”Ovo su kasne pjesma./ Većinom su pjesme kasne,/ naravno: Prekasne,/ kao pismo koje pošalje mornar/ a stigne poslije njegova utapanja.” Ovo su stihovi iz prve pjesme, naslovljene “Kasne pjesme” kojom počinje zbirka “Od dragosti”, čuvene kanadske spisateljice Margaret Atwood (Školska knjiga, biblioteka Lumen, urednica Miroslava Vučić, prijevod Mate Maras, 129 kuna).
I baš kao što je to sama autorica napisala u predgovoru, riječ je o pjesmama koje je pronašla prekapajući ladice sa svojim djelima, onima koje je pisala u nekim prošlim godinama (2008. – 2019.). Neke od pronađenih pjesma je bacila, neke nadopisala i prekrojila, neke nedirnute uvrstila u ovu zbirku, uz mnogo novih pjesama. Sve ih je posvetila pokojnom suprugu.
Njezin hrvatski izdavač, Školska knjiga, nije propustio na omotnici knjige istaknuti kako je riječ o autorici romana “Sluškinjina priča” i “Svjedočanstva” jer baš zbog toga ona je poznata i ljudima kojima nikada nije palo na pamet uzeti u ruke zbirku pjesama. Naravno, za njezinu je slavu u svijetu današnjice, pa i u Hrvatskoj koja ima poražavajuće podatke o tome koliko njezini građani čitaju, i koja (na sreću) nikada nije provela anketu na temu koliko ti isti građani čitaju poeziju, najzaslužnija serija “Sluškinjina priča”. To je publika koja vjerojatno i ne zna da je ona svoju veliku i plodonosnu karijeru počela kao pjesnikinja, ali ako i jedan od njih zbog superpopularne serije prione uz ovu zbirku, serija je obavila dobar posao.
Ova zbirka Margaret Atwood u prvom redu odiše sjetom, mrakom koji obuzima svijet u kojem živimo. Kroz nju se osjećaju odjeci mnogobrojnih gubitaka koje u svaki život donosi vrijeme koje neupitno prolazi. Ovo su pjesme i svojevrsni oproštaj, ne samo od pokojnog supruga autorice već i od svega drugog što čovjeku oduzima starost. Najtužniji stihovi su oni koji svjedoče o tome koliko se autoričin i naš svijet promijenio, promijenio na loše. Svjetlo i nada ovdje su samo odjeci prošlosti, čini se da su nepravda i nepoštenje dobili bitku.
