U 23:25 na RTL-u prikazuje se film "Oh kakve li sramote", u originalu poznat kao "A Dirty Shame". Riječ je o djelu američkog redatelja i scenarista Johna Watersa, filmaša koji je tijekom cijele svoje karijere pomicao granice dobrog ukusa i testirao toleranciju publike. Njegova satirična komedija iz 2004. godine smještena je u radničko predgrađe Baltimorea i prati naizgled miran život lokalnih stanovnika. No, Watersova vizija susjedstva daleko je od uobičajene američke idile, a radnja filma brzo prerasta u potpuni kaos i apsurd.
Radnja filma prati sredovječnu vlasnicu lokalne trgovine Sylviju Stickles, koju tumači poznata britanska komičarka Tracey Ullman. Sylvia je izrazito konzervativna i seksualno inhibirana žena koja je potpuno izgubila interes za intimu sa svojim suprugom Vaughnom, kojeg glumi glazbenik Chris Isaak. Uz supruga, dodatne glavobolje zadaje joj njezina kći Caprice, plesačica u lokalnom baru poznata pod umjetničkim imenom Ursula Udders zbog svojih neobično velikih grudi. Kćer, koju utjelovljuje Selma Blair, Sylvia drži u nekoj vrsti kućnog pritvora kako bi je spriječila u daljnjem skandaloznom ponašanju. Zbog svega toga obiteljska atmosfera je zategnuta, a Sylvijin život svodi se na ogorčenost i strogo poštivanje pravila.
Međutim, cijela se situacija okreće naglavačke kada Sylvia doživi prometnu nesreću u kojoj zadobije teži udarac u glavu i potres mozga. Ta bizarna nezgoda uzrokuje nevjerojatnu promjenu u njezinu ponašanju, pretvarajući je od stroge čistunke u nezasitnu seksualnu ovisnicu. Ubrzo upoznaje Ray-Raya Perkinsa, lokalnog automehaničara i samozvanog gurua kojeg tumači Johnny Knoxville. Ray-Ray okuplja skupinu istomišljenika koji su također postali seksualno nezasitni nakon različitih udaraca u glavu, a Sylvia se pridružuje njegovu kultu sljedbenika koji traže vrhunsko i do sada neviđeno tjelesno zadovoljstvo, unoseći paniku u čitavo susjedstvo. Ovaj nagli porast neobuzdanih strasti izaziva oštru reakciju konzervativnog dijela zajednice na području Harford Roada. Skupina zgroženih građana odlučuje se suprotstaviti novom valu promiskuiteta, a na čelu pobunjenih čistunaca nalazi se Sylvijina majka Big Ethel, koju igra Suzanne Shepherd, uz pomoć zabrinute susjede Marge koju glumi Mink Stole. Započinje pravi mali ulični rat između dviju frakcija koje ne biraju sredstva kako bi nametnule svoj način života. U cijeloj toj zbrci našle su se i poznate ličnosti, pa se tako u kratkim ulogama pojavljuju David Hasselhoff i Ricki Lake glumeći sami sebe.
Zbog izrazito eksplicitnog sadržaja i specifičnog humora, film je od same najave izazivao brojne kontroverze i probleme. Američka udruga za klasifikaciju filmova dodijelila mu je najstroži rejting koji označava da je film zabranjen za mlađe od osamnaest godina, što je automatski ograničilo njegovu kino distribuciju i mogućnosti oglašavanja. Kada je redatelj John Waters upitao što bi točno trebao izrezati kako bi film dobio blažu ocjenu, iz nadležnog odbora su mu odgovorili da su naprosto prestali voditi bilješke tijekom gledanja. Zbog te strogosti kasnije je za potrebe kućnih izdanja napravljena i cenzurirana verzija, iz koje su uklonjene mnoge proste riječi i neprimjerene scene. Sam Waters je kasnije izjavio kako je ta prepravljena verzija namijenjena osobama bez smisla za njegov humor. Waters je ideju za ovaj scenarij dobio istražujući internetska bespuća i brojne bizarne seksualne pojmove, termine i supkulture koje tamo postoje.
Zanimljive situacije nisu se događale samo u sobama za montažu, već i tijekom samih priprema za snimanje na ulicama Baltimorea. Iskusna kazališna glumica Suzanne Shepherd, koja tumači ulogu stroge majke Big Ethel, doživjela je pravi šok na prvom čitanju scenarija. S obzirom na to da prethodno nije bila nimalo upoznata s opusom redatelja Johna Watersa, sadržaj teksta ju je toliko zgrozio da se navodno rasplakala pred svima. U prvi mah je pokušala odmah napustiti čitav projekt, ali su je redatelj i kolege glumci dugim razgovorima uspjeli nagovoriti da ipak ostane i odradi ulogu. U međuvremenu, bilo je i promjena u glumačkoj postavi jer je ulogu Sylvijina supruga prvotno trebao igrati poznati glumac Paul Giamatti. On je, međutim, iz nepoznatih razloga odustao neposredno prije samog početka snimanja, pa je na njegovo mjesto uskočio glazbenik Chris Isaak.
Jednom kada je film konačno pušten u distribuciju, reakcije publike i filmskih kritičara bile su oštro podijeljene. Na popularnoj stranici Rotten Tomatoes film drži 55 posto pozitivnih ocjena od strane kritike, a poznati filmski kritičar Roger Ebert nije krio svoje razočaranje te mu je dodijelio samo jednu zvjezdicu. Ebert je u svojoj recenziji istaknuo kako film donosi vrstu lošeg smijeha koji ne proizlazi iz zabave, već iz nevjerice, nervoze ili neodobravanja. Opisao je djelo kao monotono i repetitivno, ističući kako se redatelj previše oslanjao na šokantne detalje umjesto na pravu komediju.
S druge strane, postojali su i oni koji su s oduševljenjem dočekali ovakav beskompromisan pristup i hvalili redateljevu hrabrost. Kritičar Peter Travers iz časopisa Rolling Stone opisao je film kao zlu i perverznu zabavu, pohvalivši Watersov nesputani duh i veselje koje glumačka ekipa prenosi na ekran. Uz to, Kevin Thomas iz Los Angeles Timesa prepoznao je u filmu oslobađajuću moć komedije kojom Waters zapravo ismijava ograničavanje slobode izražavanja. Unatoč tim pojedinačnim pohvalama, ukupni komercijalni rezultat bio je prilično porazan. Film je na kinoblagajnama zaradio tek oko 1,9 milijuna dolara, što je bilo znatno manje od uloženih petnaest milijuna dolara u produkciju. Taj loš financijski rezultat natjerao je redatelja Johna Watersa na tešku odluku te nakon ovog djela više nije režirao nijedan dugometražni igrani film.
Iako film nije ostvario zamišljeni financijski uspjeh, tijekom godina uspio je steći određeni kultni status među najvjernijim obožavateljima. Njegova tematika i dijalozi i danas izazivaju rasprave na raznim filmskim forumima i okupljanjima ljubitelja nezavisnog filma. Gledajući ga iz današnje perspektive, mnogi ističu kako je redatelj vrlo precizno predvidio neke moderne društvene sukobe između ekstremnih liberala i strogih konzervativaca. Njegov prikaz svijeta u kojem su ljudi podijeljeni u dva potpuno suprotstavljena i isključiva tabora izgleda nevjerojatno aktualno u vremenima izraženih društvenih polarizacija, a kroz sve te apsurdne fetiše i pretjerane reakcije puritanaca, zapravo se provlači oštra društvena kritika o tome kako zajednica tretira različitost i osobne slobode.
*uz korištenje AI-ja