakerom koji je dizajnirao sigurnosni sustav za GraveTech. Kroz fragmente sjećanja i snove koji graniče s noćnim morama, publika svjedoči Karshovoj neprežaljenoj ljubavi prema Becci, stvarajući bolnu dihotomiju između želje i fizičke krhkosti.
"Gospodar mrtvih" je esencijalni Cronenberg - hladna meditacija o smrti, tijelu i tehnologiji, ali ovaj put prožeta opipljivom tugom. Redatelj ne bježi od neugodnih prizora, prikazujući ožiljke i posljedice bolesti s kliničkom preciznošću koja je u potpunoj suprotnosti s romantiziranim prikazima bolesti u Hollywoodu. Kako ističu kritičari, film se ne libi pokazati ono što drugi skrivaju, prisiljavajući gledatelja da se suoči s brutalnom stvarnošću tjelesnog propadanja. Upravo ta beskompromisna iskrenost čini film duboko dirljivim, unatoč njegovoj mračnoj i bizarnoj atmosferi. Cronenberg istražuje kako se ljubav isprepliće s raspadanjem, a sjećanje s tehnološkim nadzorom, postavljajući pitanje može li duša, ili barem naša povezanost s njom, nadživjeti uništenje tijela.
Na stranici Rotten Tomatoes drži ocjenu od 76%, dok je na Metacriticu dobio 69 od 100, što ukazuje na "općenito povoljne" recenzije. Mnogi ga hvale kao hrabro istraživanje tuge i remek-djelo koje definira kasnu fazu redateljeve karijere. S druge strane, neki kritičari zamjeraju mu lošu naraciju, nerazrađene sporedne priče o međunarodnoj špijunaži i umjetnoj inteligenciji te nagli završetak koji ostavlja mnoga pitanja otvorenima. Film ponekad djeluje kao zbirka moćnih ideja, a ne kao potpuno koherentna cjelina, što će neke gledatelje zasigurno frustrirati.
Uspjeh filma uvelike leži na leđima snažne glumačke postave. Vincent Cassel, našminkan tako da podsjeća na samog Cronenberga, savršeno utjelovljuje Karsha kao redateljevog filmskog dvojnika – intelektualca čija je vanjska hladnoća samo krinka za duboku emocionalnu ranjenost i romantičnu opsesiju. Diane Kruger briljira u zahtjevnoj trostrukoj ulozi: kao preminula Becca u bolnim scenama sjećanja, kao njezina ekscentrična sestra Terry te kao glas AI asistentice Hunny, što stvara dodatni sloj psihološke složenosti. Guy Pearce je pak gotovo neprepoznatljiv kao Maury, neurotični genijalac čija ljubomora i mentalna nestabilnost unose kaos u već zamršenu priču.
"Gospodar mrtvih" definitivno nije film za svakoga. Gledatelji koji traže konvencionalni horor ili triler s jasnim odgovorima mogli bi ostati razočarani. Ovo je djelo za ljubitelje Cronenbergovog opusa i one koji su spremni na polagan, meditativan i intelektualno izazovan film koji više otvara pitanja nego što nudi odgovore. To je filmska elegija koja ne pokušava utješiti, već progoniti.
Otvori KEKS Pay
