U 98. godini života preminula je slavna japanska avangardna umjetnica Yayoi Kusama. Poznata po svojim hipnotičkim točkicama, bundevama i beskrajnim zrcalnim sobama, bila je jedna od najoriginalnijih i najutjecajnijih figura suvremene umjetnosti.
Kako su potvrdili njezin studio i galerist David Zwirner, Kusama umrla je 14. kolovoza u bolnici u Tokiju od zatajenja više organa. U priopćenju njezina studija stoji da je Kusama "nastavila slikati do svojih posljednjih dana, nikada ne ispuštajući kist iz ruke, te je ustrajala u istraživanju vječne ljubavi i besmrtne duše".
Tijekom svoje je dugačke i živopisne karijere, svoje je najdublje strahove, opsesije i halucinacije uspjela pretočiti u djela koja su očarala milijune diljem svijeta, od apstraktnih platna do monumentalnih skulptura i imerzivnih instalacija koje su postale globalni fenomen.
Yayoi Kusama, rođena 1929. godine u gradu Matsumoto, u imućnoj obitelji, imala je teško djetinjstvo. Odrasla je uz iznimno strogu majku koja se snažno protivila njezinim umjetničkim sklonostima. Još kao desetogodišnja djevojčica počela je doživljavati živopisne vizualne i slušne halucinacije u kojima bi vidjela beskonačne mreže i polja točkica koja su "prijetila da je progutaju". Zbog toga se okrenula umjetnosti, kao vrsti bijega i mehanizmu obrane, u svojoj je autobiografiji zapisavši kako je "crtanjem tih vizija u bilježnice pokušavala ublažiti šok i strah od epizoda". Točkice koje je vidjela postat će njen zaštitni znak i umjetnička opsesija.
Nakon studija slikarstva u Japanu, pedesetih godina zaputila se u New York. Postala je poznata i po organiziranju javnih "happeninga", često kao prosvjed protiv rata u Vijetnamu. U tim performansima slikala je točkice po golim tijelima sudionika, a jednom je čak napisala otvoreno pismo tadašnjem američkom predsjedniku Richardu Nixonu, nudeći mu seks u zamjenu za prekid rata. Njezine prve "beskonačne instalacije", sobe koje su koristile ogledala i svjetla kako bi stvorile iluziju beskrajnog prostora, poznate kao "Infinity Mirror Rooms", šokirale su i hipnotizirale publiku koja do tada nije vidjela ništa slično. No, unatoč uspjehu i inovativnosti, financijski se jedva snalazila, a njezino mentalno zdravlje nastavilo se pogoršavati te se 1973. vratila u Japan.
Nekoliko godina kasnije, 1977. godine, dobrovoljno se prijavila u psihijatrijsku ustanovu u Tokiju, koja je postala njezin dom do kraja života. No, to nije bio kraj njezine karijere, jer preko puta bolnice unajmila je atelje u koji je svakodnevno odlazila stvarati. Umjetnost je, kako je više puta naglašavala, za nju bila potreba, jedini način da preživi. Nakon razdoblja zatišja, njezin rad ponovno dobiva na važnosti krajem osamdesetih, a 1993. predstavljala je Japan na Venecijanskom bijenalu gdje je njezina instalacija sa zrcalima i bundevama postigla golem uspjeh.
U 21. stoljeću, Kusama je postala kulturna ikona čije su izložbe privlačile rekordne redove pred muzejima diljem svijeta, a okušala se i u svijetu mode kroz suradnje s brendovima poput Louis Vuittona. Godine 2017. u Tokiju je, u četvrti Shinjuku, otvoren muzej na pet katova posvećen isključivo njenim radovima i životnoj priči. Dobitnica je brojnih prestižnih nagrada, uključujući japanski Orden kulture 2016. godine.
Otvori KEKS Pay
