Jedna od najpopularnijih romantičnih drama, "Jedi, moli,voli" iz 2010. godine, večeras u 00:25 prikazuje se na Novoj TV. Životna priča spisateljice Liz Gilbert i njezino veliko putovanje kroz Italiju, Indiju i Bali do danas su ostali sinonim za bijeg od rutine i potragu za unutarnjim mirom, a brojni domaći gledatelji često ovaj film opisuju kao pravu inspiraciju za promjenu životnog smjera u teškim trenucima.
Naslovnu ulogu u filmu tumači jedna od najvećih holivudskih zvijezda, neponovljiva Julia Roberts, dok joj se pred kamerama pridružuje uistinu impresivna glumačka postava. Njezinog šarmantnog brazilskog partnera Felipea glumi Javier Bardem, a u ulozi muškarca s kojim se upušta u kratku vezu netom nakon razvoda nalazi se James Franco. Uz njih se na platnu pojavljuju i Richard Jenkins, Billy Crudup te Viola Davis. Film je režirao Ryan Murphy, a direktor fotografije je Oscarom nagrađeni Robert Richardson.
Iako je film danas iznimno popularan, redateljska palica zamalo je pripala potpuno drugom čovjeku. Naime, Julia Roberts prvotno je pozvala svog dugogodišnjeg prijatelja i provjerenog suradnika Garryja Marshalla da režira ovu veliku filmsku adaptaciju. On je taj primamljiv poziv, međutim, odbio jer nije bio spreman tjednima putovati izvan Amerike na sve te udaljene strane lokacije. Umjesto toga, srdačno joj je ponudio ulogu u svojoj komediji, što joj je omogućilo da prihvati oba projekta, a zahtjevnu redateljsku poziciju za ovu adaptaciju preuzeo je televizijski veteran Ryan Murphy. Pokazalo se da je to bila iznimno dobra odluka za studio s obzirom na to da je film nastao sa solidnim budžetom od šezdeset milijuna dolara, a u konačnici je zaradio više od dvjesto milijuna dolara na svjetskim kino blagajnama.
Snimanje ovakvog međunarodnog projekta zahtijevalo je uistinu složenu logistiku i višemjesečne intenzivne pripreme za rad na različitim lokacijama u New Yorku, Italiji, Indiji i na dalekom Baliju. Scene koje su se snimale na ulicama Rima privlačile su ogromnu pažnju lokalnog stanovništva, pa se tako svakoga dana redovito okupljalo oko petsto prolaznika samo kako bi vidjeli slavnu glumicu uživo. Poznate talijanske scene u kojima glumica opušteno nosi jesensku odjeću i toplu maramu zapravo su se snimale usred najgore kolovoške žege, što je predstavljalo velik izazov za cijelu filmsku ekipu. Redatelj Murphy u kasnijim se intervjuima prisjetio kako je Roberts morala glumiti da uživa jedući tople obroke poput tjestenine dok je vanjska temperatura zraka dosezala visokih 39 stupnjeva Celzijusa.
Jedan od najzabavnijih detalja veže se uz zahtjeve same glavne zvijezde filma. Dobro je poznato u holivudskim krugovima da je Julia Roberts pristala snimati svoje ključne scene na dalekom i egzotičnom Baliju isključivo pod jednim vrlo strogim uvjetom - jasno je poručila producentima da će tamo otputovati jedino ako joj studio dopusti da cijela njezina obitelj boravi zajedno s njom tijekom tog višetjednog dijela produkcije. Producenti su na kraju popustili i udovoljili njezinim željama jer su znali da bez nje ovaj film jednostavno ne bi imao istu privlačnost. Zahvaljujući takvim poslovnim kompromisima i dobroj organizaciji, film na kraju obiluje predivnim kadrovima koji svim gledateljima pružaju utješan osjećaj stvarnog i opuštajućeg putovanja.
Ipak, jedna od najpoznatijih i najcitiranijih scena iz cijelog filma sasvim sigurno je ona u kojoj glavna junakinja zamišljeno uživa u jednostavnom tanjuru tjestenine. Prema riječima iskusne stilistice hrane Susan Spungen, snimanje te naizgled vrlo opuštene i jednostavne scene donijelo je brojne neočekivane logističke komplikacije na setu. Naime, zbog izrazito uskih i starih rimskih ulica, veliki kamioni s filmskom opremom i hranom nisu nikako mogli prići samom mjestu snimanja, pa su svi zajedno morali improvizirati bez prave pokretne kuhinje. Spungen je na kraju potpuno sama skuhala i pripremila spomenuto jelo u improviziranim uvjetima neposredno pred samo paljenje kamera.
Ono što se dogodilo neposredno nakon završetka te legendarne talijanske scene danas zvuči kao prava humoristična filmska anegdota. Kada je snimateljska ekipa napokon počela pospremati opremu sa seta, stilistica hrane je rutinski bacila svu preostalu tjesteninu u obližnje smeće misleći da su potpuno završili s tim dijelom posla. Međutim, iznenada se netko od prisutnih producenata sjetio da su potpuno zaboravili snimiti onaj jedan presudno važan krupni kadar u kojem svježi parmezan lagano pada po vrućoj hrani. Kako bi brzo spasila tu napetu situaciju, Spungen je doslovno morala izvući netom bačenu tjesteninu iz kante za smeće, ponovno je oprezno servirati na tanjur i vizualno urediti isključivo za taj vizualni kadar. Kasnije je kroz smijeh novinarima potvrdila da je taj krucijalni krupni kadar na kraju vrlo uspješno snimljen bez ikakvih ponavljanja. Naravno, odmah je ozbiljno naglasila i pojasnila da slavnoj holivudskoj glumici zasigurno nije poslužila hranu iz smeća za pravo jelo.
Čim je napokon stigao u svjetska i domaća kina, film je odmah izazvao vrlo podijeljene i glasne reakcije publike i strogih filmskih kritičara. Struka mu je najoštrije zamjerala da ne prenosi dovoljno jasno i duboko onu istinsku duhovnu potragu koja je bila apsolutno ključna u popularnim memoarima Elizabeth Gilbert. Na popularnoj platformi Rotten Tomatoes, film trenutno ima tek 36 posto pozitivnih kritičarskih recenzija, pri čemu su mnogi ocijenili priču kao pomalo površnu. Profesionalni kritičari isticali su da, unatoč uistinu predivnim lokacijama i neospornoj glumičinoj karizmi, cijelom djelu zapravo kronično nedostaje ona prava emotivna težina. S druge strane obale, obična publika bila je znatno blaža prema filmu, pa tako mnogi domaći gledatelji i danas rado hvale privlačan prikaz hrane, nevjerojatne krajolike i univerzalnu temu novog životnog početka.
Zanimljivo je napomenuti da se javne rasprave oko ovog ostvarenja nisu zaustavljale samo na pukoj ocjeni glume i osnovnog scenarija, jer uvaženi hinduistički vođe javno su izrazili zabrinutost zbog produkcije te su predlagali obavezno korištenje stručnih duhovnih savjetnika na setu. Učinili su to kako bi se osiguralo da sam film što točnije prikazuje stvarni svakodnevni život i filozofiju u indijskom ašramu, a ne samo zapadnjačku fantaziju. Isto tako, pojedini sociolozi otvoreno su kritizirali to što su bogate kulture Indije i Balija prikazane uglavnom kao egzotična turistička pozadina za rješavanje problema privilegiranih zapadnjaka. Tržišni uspjeh filma na kraju je ipak pratila nevjerojatno agresivna komercijalna kampanja, tijekom koje su stotine raznih proizvoda masovno brendirani u prepoznatljivom stilu filma. Sva ta pomalo neobična mješavina predivne vizualnosti, snažne marketinške mašinerije i vječne teme potrage za životnim smislom učinila je od ove priče pravi pop-kulturni fenomen koji ne blijedi.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
